Kleo se u Rodžera, sad se kaje i javno moli za oproštaj: “Novače, mrzeo sam te, uništio si mi život”

24.08.2025. | 12:15

“Novače, vjerovatno nikada nećeš pročitati ovo izvinjenje. Ali, reći ću ti samo ovo – navijaću za tebe i srcem i glavom, da uzmeš još jedan grend slem u Njujorku. Tvoj posljednji akt prkosa u tvojoj trnovitoj i veličanstvenoj karijeri. Možda nisi uvijek bio voljen, ali ćeš nedostajati.” Ovako glasi rečenica novinara Urija Berlinera koji je odlučio da se javno i pred cijelim svijetom izvini Novaku Đokoviću.

Zašto mu se izvinjava?

Zato što ga je mrzio, nije ga podnosio, bio je ostrašćeni fan Rodžera Federera. Ne može da mu oprosti što je dobijao Švajcarca toliko, što ga je bacao na koljena, a to mu je baš teško palo. Zato je napisao članak pod naslovom “Mrzio sam Novaka Đokovića, sada navijam za njega”.

Na to je u podnaslovu dodao i – “Bio je teniser kog su navijači voljeli da mrze, ali sada dok juri 25. slem na US openu biće mnogo onih koji će navijati za najvećeg u istoriji.”

“US open počinje, a najuspješniji teniser u istoriji krenuće po 25. grend slem titulu. Gledaću ga, sa velikom promjenom u svom srcu. Godinama sam navijao protiv tebe Novače i pogriješio sam. Sada želim da ti se izvinim. Dozvoli mi da ti objasnim”, napisao je Berliner na početku teksta.

Cijeli tekst je napisao navijački, iz srca. Opisao je kako se osjećao dok je gledao kako Novak dominira i dobija Rodžera u najvažnijim mečevima. Odigrali su ukupno 50 mečeva, srpski as je slavio 27 puta.

“Moj teniski heroj, kao i milionima navijača bio je Rodžer Federer, nevjerovatan igrač, graciozan, kreativan, divna osoba da za navijanje. Izluđivao si me kada si ga pobjeđivao, bio si prokleto predobar, kada sam navijao da padneš. Meč koji me najviše povrijedio bio je u finalu Vimbldona 2019. godine. Rodžer je išao po 21. grend slem, imao je 37 godina, u završnici svoje karijere, ti si imao 32 i bio si na vrhuncu. Ali, Federer je bio taj koji je došao nadomak velike pobjede, dva poena dijelila su ga od odbrane titule. Od pobjede koja bi ga zacementirala kao najboljeg u istoriji.”

Svi ljubitelji tenisa dobro pamte taj meč, čuvena gospođa koja je podigla dva prsta i samo čekala da pije slavljenički šampanjac, ali je Srbin imao drugačije planove.

“Cijeli stadion je navijao protiv tebe. Rodžer je propustio prvu šansu, ali je imao drugu. Njegova supruga Mirka je pokrila glavu svojim rukama, svi su zaćutali. Federer je imao dobar servis, ti si ga vratio, istrčao je na mrežu, želio je volejem da završi meč, ali si ti poslao pasing-šot daleko od njegovog domašaja i izjednačio u gemu. Ta električna atmosfera publike je nestala, srce mi se slomilo, igra se nastavila i poslije 4 sata i 57 minuta si postao šampion Novače…”

U tim momentima je autor tog teksta žestoko zamerao Đokoviću na pobjedi, mrzio ga je, nije mogao da podnese što nije “dozvolio” Rodžeru da uzme taj trofej.

“Bila je to gorka pilula za Rodžerove navijače. U tom momentu sam te mrzeo, uskratio si mu poslednji momenat, poslednju šansu da osvoji grend slem. Privilegija je biti fan sporta, imati taj osjećaj bijesa i nervoze kada tvoj heroj izgubi od ‘zlikovca’. Ali, sada mogu da priznam pravu istinu. Tokom krucijalnih poena bio si bolji igrač, mirniji, konstantniji. Uradio si nešto što se graniči sa nečim ljudskim, ako se pogleda ulog koji je postojao i pritisak, uz pritisak publike koja je navijala protiv tebe. Bio si pribijen uza zid i tada si rekao ‘ovo je moje’ i uzeo si taj pehar.”

I on je morao da prizna ono što je jasno cijelom svijetu – Đoković je najveći svih vremena.

“Sada je praktično to postalo činjenica, nešto što svi znaju, da je Novak Đoković najveći ikada, a ne Federer niti njegov harizmatični rival Nadal. Šest godina poslije tog Vimbldona Novak drži rekord po broju slemova. Dokazao se u takvim, najtežim momentima. Za njima dvojicom je uvijek zaostajao po tome koliko ga vole navijači. Rodžera i Rafu su uvijek više voljeli, sada je ta ljubav otišla ka novom igraču – Karlosu Alkarazu. Nije pomoglo u tome ni Novakovo ponašanje, izlivi bijesa na terenu, diskvalifikacija sa US opena 2020. godine, razbijanje reketa. Međutim, ta njegova sposobnost da nađe smirenost kada je najteže, čak i kada upadne u to mračno mjesto, pronađe izlaz. Duboko udahne, uključi se prekidač i postane ubitačan.”

