Šta Tramp zapravo želi: Iza američke politike krije se velika strategija i zašto je to važno za nas

20.09.2026. | 16:03 Dodaj BL Portal kao Google izvor

Donald Tramp, predsjednik Amerike, doveo je u pitanje mnoge ustaljene dogme koje su važile u globalnim odnosima od kraja Drugog svjetskog rata do danas. Uprkos tome što mnogi misle da se radi o nepromišljenim potezima “ludaka” koji dovode u pitanje poziciju Amerike u očima međunarodne javnosti, radi se, ipak, o veoma osmišljenoj agendi koja ima čvrstu racionalnu osnovu, mnogo više nego što se na prvi pogled čini.

Drugo je pitanje koliko (ne)uspješno Tramp sprovodi tu strategiju, ali prvo ćemo se osvrnuti na pitanje šta je to što Tramp zaista želi i šta ukazuje na to da se ovdje radi o i te kako dobro osmišljenoj i racionalnoj politici.

Šta zemlju čini supersilom

Poziciju Amerike trenutno je dobro sažeo škotski ekonomski istoričar Nil Ferguson, koji tvrdi da nijedna zemlja ne može zadržati status globalne supersile ako više izdvaja za servisiranje svojih dugova nego za odbranu. Deficit Amerike trenutno iznosi oko hiljadu milijardi dolara, a za odbranu se izdvaja oko 900 milijardi, što je prvi put u modernoj istoriji zemlje.

Ljudi oko Trampa su shvatili da je trenutni način funkcionisanja Amerike neodrživ. Amerika ne može finansirati odbranu Evrope, igrati ulogu tržišta koje apsorbuje ekonomske viškove zemalja u razvoju, finansirati međunarodni razvoj i istovremeno održavati visok ekonomski standard domaće populacije. Amerika za sve to, jednostavno, nema dovoljno resursa.

Preskupi koncept

Poznati američki geostrateg Piter Zajan je objasnio da je Amerika imala interes da održava globalne odnose na svoju ekonomsku štetu za vrijeme komunizma, kada se borila protiv globalne dominacije Sovjetskog Saveza. Zajan argumentuje da je Amerika “potkupila” svijet poslije Drugog svjetskog rata – otvorila je svoje tržište za svakoga ko želi i praktično ponudila finansiranje odbrane za sve koji pristanu da stanu na njenu stranu u globalnom pozicioniranju protiv Sovjetskog Saveza. Zajan je još prije više od deset godina u svojoj knjizi “Slučajna velesila” argumentovao da će Amerika prije ili kasnije, neminovno, odustati od tog koncepta koji je preskup, a više ne donosi stratešku korist koju je imao ranije. Zajan je otišao i korak dalje – on je ustvrdio da će Amerika iskoristiti svoje prirodne resurse, geografsku poziciju i najveće tržište kapitala da se zatvori u svoju hemisferu, a da će svijet, u kojem više neće postojati globalni policajac i hegemon koji održava red, upasti u sve veći haos.

Strategija “tri-tri-tri”

Tramp je prvi predsjednik Amerike koji je ovu politiku praktično počeo sprovoditi u praksi. Ekonomski model koji je artikulisao njegov ministar ekonomije Skot Besent svodi se na “tri-tri-tri” – proizvodnja tri miliona barela dnevno nafte i prirodnog gasa, uglavnom za izvoz, tri odsto godišnjeg rasta kroz revoluciju u vještačkoj inteligenciji i smanjenje sadašnjeg deficita sa šest na tri odsto.

Akcija u Venecueli, kojom se Amerika dokopala jeftine venecuelanske nafte, iranska kriza koja je natjerala svijet da kupuje sve više američka fosilna goriva, rat u Ukrajini koji je Evropu praktično učinio zavisnom od Amerike, služe za ostvarenje prvog cilja.

Ogromna ulaganja u vještačku inteligenciju, deregulaciju interneta i borba na život i smrt protiv evropskog modela o privatnosti i pravilima u onlajn prostoru trebalo bi da dovedu do ostvarenja drugog cilja.  Kombinacija tih mjera, carina koje su uvedene na globalne proizvode i tjeranje evropskih, kanadskih i japanskih kompanija da moraju otvarati postrojenja u Americi ako žele povoljni pristup američkom tržištu i kontrolisanje što veće količine rijetkih metala i strateških sirovina u Kanadi, Ukrajini, Južnoj Americi i drugim zemljama trebalo bi da posluže smanjenju američkog deficita.

