Od bunkera kod Han Pijeska do racije u Banjaluci: Kako se Ratko Mladić godinama tražio u Republici Srpskoj FOTO/VIDEO

27.08.2026. | 16:41 Dodaj BL Portal kao Google izvor

Vijest da je Ratko Mladić preminuo u pritvorskoj jedinici Ujedinjenih nacija u Hagu ponovo je otvorila priču o njegovom višegodišnjem bjekstvu. Iako je uhapšen 26. maja 2011. godine u selu Lazarevo u Srbiji, veliki dio potrage odvijao se na teritoriji Republike Srpske, od vojnih objekata kod Han Pijeska i šuma oko Žepe do porodičnih kuća u Istočnom Sarajevu i racije u centru Banjaluke.

Nije postojala jedna velika operacija koja je dovela do hapšenja, već niz pretresa, obavještajnih akcija i pokušaja presijecanja mreže ljudi za koje se sumnjalo da mu dostavljaju novac, informacije i sigurna mjesta.

Mnoge pojedinosti nikada nisu objavljene, ali javno dostupni izvještaji pokazuju da su u akcijama na teritoriji Republike Srpske učestvovali NATO, SFOR, EUFOR, Haški tribunal i bezbjednosne agencije u BiH.

Godinama je boravio u Republici Srpskoj

Haški tribunal podigao je prvu optužnicu protiv Mladića u julu 1995. godine, a u novembru iste godine optužnica je proširena i na događaje u Srebrenici. Mladić je ostao na čelu Glavnog štaba Vojske Republike Srpske do novembra 1996. godine.

Tokom ljeta 1996. godine međunarodne snage pojačale su kontrole oko Han Pijeska, gdje se nalazio Glavni štab VRS. Napetost je rasla, američkim helikopterima je prijećeno vatrom, dok je u odvojenom incidentu pucano na konvoj portugalskih vojnika. Iako su se tada širile glasine o mogućem hapšenju, konkretna akcija protiv Mladića nije izvedena.

Kada su međunarodne snage 1997. godine počele odlučnije da tragaju za optuženima za ratne zločine, Mladić je, prema kasnije objavljenim podacima, prešao Drinu i sklonio se u Srbiju.

Veliki Žep i akcija koja je navodno procurila

Najozbiljniji pokušaj da Mladić bude pronađen na teritoriji Republike Srpske dogodio se u ljeto 2004. godine i ponovo je bio vezan za Han Pijesak.

EUFOR i OHR tvrdili su da se Mladić tokom juna i jula skrivao u podzemnom vojnom objektu u Velikom Žepu. Riječ je o velikom bunkeru izgrađenom u vrijeme Jugoslavije, sa prostorijama za smještaj, komunikacionim sistemom i vlastitim snabdijevanjem vodom.

Tadašnji komandant EUFOR-a, britanski general Dejvid Liki, izjavio je da je Mladić oko 28. juna posjetio svoju ratnu bazu i sastao se sa nekadašnjim saborcima. NATO je 2. jula upao u kompleks, ali ga nije pronašao.

U medijima se pojavila tvrdnja da je informacija o akciji procurila i da je Mladić, uz pomoć pojedinaca iz vojnih struktura, napustio teritoriju Republike Srpske i otišao prema Crnoj Gori.

Ministarstvo odbrane BiH naknadno je sprovelo istragu i u januaru 2005. saopštilo da nije pronašlo dokaze da je Mladić boravio u objektima kod Han Pijeska. Međutim, međunarodne organizacije nisu istražiocima dostavile obavještajne podatke na kojima su zasnivale svoje tvrdnje, uz obrazloženje da moraju zaštititi izvore, pa dvije suprotstavljene verzije nikada nisu potpuno razjašnjene.

Pretres kuće njegove sestre kod Sarajeva

Potraga se nakon toga sve više usmjeravala na ljude koji su mogli činiti Mladićevu mrežu podrške u Republici Srpskoj.

U martu 2005. pripadnici NATO-a i EUFOR-a pretresli su kuću njegove sestre Milice Avram u Vojkovićima kod Istočnog Sarajeva. Operacija je izvedena rano ujutro, a cilj je bio pronalazak informacija o Mladićevom kretanju i osobama koje su mu pomagale.

Prema tadašnjim medijskim izvještajima, iz kuće su odneseni računar, dokumentacija i porodične fotografije. Hapšenja nije bilo.

Krajem iste godine NATO je u Vlasenici pretresao preduzeća „Šipad 10. avgust“ i „Lorist“. Međunarodne snage tvrdile su da su firme i jedan od njihovih vlasnika, Milje Kljestan, povezani s mrežom koja je Mladiću pomagala da izbjegne hapšenje.

NATO je tražio dokumentaciju o mogućem finansiranju i osobama koje su održavale vezu s bjeguncem. Kljestanova kuća u Vlasenici ponovo je pretresena u februaru 2006. godine.

Policija pretraživala područje Žepe

U januaru 2006. godine policija Republike Srpske pokrenula je potragu na širem području Žepe. Akcija je bila usmjerena na teren u blizini podzemnog bunkera za koji se tvrdilo da je Mladić u njemu viđen sredinom 2003. godine.