Ne žali, a nema ni razlog da žali, što je navijao za Federera. Svi koji prate sport izaberu nekoga, podržavaju, kako u pobjedama tako i u porazima. Ali se kaje zbog određenih stvari…

“Nešto mi je smetalo tokom svih ovih godina kada sam navijao protiv Novaka. Nije to bio osjećaj žala ili sramote zato što ga mrzim. To je ono što navijači rade, pretvore sportsko takmičenje u moralno, ja se nisam razlikovao. Ali, poslije tog meča sa Rodžerom sam počeo da razmišljam više o tome šta Novak radi i kako to radi. Ta sposobnost da se izbori sa pritiskom u ključnim momentima, iznova i iznova, čak i kada je cijeli stadion protiv njega. Šta se tu dešava? Nije bio neko kome je stalo da zadovolji potrebe navijača, šta to znači, ko je on u stvari?”

“Kako da opišem Đokovića? To nije lako”

Pokušao je Uri Berliner i da opiše Novaka Đokovića, da u kratkim crtama kaže ono što misli o njemu, ali mu nije to bilo tako jednostavno da uradi.

“Đoković nije laka osoba kada morate da ga opišete. Odrastao je tokom rata u svojoj domovini, Srbiji. Ali je u isto vrijeme i neko ko pripada novoj generaciji, po malo je mističan. Jeo je picu kao dječak, pa je onda prešao na dijetu bez glutena, izbacio je mnoge stvari iz ishrane i to mu je spasilo karijeru i promijenilo mu život. U isto vrijeme je analitičar, nije završio fakultet, ali govori pet jezika. Fleksibilan je, fizički i emotivno.

Nastavio je u istom tonu da priča o svemu tome.

“Gledao sam ga kako pobjeđuje iznova i iznova i onda sam počeo da gledam to sa mnogo ‘čistijim’ očima. Tokom korone nije htio da se vakciniše, nije drugima govorio da se ne vakcinišu, već da podržava slobodu izbora. Zato su ga mnogi napadali, deportovali su ga iz Australije, nije mogao da putuje ni da igra u Americi, da igra na US openu. Mnogi su ga kritikovali, posebno mediji, nazivali su ga antivakserom. Ali, njegova odluka je bila sve osim sebične. Bio je praktično nepobjediv, mogao je da se vakciniše, da odradi to i vjerovatno bi osvojio još nekoliko grend slemova. Međutim, njemu su bili važniji njegovi principi. I ja sam bio jedan od njih koji je imao slično mišljenje tada, ali se promijenilo dosta, kako o tome, tako i o Novaku.”

Priznao je i sam da je počeo da se divi Novaku i da ga sada podržava.

“To za koga navijate je neka vrsta individualno sporta. Mi kada navijamo stvorimo tu jedinstven uvezu sa sportistom, dodamo i još neke slojeve od naših vrijednosti i politike tom igraču. U posljednjih nekoliko godina počeo sam da se divim Novakovoj nezavisnosti, tvdoglavosti, hrabrosti. Postalo mi je jasno da je učinjena nepravda.”

“Novače, ovo vjerovatno nikad nećeš pročitati”

Na kraju svog teksta imao je i posebnu posvetu za Novaka, kaje se za sve što je pričao protiv njega.

“Sa 38 godina Đoković je i dalje povremeno nevjerovatan. Ono što se dešava kada si u srednjim godinama jeste da je fizički skoro nemoguće da se borite sa mladim zvijezdama koje sada dominiraju tenisom, sa Alkarazom i Sinerom. Njegovi dani na terenu polako iščezavaju. Mislio sam da nikada ovo neću reći, ali ću ceniti te dane. Uskoro će da ode.”

Shvatio je da je napravio grešku, da je trebalo da pokaže više poštovanja prema Đokoviću. Sada se to promijenilo.

“Novače, vjerovatno nikada nećeš pročitati ovo izvinjenje. Ali, reći ću ti samo ovo – navijaću za tebe i srcem i glavom, da uzmeš još jedan grend slem u Njujorku. Tvoj posljednji akt prkosa u tvojoj trnovitoj i veličanstvenoj karijeri. Možda nisi uvijek bio voljen, ali ćeš nedostajati.”

Ovako glasi rečenica novinara Urija Berlinera koji je odlučio da se javno i pred cijelim svijetom izvini Novaku Đokoviću”, zaključio je Uri Berliner u svom tekstu, prenosi Mondo.