Dobro osmišljena strategija s lošom implementacijom

Ovo nisu potezi “ludaka”, ovo su mjere dobro osmišljene strategije koja ima i glavu i rep i jasan racionalni osnov, koliko god se on većini svjetske javnosti ne sviđao.

Međutim, problem je u njegovoj realizaciji.

Od početka drugog mandata, Tramp se počeo obračunavati sa svojim ideološkim protivnicima, otpustio je najvrednije i najpametnije stručnjake u vladinim agencijama jer je smatrao da su previše DEI – odnosno da forsiraju politiku rasne raznolikosti, jednakosti muškaraca i žena i davanje prilike neprivilegovanima. Tramp smatra da je ljevica u Americi infiltrirala sve poluge moći koristeći kao izgovor DEI. Doveo je Ilona Maska, ekscentričnog milijardera da napravi “Dodž” – agenciju koja je trebalo da očisti iz države sve “DEI zaposlenike”. Mask je sa svojim timom praktično očistio najviše ešalone američkih agencija, a na njihovo mjesto došli su Trampovi ideološki lojalisti.

Istovremeno je ukinuo sve investicije u zelene tehnologije smatrajući to “liberalnom izmišljotinom” i počeo vraćanje Amerike u 19. vijek – ugalj i tehnologije na fosilna goriva.

Obračun sa susjedima i saveznicima

Umjesto da s Kanadom napravi novi dogovor, Tramp je krenuo u obračun s njenim popularnim premijerom Markom Karnijem. Naljutio je Kanađane besmislenim kapricom preimenujući jezero Ontario u jezero Amerika te im se podrugljivo obrativši nazivajući Kanadu 51. američkom državom.

Evropljane je uvrijedio nazvavši ih beskorisnim i da će ukinuti NATO “ako ne plate”, prijetio da će zauzeti Grenland, teritoriju Danske, zemlje koja ima najveće gubitke po glavi stanovnika u američkim ratovima koje su uvijek vjerno podržavali.

Potpuno “puštanje s uzdi” tehnoloških divova ukidanjem regulacije i kontrole doveli su do “divljanja” modela vještačke inteligencije koji se otimaju kontroli i sve više prijete globalnoj sigurnosti. Sve to dovodi do manjeg povjerenja investitora u sposobnost američke vlade da drži stvari pod kontrolom, što je dovelo do rasta cijene američkih obveznica, što je nezabilježeno u modernoj istoriji.

Nedostatak povjerenja

Početkom 20. vijeka veliki američki finansijer Džej Pi Morgan, svjedočeći pred komisijom američkog Kongresa, iznio je princip koji ni danas nije izgubio na značaju. Na pitanje da li se kredit zasniva prvenstveno na novcu ili imovini, odgovorio je da je na prvom mjestu karakter, odnosno povjerenje.

“Prije novca ili bilo čega drugog. Novac to ne može kupiti”, rekao je Morgan, dodajući da čovjek kojem ne vjeruje od njega ne bi mogao dobiti novac ni uz sve obveznice ovog svijeta.

Amerika je izgubila kredibilitet i to se sve više osjeća na američkom tržištu kapitala, jer ako investitori više ne žele da kupuju američki dug, to je znak da imaju sve manje povjerenja u vladu da može voditi zemlju naprijed.

Tramp je dva puta dobio povjerenje javnosti jer ljudi instinktivno shvataju da Amerika puno više brine o međunarodnim odnosima nego o svojim građanima i izabrali su ga da to stanje promijeni.

Ali da bi se ovako opsežan plan implementirao, potrebni su stručnjaci, osmišljene strategije i stvaranje globalnih savezništava zasnovanim na zajedničkim interesima. A od svega toga, Tramp je do sada vrlo malo pokazao. Jer nije dovoljno imati plan za očuvanje američke moći ako način na koji ga sprovodite potkopava upravo ono na čemu ta moć počiva.