Parastos za djecu stradalu u Sisku: Kroz logor prošlo više od 5.600 djece

03.10.2026. | 20:46 Dodaj BL Portal kao Google izvor

Skup sjećanja na djecu stradalu u ustaškom logoru u Sisku, u organizaciji Srpskog narodnog vijeća, održan je danas u sisačkom Parku Diane Budisavljević, gdje je služen i parastos za najmlađe žrtve logorskog sistema u NDH.

Istoričar Mario Šimunković rekao je da je Nezavisna Država Hrvatska bila zločinačka država ustaškog režima, koji je provodio rasne zakone, progone i masovna ubistva Srba, Židova i Roma te političkih protivnika i da je stradanje djece u Sisku bilo posljedica te politike.

“Ustaške vlasti i njihovi nacistički saveznici razarali su zajednice, ubijali i zatvarali roditelje, odvodili ih na prisilni rad i razdvajali porodice”, dodao je Šimunković.

On je naveo da su djeca bila smještena na više lokacija u gradu, u objektima koji nisu pružali ni osnovne uslove za život, a među zatočenima je bilo i dojenčadi.

“Djeca su ležala na slami i golim podovima, bez dovoljno odjeće i pokrivača. Glad, hladnoća, nehigijenski uslovi i zarazne bolesti odnosili su njihove živote. Već iscrpljenoj i bolesnoj djeci takvi su uslovi dodatno smanjivali izglede za preživljavanje”, rekao je Šimunković.

On je naglasio da o tome svjedoče i dokumenti nastali za vrijeme NDH, piše portal “Novosti”.

“Sam upravnik Antun Najžar izvještavao je o stotinama umrle djece, o njihovoj golotinji i hladnoći. Vlasti su znale za masovno umiranje. Sačuvani spisak bilježi 1.152 umrle djece, odnosno svako šesto dijete koje je tamo bilo dopremljeno”, rekao je Šimunković.

On je ukazao na revizionističke pokušaje da se karakter sisačkog logora prikaže drukčije.

“Neki danas govore da je u Sisku bilo prihvatilište za ratnu siročad, mjesto na kojem su vlasti NDH zbrinjavale i spašavale djecu. Takvim se prikazom briše odgovornost ustaškog režima i prešućuje ključno pitanje: ko je tu djecu učinio siročadi? Ko je zatvorio i ubijao njihove roditelje, odvodio ih na prisilni rad i odvajao djecu od majki?”, upitao je Šimunković.

On je naglasio da su mnoga od te djece imala žive roditelje i da su ih vlasti nasilno razdvojile, a da su druga ostala bez roditelja zbog ubistava i progona.

“Bez tih činjenica priča o zbrinjavanju postaje opravdavanje režima koji je njihovo stradanje prouzrokavao. Režim koji je stvarao siročad danas se pokušava predstaviti kao njihov dobročinitelj”, naveo je Šimunković.

On je rekao da je čuvanje istine o djeci Siska dio odgovornosti da se takva stradanja ne bi ponavljala.

Jelena Nestorović iz Srpskog narodnog vijeća ukazala je da su kratki životi djece stradale u Sisku vidjeli više zla nego što običan čovjek vidi u čitavom svom vijeku.

“Rastavljeni, oteti, oduzeti od svojih porodica, prevoženi stočnim vagonima, zaraženi bolestima, okruženi glađu, smrću i bešćutnošću. Na to se svelo njihovo tek započeto djetinjstvo”, rekla je Nestorovićeva.

Ona je dodala da bi tragedija bila i veća da nije bilo dobrih ljudi i njihove spremnosti da se odupru zlu.

“Zlo se ne može pobijediti bez da mu se ljudi suprotstavljaju, bez da jedni u drugima tražimo saveznike, ne prema nacionalnosti, ne prema socijalnom statusu ili bilo kojoj drugoj kategoriji, već prema vrijednostima koje dijelimo i prema dobru koje želimo sebi i drugima”, zaključila je Nestorovićeva.

Komemoraciji su i ove godine prisustvovali preživjeli logoraši Nevenka Končar, koja je kao djevojčica s nepunih pet godina prošla kroz sisački dječji logor, te Mile Vukmirović iz Banjaluke koji je preživio Jasenovac.

Osim bivših zatočenika ustaških logora i članova njihovih porodica, komemorativnom skupu je prisustvovala otpravnik poslova Ambasade Srbije u Hrvatskoj Dejana Peruničić, kao i poslanici u parlamentu Hrvatske Marko Krička i Kristina Ikić Baniček, predstavnici antifašista Siska i Sisačko-moslavačke županije, te predstavnici vijeća srpske nacionalne manjine.

Parastos u pomen na djecu koja nisu preživjela logor služili su sisački paroh Nemanja Đurić i otac Luka Bosanac, dok je nastupio dječji hor iz Pakraca.

Dječji logor u Sisku, službeno nazvan “Prihvatilište za djecu izbjeglica”, djelovao je od 3. augusta 1942. do 8. januara 1943. godine.

U njega su nakon ofanzive na Kozaru i drugih ustaško-njemačkih operacija dopremana uglavnom srpska djeca s Kozare, Banije, Korduna i iz Slavonije.

Mnoga od njih nisu bila siročad: nasilno su odvajana od roditelja, koji su ubijani, zatvarani ili odvođeni na prisilni rad.

Prema podacima učitelja Ante Dumbovića, koji je učestvovao u spasavanju i udomljavanju djece i vodio njihove spiskove, kroz logor je prošlo 5.607 djece, od kojih je umrlo njih 1.152.

U ranijim izvorima i evidencijama navode se i veći brojevi zatočene i umrle djece, navodi portal “Novosti”.