Policija je tada potvrdila da traga za Mladićem, ali nije objavila koliko je ljudi učestvovalo u operaciji, koje su lokacije pregledane niti šta je eventualno pronađeno. Potraga je završena bez hapšenja.

NATO upao u kuću bivšeg oficira u Rogatici

Nakon hapšenja Radovana Karadžića u Beogradu u julu 2008. godine pritisak na Mladićevu mrežu dodatno je pojačan.

NATO je 4. septembra te godine rano ujutro pretresao kuću Petra Ješića, bivšeg oficira VRS iz Rogatice. Međunarodne snage tvrdile su da je Ješić bio Mladićev blizak prijatelj i dio njegove mreže podrške.

Tokom akcije pregledana je kuća i obavljeni su razgovori sa osobama koje su se u njoj nalazile. NATO je tada saopštio da nema dokaze da se Mladić nalazi na teritoriji BiH, ali da vjeruje da u Republici Srpskoj i dalje ima snažnu mrežu ljudi spremnih da mu pomognu.

U četiri ujutro pretresene kuće rodbine

Nova velika akcija izvedena je 10. februara 2009. godine u Istočnom Sarajevu. Pripadnici EUFOR-a istovremeno su pretresli kuće Mladićeve sestre Milice Avram i njegove snaje Radinke Mladić.

Operacija je počela u četiri časa ujutro. Pregledana je dokumentacija i obavljeni su razgovori sa članovima porodice, ali niko nije uhapšen. EUFOR je saopštio da su ukućani sarađivali i da su pretresi protekli bez incidenata.

Maskirani vojnici blokirali centar Banjaluke

Samo mjesec dana kasnije potraga je stigla i u Banjaluku.

Oko četiri časa ujutro 12. marta 2009. približno 60 pripadnika EUFOR-a, uz podršku NATO-a i policije Republike Srpske, pretreslo je kuću i imovinu Dušana Todića, nekadašnjeg Mladićevog vojnog saradnika i pripadnika njegovog obezbjeđenja.

U akciji su učestvovali portugalski, mađarski, britanski i italijanski vojnici. Maskirani pripadnici EUFOR-a i vojna vozila blokirali su ulicu u centru grada, zbog čega je nastala gužva u saobraćaju.

Traženi su računari, diskovi, mobilni telefoni i drugi predmeti koji bi mogli otkriti način komunikacije ili Mladićevo skrovište. Todićeva porodica sarađivala je tokom pretresa, a podaci o eventualno oduzetom materijalu nisu objavljeni.

U izvještaju upućenom Savjetu bezbjednosti UN-a potvrđeno je da su početkom 2009. izvedene dvije zajedničke operacije međunarodnih i domaćih snaga protiv Mladićeve mreže na teritoriji Republike Srpske. Jedna je bila usmjerena na njegovu rodbinu u Istočnom Sarajevu, a druga na bivšeg tjelohranitelja i vojnog saradnika koji se preselio u Banjaluku.

Posljednja velika akcija ponovo u Han Pijesku

EUFOR je 7. aprila 2009. godine ponovo stigao u Han Pijesak. Meta je bila lokalna poslovnica „Šuma Republike Srpske“, za koju se sumnjalo da je ranijih godina finansijski pomagala Mladićevu mrežu.

Akcija je počela u 6.30 časova. Nakon što su vojnici EUFOR-a završili svoj dio posla, pregled prostorija nastavili su policija Republike Srpske i istražioci Haškog tribunala. Prema tada objavljenim informacijama, nije pronađen materijal koji bi odmah doveo do Mladića.

Podzemni vojni kompleks iznad Han Pijeska tada je već nekoliko godina bio zatvoren i zapečaćen.

Čekali kurira za Republiku Srpsku, a pronašli Mladića

Konačno hapšenje dogodilo se dvije godine kasnije i gotovo slučajno je ponovo bilo povezano s informacijama da se Mladić skriva u Republici Srpskoj.

Nekadašnji srpski tužilac za ratne zločine Vladimir Vukčević kasnije je ispričao da su operativci pratili porodično okupljanje u Lazarevu. Primijetili su da se članovi porodice često fotografišu, pa su posumnjali da se u kući nalazi kurir koji će fotografije odnijeti Mladiću u Republiku Srpsku, jer su tada vjerovali da se tamo skriva.

Kurir, međutim, nije izašao iz kuće. Bezbjednosne službe odlučile su da izvrše pretres i u kući Mladićevog rođaka pronašle samog Ratka Mladića.

Pokušao se skloniti iza vrata, a operativci ga zbog izgleda i narušenog zdravlja nisu odmah prepoznali. Na stolu su pronađeni njegovi lični dokumenti, nakon čega je potvrdio identitet. Uhapšen je bez oružanog otpora i prebačen u Beograd, a nekoliko dana kasnije izručen je Hagu.

Tako je višegodišnja potraga, koja je na teritoriji Republike Srpske uključivala bunkere, šumske puteve, vojne objekte, porodične kuće i racije na osumnjičene pomagače, završena u maloj kući u vojvođanskom selu. Mladić je 2017. osuđen na doživotni zatvor, a presuda za genocid u Srebrenici, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine pravosnažno je potvrđena 2021. godine.