Ravnoteža vojne moći u Evropi se drastično mijenja: “Promjene su ogromne”

12.11.2025. | 13:12

Evropska unija je decenijama počivala na nepisanom pravilu: Njemačka je bila zadužena za ekonomiju, a Francuska za vojsku. Taj dogovor sada je prošlost, a uloge se dramatično mijenjaju.

Dok se Njemačka sprema da postane vodeća vojna sila Evrope, politička ravnoteža na kontinentu se ljulja. Francuska se bori da sačuva svoj značaj, dok u Poljskoj njemačko naoružavanje istovremeno budi duhove prošlosti i nadu da bi osovina Berlin–Varšava mogla postati najčvršći bedem protiv Rusije, piše Politico.

Očekivanja od Berlina su ogromna.

„Gdje god da idem u svijetu, od Baltika do Azije, ljudi traže od Njemačke da preuzme više odgovornosti“, rekao je Kristof Šmid, njemački socijaldemokratski poslanik u odboru za odbranu Bundestaga. „Očekivanje je da će Njemačka konačno uskladiti svoju ekonomsku težinu sa vojnom snagom.“ Vizija Njemačke s najvećom evropskom vojskom, opremljenom najsavremenijom tehnologijom, daleko je od slike haotičnog Bundesvera, koji je godinama bio predmet ismijavanja. Ta nova vojna moć, povezana s političkom i ekonomskom snagom, stvara dominantnu Njemačku kojoj će se ostatak Evrope morati prilagoditi.

Plan je da do 2029. godine Njemačka na odbranu troši 153 milijarde evra godišnje, što je oko 3,5 odsto BDP-a i predstavlja najambicioznije vojno širenje zemlje od ujedinjenja. Za poređenje, Francuska do 2030. planira da dostigne potrošnju od oko 80 milijardi evra, dok Poljska već ove godine namjerava da potroši 44 milijarde evra – čak 4,7 odsto BDP-a, najviše u NATO-u.

Ovaj tektonski poremećaj osjeća se i u Briselu. Jedan zvaničnik EU nazvao je promjenu u njemačkom vojnom potencijalu „telurijskom“, odnosno ogromnom, dok je drugi diplomata bio direktniji: „To je najvažnija stvar koja se trenutno dešava na nivou EU.“ Pitanje koje kruži hodnicima evropskih institucija jeste – koliko će njemačko jačanje zaista biti „evropsko“.

Berlin gradi vojsku, ali prvenstveno za sebe

Odgovor se nazire u politici nabavke. Berlin se snažno opirao ideji da Evropska komisija dobije veće ovlašćenje u kupovini oružja i planira da se oslanja na nacionalne okvire, sistematski koristeći član 346 Ugovora o EU koji državama omogućava da zaobiđu pravila tržišnog nadmetanja i favorizuju domaće kompanije. Ovaj pristup „Njemačka na prvom mjestu“ već se primjenjuje u praksi.

Interna dokumenta o nabavkama pokazuju da se Berlin sprema da kroz Bundestag progura odbrambene ugovore vrijedne 83 milijarde evra do kraja 2026. godine. To je tek početak, jer dugoročna „lista želja“ Bundesvera iznosi čak 377 milijardi evra. Znakovito je i gdje će taj novac završiti – manje od 10 odsto novih ugovora odlazi američkim dobavljačima, što je preokret nakon godina u kojima je Vašington bio ključni partner. Gotovo sav ostatak ostaće u Evropi, a najveći dio u samoj Njemačkoj.

Nelagoda u Parizu

Ovakav razvoj događaja u Parizu se prati s mješavinom skepticizma i zabrinutosti. Uprkos naporima predsjednika Emanuela Makrona da poboljša odnose, nepovjerenje prema Berlinu u francuskim vojnim krugovima ostaje duboko ukorijenjeno. „To je negdje između opreza i osjećaja prijetnje“, rekao je jedan francuski zvaničnik iz Ministarstva odbrane. „Biće teško sarađivati s njima jer će postati izuzetno dominantni.“

