Đoković otvorio dušu o Jeleni Genčić: Ona me je naučila da dišem

19.08.2026. | 15:56 Dodaj BL Portal kao Google izvor

Najbolji teniser u istoriji Novak Đoković nedavno je predstavio svoj dokumentarac “Zimski vuk”, a jedan dio je posvećen njegovoj “teniskoj majci”, Jeleni Genčić. Ona nije bila samo trener, već njegov duhovni vodič. Kao mali je maštao kako podiže pehar Vimbldona, a kada je to prvi put uspio 2011. godine, odmah je uspjeh podelio sa Jelenom, koja je među prvim otkrila njegov teniski talenat i imala beskrajnu vjeru da će jednog dana postati teniski šampion.

Đoković je donio trofej Jeleni u njen dom, svega dvije godine prije nego što je ona preminula. Svaki put kada govori o njoj, Novak postaje izuzetno emotivan, a tako je bilo i tokom intervjua koji je dao za “Korijere”.

“Postajem emotivan sada, kao i uvijek kada govorim o njoj. Jelena je preminula 2013. godine. Bila je nevjerovatna osoba i bili smo veoma bliski. Roditelji su me povjerili njoj dok sam bio mlado, osjetljivo i veoma prijemčivo dijete – vjerovali su da će me Jelena oblikovati kao čovjeka, čak i prije nego kao tenisera. Proveo sam bezbroj sati s njom na terenu i u njenom domu, gledajući crno-bijele snimke starih mečeva. Jelenin uticaj na mene bio je ogroman – naučila me je da cijenim klasičnu muziku, da vizuelizujem, da dišem na način koji nije bio samo mehanička radnja. I sve to u uzrastu od devet ili deset godina, kada sve čemu vas nauče ostaje sa vama zauvijek”, objasnio je Đoković.

Srpski as je odrastao uz taktove klasične muzike, uz holistički pristup svijetu i sve to to duguje Jeleni. Da nije bilo nje, ne bi bilo ni Novaka kakvog poznajemo.

“Jelena je bila mnogo više od trenera – bila je moj duhovni vodič ka multidisciplinarnom i holističkom načinu razumijevanja života koji nikada neću zaboraviti. Bez Jelene Genčić, ne bih bio Novak Đoković. Zato je odlazak kod nje kući u Beograd, sa mojim prvim vimbldonskim trofejem, bio jedan od najljepših i najdragocjenijih trenutaka cijele moje karijere. Zahvalan sam što je pomenuta.”

“Rat je oblikovao moju ličnost”

Đoković je još jednom istakao značaj rata u oblikovanju njegove ličnosti. “Oduvijek sam se osjećao kao ratnik, neko ko nikada nije imao dozvolu da odustane. Istrajnost i otpornost su dar iz moje prošlosti i istorije koju sam proživio. Ali čak i moja fizička snaga dolazi izdaleka, bila mi je potrebna od malih nogu da se suočim sa okolnostima koje su čak i odrasle oko mene stavljale u ozbiljne poteškoće.”

Šta je najznačajniji trenutak u njegovom životu? “Rekao bih djetinjstvo. Sve što nam se dešava tokom ranih godina našeg života ostavlja dubok trag na nama. Nikada ne prestajemo da rastemo, ali tokom tih ranih godina, već sam proživio rat, užas bombi koje padaju sa neba, noći u skloništima sa porodicom i svojim narodom, muku pomisli da bi se ti avioni mogli vratiti da prelete iznad Beograda i donesu smrt mom narodu”, sjeća se Novak, prenosi Mondo.

Samo rijetki su uspjeli da teško iskustvo pretvore u snagu. Sa trenutne distance je zahvalan na svakom iskustvu i svakoj prepreci koja mu se našla na putu jer je postala dio njegove ličnosti.

“Danas više ne gledam na svoju prošlost sa bilo kakvom vrstom ogorčenosti ili negativnih emocija. Naprotiv, tu fazu vidim kao suštinski element osobe koja sam postao – blok na kome sam izgrađen. Nešto neophodno za moju evoluciju i evoluciju moje porodice. Kad bih mogao da se vratim, ne bih ništa mijenjao – rat je bio sastojak koji nam je bio potreban da dostignem divan život koji danas imam. Biću vječno zahvalan postojanju na tome kako me je oblikovalo i Bogu na svemu što sam primio.”