Od postkomunističkih ruševina do evropskog lidera: Kako je Poljska postala ekonomski šampion?
17.03.2026. | 07:07Prije jedne generacije Poljska je bila primorana uvesti racionalizaciju šećera i brašna, dok su njeni građani zarađivali tek desetinu od onoga što su dobijali radnici u Zapadnoj Njemačkoj. Danas je njena ekonomija prestigla Švicarsku.
Poljska ekonomija danas je dvadeseta najveća na svijetu, sa godišnjim bruto domaćim proizvodom većim od 1.000 milijardi dolara.
Ovo predstavlja istorijski skok od postkomunističkih ruševina 1989. godine do današnjeg evropskog lidera rasta, za kojeg ekonomisti tvrde da nudi lekcije o tome kako prosperitet približiti običnim ljudima.
Od ulaska u Evropsku uniju 2004. godine, poljska ekonomija rasla je prosječno 3,8 posto godišnje, značajno iznad evropskog prosjeka od 1,8 posto.
Zamka siromaštva
Nije postojao jedan jedini faktor koji je Poljskoj pomogao da se izvuče iz zamke siromaštva, tvrdi profesor Marcin Pjatkovski (Marcin Piątkowski, Poljska) sa Varšavskog univerziteta Kozminski i autor knjige o ekonomskom usponu zemlje.
Jedan od ključnih elemenata bila je brza izgradnja snažnog institucionalnog okvira za biznis.
– To je podrazumijevalo nezavisne sudove, antimonopolsko tijelo koje osigurava fer konkurenciju i čvrstu regulativu, kako bi se spriječilo da problematične banke uguše kreditiranje – objašnjava Pjatkovski.
Zahvaljujući tome, ekonomija nije bila zarobljena korupcijom i oligarsima, što se dogodilo u nekim drugim državama bivšeg komunističkog bloka.
Poljska je istovremeno imala koristi od milijardi eura pomoći iz fondova Evropske unije, i prije i nakon što je 2004. postala članica, čime je dobila pristup ogromnom jedinstvenom tržištu Unije.
Iznad svega, kroz čitav politički spektar postojao je širok konsenzus da je dugoročni cilj Poljske ulazak u Evropsku uniju.
– Poljaci su znali kuda idu. Poljska je preuzela institucije i pravila igre, pa čak i neke kulturne norme koje je Zapad razvijao 500 godina – kaže Pjatkovski.
Koliko god bio represivan, komunizam je doprinio razbijanju starih društvenih barijera i otvaranju visokog obrazovanja za radnike iz fabrika i poljoprivrede koji ranije nisu imali nikakvu šansu. Postkomunistički procvat visokog obrazovanja znači da danas polovina mladih ima diplomu.
– Mladi Poljaci su, na primjer, bolje obrazovani od mladih Nijemaca – kaže Pjatkovski, ali zarađuju upola manje od njih.
To, dodaje, predstavlja “nenadmašnu kombinaciju” za privlačenje investitora.
Kompanija Solaris (Solaris, Poljska) koju je 1996. u Poznanju osnovao Krzistof Olsjevski (Krzysztof Olszewski, Poljska) danas je jedan od vodećih proizvođača električnih autobusa u Evropi sa tržišnim udjelom od oko 15 posto. Njena priča ilustrira jedno od obilježja poljskog uspjeha: poduzetništvo, odnosno spremnost da se preuzme rizik i izgradi nešto novo.
Olsjevski bio je inženjer školovan u vrijeme komunističke vlasti, a potom je otvorio automehaničarsku radionicu u kojoj je rezervnim dijelovima iz Zapadne Njemačke popravljano poljske automobile. Iako je većina preduzeća tada bila nacionalizirana, vlasti su dopuštale rad malim privatnim radionicama poput njegove, objašnjava Katarzina Šarzec (Katarzyna Szarzec, Poljska).
– To su bili otoci privatnog poduzetništva – kaže ona.
Godine 1996. Olsjevski otvorio je podružnicu njemačke kompanije Neoplan (Neoplan, Njemačka) za proizvodnju autobusa za poljsko tržište.
Rizična odluka
Zatim je uslijedila rizična odluka da se 2011. počne proizvodnja električnih autobusa, u vrijeme kada se u Evropi malo ko upuštao u tu tehnologiju.
Figaszewski kaže:
– Veće kompanije na Zapadu imale su više toga da izgube ako prelazak na električna vozila ne bi uspio.”
– To se pretvorilo u priliku da ostvarimo tehnološko liderstvo ispred tržišta – dodaje on.