Isti izvor dodaje da je njemačka industrijska i ekonomska moć jednako velika briga kao i samo naoružavanje. „Neće morati da napadaju Alzas i Mozel“, našalio se. „Mogu ih jednostavno kupiti.“ Osim istorijske nelagode, Francuze brine i kakvu geopolitičku ulogu Berlin namjerava da igra. „Još nije jasno šta Merz želi da uradi“, kazao je jedan evropski diplomata. „Njemačka će morati da preuzme širu ulogu na međunarodnom planu, ali je nejasno na koji način.“

Napetosti je dodatno produbio spor oko evropskog borbenog aviona nove generacije (FCAS), projekta vrijednog 100 milijardi evra koji je trebalo da bude kruna francusko-njemačko-španske saradnje. Zbog kašnjenja i neslaganja oko podjele posla, Berlin već istražuje alternativne opcije, što alarmira Pariz. Za Francusku je FCAS ključan politički projekat povezan s njenom sposobnošću nuklearnog odvraćanja. Erik Trapije, direktor kompanije Dassault Aviation, otvoreno je pitao francuske poslanike: „Nisam protiv projekta, ali kada Njemačka kaže da će isključiti Francusku – zar vas to ne zabrinjava?“

Varšava pozdravlja, ali s oprezom

Međutim, ne vide svi njemačko naoružavanje kao prijetnju. U Varšavi se na to gleda kao na neophodan i zakašnjeli potez. „Poljska je postala sjajan primjer među NATO saveznicima u smislu vojne potrošnje“, rekao je Marek Magjerovski, bivši poljski ambasador. „Posljedično, insistiramo da i drugi partneri slijede taj primjer. Ali ako ozbiljno brinemo o kolektivnoj odbrani, ne možemo stalno govoriti: ‘Molim vas, svi trošite više na odbranu – ali ne vi, Njemačka.’“

Sličan pragmatizam izražavaju i drugi poljski zvaničnici, ali krvava prošlost baca dugu sjenku. „Gledajući istoriju, situacija u kojoj bi Njemačka povezala svoju ekonomsku moć s vojnom snagom uvijek je izazivala strahove“, rekao je Paveo Zalevski, zamjenik poljskog ministra odbrane, dodajući da se njemački planovi moraju posmatrati u kontekstu jačanja svih evropskih vojski.

Prema njegovim riječima, jačanje Njemačke prirodan je odgovor na signale iz Vašingtona o smanjenju američkog prisustva u Evropi.

„Glavne zemlje koje brane istočno krilo biće Poljska i Njemačka“, istakao je.

Ipak, sjećanja na politiku bivše kancelarke Angele Merkel prema Rusiji teško blijede.

„Sjećamo se i Merkelinog proruske politike“, dodao je Zalevski. „Pozivamo Njemačku da pokaže koliko će odlučno braniti međunarodni poredak protiv Rusije. Potrebna je stalna provjera. Ništa ne zaboravljamo.“

Dodatnu zabrinutost izaziva jačanje krajnje desne Alternative za Njemačku (AfD). „Kada razmišljamo o AfD-u i mogućnosti da dođu na vlast… to je zabrinjavajuće“, rekao je jedan poljski zvaničnik. „AfD je proruska i ima program koji govori o ponovnom sticanju dijela poljske teritorije. Ne možemo otvarati takvu raspravu u Evropi.“

Težište moći seli se na istok

Ubrzano jačanje Njemačke i podijeljene reakcije evropskih partnera potvrđuju da se težište moći u Evropi pomjera prema istoku. Ekonomski motor kontinenta postaje i njegov vojno-industrijski pokretač, dok se Francuska oslanja na svoje nuklearno oružje, a Poljska izrasta u konvencionalnu silu na istočnom krilu NATO. Za Brisel, ovo pregrupisavanje je ključni test: može li EU taj zamah usmjeriti u zajedničke strukture, ili će on samo produbiti odbrambenu fragmentaciju bloka?

Za sada se na poteze Berlina gleda kao na preuzimanje odgovornosti, a ne pokušaj dominacije. Ipak, čak i oni koji to podržavaju priznaju da su razmjere promjena teško pojmljive. „Moglo bi biti zastrašujuće, bez sumnje“, zaključio je jedan diplomata EU-a. „Ali Njemačka ima saveze. Ona je u EU i NATO – i mnogo toga se može dogoditi u međuvremenu.“