Pavić kritikuje: Od Evrope bez granica do Evrope sa bodljikavim žicama

09.10.2021. | 23:13

Intervencionistička zapadna politika izrodila je migrantske krize, a NATO i EU sada žanju ono što su posijali. Otuda se od Evrope bez granica došlo do Evrope sa bodljikavim žicama, ocjenjuje politikolog Aleksandar Pavić povodom zahtjeva dvanaest članica EU da se podigne zid ili bodljikava žica na granicama Unije kako bi se spriječio ulazak migranata.

Naime, ministri spoljnih poslova Poljske, Austrije, Bugarske, Kipra, Češke, Danske, Estonije, Grčke, Mađarske, Litvanije, Letonije i Slovačke naveli su u pismu Evropskoj komisiji da „postoje pokušaji da se ilegalne migracije politički instrumentalizuju“, a da su se „fizičke barijere pokazale kao efikasna zaštita granice koja služi interesima cijele EU, a ne samo članicama koje su zemlje ulaska“, te da bi na granicama trebalo podići zidove i ograde koje bi EU trebalo prioritetno da finansira, navodi EU obzerver.

Bodljikave žice

Prema Pavićevim riječima, interesantno je da potpisnice ovog zahtjeva ni približno ne predstavljaju cijelu Evropsku uniju i da je riječ o, uslovno rečeno, manje značajnim državama-članicama.

„Zna se ko su najznačajniji članovi EU – Francuska, Njemačka , Holandija, bogate zemlje Zapadne Evrope, a one nisu među državama koje stoje iza ovog pisma. Možda samo Austrija, ali ona je opet dio centralne Evrope. Tako da je ovdje riječ o zemljama centralne Evrope, novijim članicama plus Grčka, koje su više pogođene migrantskom krizom. Međutim, radi se o tome da one smatraju da za tu krizu nisu odgovorne, jer nisu oni bili ti koji su 2015. godine pozvali migrante da dođu, već je to učinila njemačka kancelarka Angela Merkel“, objašnjava Pavić.

Interesantno je i to, dodaje sagovornik Sputnika, što bi sve države-članice EU koje su uputile zahtjev za podizanjem ograda na granicama, ipak voljele da uđu u krug bogatih i moćnih u Evropskoj uniji, jer misle da tu teče med i mlijeko.

„Međutim, ovo što se dešava je posljedica postupaka tih bogatih klubova u EU, a još više u NATO-u kojima su oni riješili da pripadnu. NATO intervencije su najodgovornije za talase svih ovih migranatskih kriza koji zapljuskuju Evropu. To su posljedice ljudske patnje i destrukcije koje je NATO nanio u Siriji, Libiji i Avganistanu, pa iako među ovih 12 državica ima zemalja koje su prema Srbiji prijateljski nastrojene, mora se primijetiti da u njima nije bilo nekih velikih protesta protiv intervencija Alijanse. Ali, oni sada protestuju protiv posljedica te pogubne intervencionističke zapadne politike, smatrajući da ne treba da plate cijenu te politike“, ukazuje Pavić.

„Liberalni talibani“ u Briselu

Ovakav zahtjev, primećuje sagovornik Sputnika, je sasvim očekivano naišao na protivljenje drugih članica EU.

„Zanimljivo je da se tome protivi Hrvatska, a mislim da razlog najviše leži u tome što oni neće da žicom ili zidom odvoje Hrvate u Bosni i Hercegovini od Hrvatske. Dakle, svako tu gleda neki svoj interes, kako zemlje koje stoje iza ovog zahtijeva, tako i one koje su protiv ograda na granicama. U tom smislu Mađarska i može da se razumije jer Orban ima neka ideološka opredjeljenja i protivi se migracijama i tim kvaziliberalnim vrijednostima, ali Mađarska je članica i EU i NATO pakta, pa iako je i ona bila dio problema, sada vidimo da protestuje zbog posljedica koje su nastale. Tako da i tu ima malo licemjerja, jer oni sada zapravo odbijaju da žanju ono što su sami posijali“, kategoričan je Pavić.

Sagovornik Sputnika je mišljenja da ovaj zahtjev neće biti usvojen na nivou EU.

„Mislim da „liberalni talibani“ u Briselu to neće dozvoliti jer to ruši cio njihov koncept otvorenih granica. Hrvatska je, na primjer, dobila „ukor“ za tretman migranata na svojoj granici, a slično je prošla i Grčka. Jednostavno, Brisel je toliko daleko otišao u svojoj „probuđenosti“ u smislu da multi-kulti granice moraju da budu otvorene, protok ljudi slobodan, a svi koji su u nevolji moraju biti prihvaćeni, pa bi ukoliko izađe ovim zemljama u susret i dozvoli podizanje bodljikave žice na granicama EU išao protiv sopstvene ideološke matrice“, navodi Pavić.

Pritisak neće stati

Sa druge strane, ističe politikolog, Brisel ima problem jer ovaj pritisak nezadovoljnih zemalja neće stati.

„Javno mnjenje u ovim državama – članicama, ali i u bogatijim zemljama koje su podsticale migraciju, sve je više protiv prihvatanja migranata. Tako da je ovo samo još jedan kamen spoticanja unutar EU, još jedan povod za neke nove razdore i to ne može da se „ispegla“, jer su pogledi na svijet dijametralno suprotni, a „liberalni talibani“ u Briselu sasvim sigurno nemaju iste ciljeve i viziju Evrope kakvu ima, recimo, Viktor Orban.

Ovi prvi imaju viziju Evrope koja za 50 godina više neće ni biti evropska, biće neka nova Evropa pomiješanih, međusobno sukobljenih kultura kojima bi ovi u Briselu da upravljaju, dok su Orban, zemlje Višegradske grupe i Austrija više za povratak nekim evropskim vrijednostima, da Evropa ipak ostane kontinent Evropljana koji tu imaju hiljadugodišnje korijene“, zaključuje Aleksandar Pavić.