„Bijela tortura“ – brutalni metod korišćen u Iranu

05.04.2025. | 19:08

Tokom istorije, ljudi su razvijali različite metode mučenja, bilo kao sredstvo kažnjavanja, prinudnog priznanja ili zastrašivanja.

Od drevnih civilizacija do modernih vremena, mučenje je korišćeno u različitim kulturama i društvima, često odražavajući političke, vjerske i društvene norme tog vremena.

Kada je u pitanju mračna „umjetnost“ mučenja, ne postoji ništa jednostavnije i efikasnije od onoga što su Iranci radili početkom 2000-ih. Oni su preferirali kaznu na psihološkom nivou, piše LADbible.

Izvela ga je Iranska revolucionarna garda kao odgovor na pokušaj političke reforme. Tokom ovog okrutnog metoda mučenja, držali su zatvorenike u samicama gdje su mogli da ostanu mjesecima, čak i godinama, pod jedinstveno zastrašujućim uslovima.

Zatvorenici su bili smješteni u potpuno bijelim ćelijama, a njihova odjeća i hrana, kao što je bio nezačinjen pirinač serviran na bijelim tanjirima za jednokratnu upotrebu, takođe su bili bijele boje.

Da bi se postigao ovaj zastrašujući efekat beživotne praznine, iznad zatvorenika se postavljaju neonske cijevi kako ne bi stvarale sjenke, dok su sve površine glatke. Nije bilo zvuka dok su stražari stajali u tišini, okruženi zvučno izolovanim zidovima, podovima i plafonima.

Što se tiče psiholoških efekata na zatvorenike, koji su često bili novinari, mogli su se potpuno depersonalisati i doživjeti halucinacije ili psihozu.

Cilj im je bio da potpišu priznanja i navedu detalje o svojim političkim opredeljenjima. Verovatno najpoznatiji zatočenik tokom ovog perioda „iranske bele torture“ je bivši student medicine Amir Fakhravar, koji je držan u „tajnom” pritvorskom centru u zatvoru Evin.

„Nismo vidjeli nikakvu boju, cijela ćelija je bila bela, pod je bio bijeli, odjeća nam je bila bijela, a i svjetlo je bilo bijelo. Hrana nam je bila bijeli pirinač. Nismo mogli da čujemo glasove. Bio sam tamo osam mjeseci i posle tih mjeseci nisam mogao da se sjetim lica svog oca i majke. Kada su me pustili iz tog zatvora, nisam bio normalan čovjek, rekao je on. Morao je da stavi beli komad papira ispod vrata ćelije kako bi upozorio čuvare, koji su navodno imali cipele dizajnirane da priguše svaki zvuk, bilo mu je zabranjeno da razgovara sa bilo kim“, navodi se u izvještaju Amnesty Internationala o pritvaranju Fakhravara.

Fakhravar je prvi put uhapšen sa samo 17 godina nakon što je kritikovao režim u zemlji, ali nije mogao da razume zašto je njegov poziv na reformu dočekan sa takvom okrutnošću.

„Pitao sam svog ispitivača: „Šta hoćeš od nas?“, rekao je Fakhravar i dodao: „Shvatio sam da žele da unesu strah u cijelo iransko društvo. Oni pokušavaju da isperu mozak svoj djeci u Iranu“.

Slučajevi bijelog mučenja takođe su prijavljeni širom Amerike i Venecuele, prenosi Večernji.hr.