Klima-uređaji nisu dovoljni: Zašto vrućina traži pametnija rješenja za hlađenje kuća FOTO

06.08.2026. | 17:09 Dodaj BL Portal kao Google izvor

Veliki dijelovi Evrope i Azije ovog ljeta suočavaju se sa rekordnim toplotnim talasima, dugotrajnom sušom i razornim požarima.

U evropskim zemljama tokom toplotnog talasa krajem juna 2026. godine zabilježeno je više od 10.000 prekomjernih smrtnih slučajeva. Naravno, riječ je o smrtnosti od svih uzroka iznad očekivanog nivoa, a ne o konačno utvrđenom broju smrti direktno izazvanih vrućinom.

Tokom ljeta 2003. godine vrućina je u Evropi odnijela više od 70.000 života, dok su za 2022. godinu procijenjene 61.672 smrti povezane sa vrućinom. Hlađenje zgrada zbog toga više nije samo pitanje udobnosti, već sve više i zaštite zdravlja i života.

Potreba za hlađenjem ubrzano raste

Jedno od očiglednih rješenja jeste širenje klimatizacije, ali ona nije ni jedini ni globalno održiv odgovor.

Procjene iz novog preglednog rada objavljenog u časopisu Nature Reviews Clean Technology pokazuju da na hlađenje zgrada otpada gotovo 10 odsto globalne potrošnje električne energije. Očekuje se da će ona rasti kako toplotni talasi budu postajali češći, intenzivniji i dugotrajniji.

International Energy Agency procijenila je da bi broj klima-uređaja u svijetu do 2050. godine mogao porasti sa 1,6 na 5,6 milijardi.

Hlađenje ne smije postati privilegija

Dok bogate zemlje sa široko rasprostranjenom klimatizacijom, poput SAD-a, visoke temperature uglavnom savladavaju klima-uređajima, takvo rješenje nije dostupno milijardama ljudi u siromašnijim zemljama.

Studija objavljena 2021. godine u časopisu Nature Communications procijenila je da bi do 2040. godine između 64 i 100 miliona domaćinstava priključenih na električnu mrežu u Brazilu, Indiji, Indoneziji i Meksiku moglo imati potrebu za hlađenjem, ali ne bi moglo da priušti klima-uređaje i njihovo korištenje.

Pasivno hlađenje kuća

Autori novog preglednog rada analizirali su mogućnost da se dio problema riješi takozvanim pasivnim hlađenjem. Ono neće svaku prostoriju održavati na 22 °C, ali može ublažiti temperaturne vrhunce, skratiti rad klima-uređaja, smanjiti račune za električnu energiju i rasteretiti elektroenergetske sisteme. Posebno može pomoći u siromašnijim zajednicama i tokom nestanaka struje.

Analiza pokazuje da bi se pravilnim projektovanjem zgrada, sjenilima, prirodnom ventilacijom i naprednim materijalima u toplim podnebljima potreba za hlađenjem mogla smanjiti i do 80 odsto.

To ne znači da treba odbaciti klima-uređaje. Oni tokom ekstremnih vrućina spašavaju živote. Međutim, nije razumno dozvoliti da se zgrade pretvore u pećnice, a zatim ih hladiti uređajima koji troše mnogo električne energije i zagrijavaju gradske ulice.

Matthaios Santamouris sa UNSW Sydney i Konstantina Vasilakopoulou sa RMIT University u novom radu analizirali su poznata rješenja, poput stvaranja hlada i noćnog provjetravanja, ali i nove materijale koji toplotu mogu odašiljati prema svemiru.

Zašto klima-uređaji nisu dovoljno rješenje?

Klima-uređaji toplotu iz prostorije prenose prema spolja pomoću rashladnog sredstva, kompresora i električne energije, slično kao što frižider hladi svoju unutrašnjost, ali zagrijava kuhinju. Studije pokazuju da njihova otpadna toplota u gusto izgrađenim dijelovima gradova može povisiti temperaturu vazduha za oko 1 do 2 °C.

Potreba za električnom energijom pritom često raste upravo kada vrućina može smanjiti njenu proizvodnju. Tokom suše vodostaji opadaju, a rijeke se zagrijavaju, pa nuklearne elektrane koje njihovu vodu koriste za hlađenje ponekad moraju smanjiti snagu kako ne bi ugrozile ekosisteme.

Primjera radi, Francuska, čija nuklearna flota ima ukupnu instaliranu snagu od 62,9 gigavata, zbog toplotnog talasa u junu 2026. godine u jednom trenutku smanjila je nuklearnu proizvodnju za 4,1 gigavat, odnosno za iznos jednak oko 6,5 odsto instalirane snage.

