“Dozivao je majku”: Ispovijest policajaca koji su spasli dječaka kojeg je poskok ujeo za lice

Čekali smo svoj red da se spustimo niz stijenu u Jelasničkoj klisuri kada smo čuli dječaka kako doziva majku.

Sekund kasnije vidjeli smo ga kako se drži za obraz i izgovara da ga je ujeo poskok.

Ovako za Blic započinju priču Aleksandar Popović (23) i Dušan Nikolić (27) policajci iz Policijske brigade u Beogradu koji su dječaka iz Makedonije C. M. (14) spasli nakon što ga je ujela zmija za obraz u Jelasničkoj klisuri kod Niša.

Dječak je zahvaljujući brzoj reakciji ova dva policajaca na vrijeme primio serum protiv zmijskog otrova i prošao bez težih posljedica. Hrabri policajci ispričali su za Blic šta se dogodilo kobnog dana i kako je dječaka ujela zmija.

“Mi smo bili u subotu na trci koja je organizovana na klisuri, nakon čega smo odlučili da ostanemo i sutradan kako bismo se spuštali niz stijene. U nedjelju smo se pojavili na dogovorenom mjestu kada nam je rečeno da je prijavljeno nas četvoro. Porodica iz Makedonije – majka, otac i dva sina blizanca i nas dvojica”, priča za Blic Aleksandar Popović. Dodao je da su se spuštali niz stijenu nekoliko puta, a onda su napravili pauzu

“Pitao sam šta mu je, a on mi je odgovorio da ga je ujela zmija. Odmah sam se sputio kod njega i vidio ujed. Imao je dvije tačkice”, prisjeća se Popović. Njegov kolega Dušan Nikolić dodaje da je dječaka poskok ujeo iznad usne.

“Znali smo da moramo odmah da reagujemo pošto nismo mogli da mu na lice vežemo nikakav povez i zaustavimo otrov, kako bismo uradili da ga je ujela na nekom drugom mjestu. Pretpostavljam da ga je zmija ujela kada se penjao uz stijenu četvoronoške, jer je stijena strma”, kaže Dušan Nikolić. Roditelji dječaka nisu imali automobil kako bi se odvezli do bolnice. Nisu ni instruktori. Policajci su zato u svoj automobil smjestili cijelu porodicu iz Makedonije i krenuli put bolnice u Nišu. Dušan je vozio dok je Aleksandar pokušavao da pronađe put do bolnice.

“Za to vrijeme dječakova majka je plakala, dok je on bio pribran. Nije uopšte bio uplašen, već hrabar. Kada smo stigli u bolnicu pitali su nas koliko je vremena prošlo od ujeda. Bilo je oko 20-ak minuta. Rekli su nam da je dobro što smo stigli na vrijeme, a da je pola sata, sat maksimalno vrijeme koliko može da prođe od ovakvog ujeda do ljekarske pomoći. Rekli su nam da je dobro što smo došli na vrijeme”, kaže Aleksandar.

Dječak je u bolnici dobio svu potrebnu njegu nakon čega je u pratnji majke odvezen u dječiju kliniku u Nišu. Za to vrijeme Aleksandar i Dušan su otišli sa dječakovim ocem i bratom do klisure gdje su preuzeli njihove stvari. Tada su, prema riječima Aleksandra saznali i da dječak voli zmije i ne plaši ih se.

“Njegov otac je rekao da oni u Makedoniji hvataju zmije rukama i da ih se uopšte ne plaše”, dodaje on. Porodica dječaka neprestano im se zahvaljivala na pomoći i reakciji, dok su ih kolege hvalile. Međutim, Dušan na to dodaje: “To bi uradio svaki policajac, svaka normalna osoba, mi smo se tu zadesili i normalno je da ćemo pomoći”.

Zmije se dan ranije povukle

Zmije na klisuri tog dana niko nije očekivao, a najmanje dječakova porodica. Prema riječima hrabrih policajaca tokom trke koja je bila dan ranije gledali su da li će se pojaviti neka zmija, jer znaju da je taj kraj poznat po tome.

“Nije bilo ni jedne zmije. Čak smo u nedjelju pričali sa instruktorom oko njih. Tada nam je rekao da su se vjerovatno povukle jer je dan ranije padala kiša. Takođe nam je rekao da ih kod stijena nema jer ima mnogo ljudi”, kaže Aleksandar Popović.

Ostavite komentar: