Služen pomen najmlađem odlikovanom borcu VRS: Spomenko Gostić poginuo na današnji dan

20.03.2026. | 12:33

U porti Spomen-hrama Rođenja Presvete Bogorodice u Doboju danas je služen pomen najmlađem odlikovanom borcu Vojske Republike Srpske Spomenku Gostiću koji je poginuo na današnji dan prije 33 godine na ozrensko-maglajskom ratištu.

Protojerej-stavrofor Rastko Maksimović rekao je novinarima da je na ovaj način odata zahvalnost Gostiću i svim junacima poginulim u Odbrambeno-otadžbinskom ratu jer su dali ono najvrednije što su imali za Republiku Srpsku.

– Danas, 33 godine poslije smrti Spomenka, mi se sjećamo njegovog predivnog primjera kojim nam je svima pokazao kako se voli otadžbina, svoj narod, kako se čuva rodno mjesto – izjavio je prota Maksimović.

Istakao je da je Spomenko zaslužio da bude upisan u srcu svakog pravoslavnog Srbina i da je dužnost svih da se on pominje ne samo u molitvama, već i na druge načine.

– Spomenko nas podsjeća i opominje da makar dio onoga što je on činio primijenimo u svom životu jer se samo tako možemo nazvati narodom koji voli svakog čovjeka, čuva svoje, ne želi da uzima tuđe – istakao je protojerej-stavrofor Maksimović.

Gostićeva žrtva za Republiku Srpsku velika

Današnjem pomenu prisustvovali su i predstavnici Gradske boračke organizacije Doboj, čiji je predsjednik Predsjedništva Dušan Knežević poručio da je Gostićeva žrtva za Republiku Srpsku velika i ne smije da se zaboravi.

On kaže da je polaganjem vijenca i paljenjem svijeće kod Spomen-biste Gostiću poruka da se žrtve Odbrambeno-otadžbinskog rata i drugih slobodarskih moraju pominjati zarad budućih generacija.

Ko je bio Spomenko Gostić

Spomenko Gostić rođen je 15. avgusta 1978. godine u Doboju, a kao pripadnik Vojske Republike Srpske poginuo je od granate 20. marta 1993, nedaleko od svog sela Jovići na planini Ozren. Tada je, osim njega, život izgubilo još pet srpskih vojnika.

Nakon što je u ratu ostao sam, Spomenko se pridružio vojsci, gdje je prvo bio kurir, da bi kasnije razvozio hranu vojnicima.

Nekoliko mjeseci prije pogibije naišao je na minu dok je konjskom zapregom razvozio hranu po liniji, kada je i lakše ranjen. Kasnije je otišao kod artiljeraca, gdje je i okončao svoj mladi život.

Mladi heroj sa Ozrena dobio je spomen-bistu u Doboju koja je 20. marta 2014. godine postavljena u porti Spomen-hrama Rođenja Presvete Bogorodice.

Članovi Udruženja djece poginulih boraca “Nasljeđe” Republike Srpske iz Bijeljine obnovili su 2017. godine spomenik na mjesnom groblju Gornji Ulišnjak, a dobojski umjetnik Deni Božić oslikao je mural sa Gostićevim likom u Ulici vojvode Stepe u Doboju.

Spomen-kip Spomenka Gostića postavljen je 24. avgusta 2021. godine u porti Manastira Svetog Nikole u Petrovu.

O Spomenku je snimljen četrdesetpetominutni dokumentarni film “Spomenko na vječnoj straži” i napisana knjiga “Spomenko i Ozren”, čiji je autor Mile Savić.

Udruženje strip autora i obožavalaca stripa Republike Srpske “Deveta dimenzija” iz Banjaluke priredilo je strip album “Spomenko – priča o jednom djetinjstvu”.

Spomenka je posthumno Medaljom za hrabrost “Miloš Obilić” odlikovao i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić.

Dodik: Simbol prekinutog djetinjstva

Predsjednik SNSD-a Milorad Dodik rekao je da je na današnji dan 1993. godine, kada su muslimani mučki ubili 15-godišnjeg pripadnika Vojske Republike Srpske Spomenka Gostića, ispisana je jedna od najpotresnijih stranica srpske istorije.

– Njegova smrt je simbol prekinutog djetinjstva i neizmjerne hrabrosti koja je stala u jedno maleno, krhko tijelo dječaka. Imao je samo petnaest godina. To su godine kada se dječaci prvi put krišom zaljubljuju, sanjaju o školskom dvorištu, velikim utakmicama…

Spomenko nije imao tu sreću. Naprotiv, život ga je slomio mnogo prije nego što je zauvijek zatvorio oči. Sahranio je sve što je imao – majku i baku. Ostao je sam pod kapom nebeskom, ali nije pobjegao, nije tražio utočište u dalekom svijetu, već je svoje dječje srce položio na oltar otadžbine, sa željom da odbrani kućni prag koji mu je jedini preostao – istakao je Dodik.

On je podsjetio da se Spomenko pridružio srpskoj vojsci, koja mu je bila porodica, gdje je prvo bio kurir, da bi kasnije razvozio hranu svojim borcima i onako, dječiji iskreno davao im nadu kada bi klonuli izmučeni borbama.

– Tog kobnog 20. marta 1993. godine utihnulo je srce najmlađeg odlikovanog borca. Granate ispaljene sa muslimanske strane nisu birale metu i pogodile su dječaka koji je bio samo to – dijete koje je moralo prerano da odraste, da sahranjuje svoje najrođenije i da umjesto trenerke i dresa nosi vojničku uniformu koja je bila tri broja veća, ali nikad se nije žalio, nosio je sa velikim ponosom – rekao je predsjednik SNSD-a.

Danas, ukazao je Dodik, Spomenko nije samo ime na spomeniku ili blijeda fotografija s vunenom kapom na glavi i nebesko plavim veselim očima, već opomena i podsjetnik da u ratu stradaju najčistije duše, pokošene mržnjom onih koji u djetetu nisu vidjeli dijete, već neprijatelja.

– Njegova smrt, kao i smrt 12 banjalučkih beba ili smrt djece Srpskog Sarajeva, ima posebnu težinu, jer pokazuje do koje mjere je ljudskost tada bila pogažena. Kada dijete postane meta, onda više nema nikakvih opravdanja, nikakvih izgovora, nikakvih „ali“. Spomenko Gostić je imao samo 15 godina. Dijete. Dječak koji je umjesto školskog dvorišta dobio rat, umjesto knjiga – rov, umjesto bezbrižnosti – borbu za goli život i opstanak – naglasio je Dodik.

On je naglasio da je Spomenko ubijen iako nikome nije bio prijetnja, već dječak koji je prerarno spoznao surovost života i lošu stranu ljudi, bio je dječak koji je ostao bez majke, bake, doma, ali i sa mogućnošću izbora da ide negdje daleko ili da ostane.

– On je izabrao ovo drugo, ostao je da brani svoj dom i uz svoj narod. Spomenko Gostić danas i ubuduće nije i ne smije biti broj, niti statistika, već heroj, junak. I dok god se njegovo ime izgovara, postoji i obaveza da se istina brani, bez straha i bez ćutanja, jer on je tu s nama i pored nas na vječnoj straži – istakao je Dodik.

On je ukazao da dok muslimani decenijama pokušavaju raznim lažima da prekrajaju istoriju, da relativizuju zločine i da biraju čije će žrtve pamtiti, a čije ne, čije su žrtve više vrijedne, a čije nisu, ime Spomenka Gostića stajaće nad njima kao vječna optužnica i upozorenje da su stradala i srpska djeca i da su ih upravo njihovi ubijali.