Suše takođe smanjuju proizvodnju hidroelektrana i mogu ograničiti rad termoelektrana koje zahtijevaju velike količine vode za hlađenje.

„Od klimatskih promjena ne možemo se izvući samo klima-uređajima. Ako svaka zgrada bude potpuno zavisila od mehaničkog hlađenja, stvorićemo ogroman pritisak na elektroenergetske sisteme, a gradovima ćemo dodavati još toplote“, upozorio je Santamouris.

Treba spriječiti zagrijavanje zgrada

Pasivno hlađenje obuhvata postupke kojima se smanjuje ulazak toplote u zgradu i odvodi njen višak bez klasičnog mehaničkog hlađenja ili uz minimalnu potrošnju energije.

Spoljašnja sjenila zaustavljaju Sunčevo zračenje prije nego što prođe kroz prozor, a svijetli krovovi i fasade odbijaju veći dio Sunčeve energije. Toplotna izolacija usporava prenos toplote, dok pravilno postavljeni otvori mogu noću izbacivati topao vazduh. U suvim podnebljima može se iskoristiti i isparavanje vode, koja pritom uzima toplotu iz okoline.

Prilikom isparavanja voda apsorbuje energiju kako bi njeni molekuli savladali međusobne privlačne sile i prešli iz tečnog u gasovito stanje. Tu energiju uzima u obliku toplote iz okoline i na taj način je hladi.

„Sjenila, reflektujući materijali, pametnija ventilacija i novi rashladni materijali mogu znatno sniziti temperaturu u unutrašnjosti prije nego što se klima-uređaj uopšte mora uključiti“, kaže Santamouris.

Krov koji toplotu šalje u svemir

Posebno zanimljivo je takozvano radijaciono hlađenje. Zgrade veliki dio apsorbovane toplote odašilju u infracrvenom području, a atmosfera dio tog zračenja propušta u svemir kroz takozvani atmosferski prozor.

Materijal koji odbija Sunčevu svjetlost, a efikasno odašilje toplotu, može postati hladniji od okolnog vazduha. U studiji objavljenoj 2014. godine u časopisu Nature takav materijal odbijao je 97 odsto Sunčevog zračenja i na direktnom suncu bio je 4,9 °C hladniji od vazduha. Ostvario je rashladnu snagu od 40,1 vat po kvadratnom metru.

Reflektujući premazi

Tim sa Univerziteta Merilend predstavio je 2023. godine mikroporozni stakleni premaz koji odbija do 99 odsto Sunčevog zračenja. Materijal ispod njega u podnevnim uslovima bio je oko 3,5 °C hladniji, čak i pri relativnoj vlažnosti do 80 odsto.

Drugi tim predstavio je 2022. godine premaz sa šupljim česticama silicijum-dioksida i titanijum-dioksida. Odbijao je do 97 odsto Sunčevog zračenja i pod simulatorom Sunčeve svjetlosti postigao pad temperature od 5,26 °C.

Hlađenje isparavanjem

Naučnici su 2021. godine predstavili dvoslojni porozni polimer koji hladi isparavanjem. Donji sloj sadržavao je hidrogel koji zadržava vodu, dok je gornji sloj štitio materijal i odbijao Sunčevo zračenje. Pod direktnim Sunčevim zračenjem površina je bila oko 7 °C hladnija od okolnog vazduha. Hidrogel je za nastavak hlađenja trebalo ponovo snabdjeti vodom.

Kombinovanje metoda

Nijedna od navedenih metoda nije pogodna za sva podneblja. Provjetravanje, na primjer, slabo pomaže kada je spoljašnji vazduh veoma topao i vlažan. Autori zato predlažu kombinovanje postupaka prilagođenih lokalnim klimama i zgradama.

Postoje i ograničenja

Isparavanje je u vlažnom vazduhu manje efikasno, a materijali moraju godinama izdržati prašinu, kišu, grad, UV zračenje i oštećenja.

Autori zato ne najavljuju kraj klimatizacije, već predlažu pametniji redoslijed: prvo spriječiti zagrijavanje zgrade, zatim pasivnim metodama ukloniti što više toplote, a električno hlađenje koristiti za ono što preostane.

Predstavljena rješenja nisu zamjena za uobičajenu toplotnu izolaciju, poput fasadnih sistema sa EPS-om, odnosno stiroporom, i energetski efikasnih prozora sa višeslojnim izolacionim ili vakuumskim staklom, već se sa njima dopunjuju.