Bizarni trend bogataša: Držali ljude kao ukras u vrtovima

27.08.2026. | 08:19 Dodaj BL Portal kao Google izvor

U vrtovima britanskih bogataša u 18. vijeku mogao se pronaći neobičan statusni simbol – živi vrtni pustinjak.

Muškarci su dobijali smještaj i hranu kako bi živjeli u kolibi ili vještačkoj pećini, puštali dugu kosu i bradu te pred posjetiocima ostavljali utisak mudraca koji se odrekao civilizacije.

Fenomen takozvanih ukrasnih pustinjaka dostigao je vrhunac između 1727. i 1830. godine, piše Smithsonian Magazine. U to vrijeme strogo uređene vrtove s pravilnim živicama počeli su zamjenjivati pejzaži koji su trebalo da izgledaju divlje i tajanstveno.

Aristokrate su gradile pećine, vještačke planine, ruševine i pustinjačke nastambe, a živi stanovnik takve kolibe trebalo je cijelom prizoru da da dodatnu vjerodostojnost.

Sedam godina samoće za veliku nagradu

Jedan od najpoznatijih primjera povezan je s britanskim političarem i aristokratom Čarlsom Hamiltonom (Charles Hamilton). Za svoje imanje Painshill tražio je muškarca koji bi sedam godina proveo u samoći.

Uslovi su bili strogi.

Pustinjak nije smio da napušta imanje niti da razgovara sa slugama koji su mu donosili hranu. Morao je da nosi grubu odjeću od kozje dlake, hoda bez cipela i pusti kosu, bradu i nokte.

Ako bi izdržao svih sedam godina, dobio bi između 500 i 700 tadašnjih funti, što bi danas vrijedilo više desetina hiljada evra.

Neki se nisu smjeli ni prati

Posao je navodno dobio muškarac prezimena Remington, ali nije dugo izdržao.

Nakon samo tri sedmice pronađen je u obližnjoj gostionici i ostao je bez obećane nagrade.

Sličan oglas objavio je i bogati Džozef Poklington (Joseph Pocklington), koji je za svoje imanje tražio muškarca spremnog da sedam godina živi bez pranja, šišanja i rezanja noktiju.

Drugi poslodavac nudio je novac čovjeku koji bi šest mjeseci godišnje provodio bradat i prljav u vještačkoj pećini.

Gosti bi tokom šetnje imanjem dolazili da posmatraju pustinjaka kao dio vrtnog prizora.

Pustinjaci su trebalo da predstavljaju mudrost, skromnost i povratak jednostavnom životu.

Većina koliba ipak je bila prazna

Za vlasnika imanja živi pustinjak bio je i dokaz bogatstva i ekscentričnosti, nešto čime je mogao da zadivi posjetioce.

Uprkos neobičnim oglasima, istoričari napominju da je stvarnih vrtnih pustinjaka vjerovatno bilo malo.

Većina pustinjačkih koliba ostajala je prazna, a vlasnici bi u njih postavljali knjige, naočare i pješčane satove kako bi izgledalo kao da je tajanstveni stanovnik upravo izašao.

Na pojedinim imanjima koristile su se čak lutke i pokretne figure.

Na imanju Hawkstone posjetioce je primao stari pustinjak poznat kao otac Francis, a kada nije mogao da bude prisutan, mijenjala ga je lutka odjevena poput druida.

Da su takve građevine zaista bile popularan dio vrtne arhitekture potvrđuje i britanski National Trust, koji navodi postojanje pustinjačke nastambe u poznatom vrtu Stourhead.

Moda nestala početkom 19. vijeka

Početkom 19. vijeka ova neobična moda postepeno je nestala.

Promijenili su se ukusi, a sve glasnije postavljalo se i pitanje iskorištavanja ljudi koji su za zabavu bogatih živjeli u izolaciji.

Danas vrtni patuljci možda djeluju neobično, ali njihovi prethodnici bili su znatno bizarniji – stvarni ljudi kojima je posao bio da izgledaju staro, zapušteno i tajanstveno, prenosi Dnevno.