Muškarci dominiraju: Žene pokušavaju razbiti mit da je politika muški posao

10.10.2023. | 07:17

Jelena Trivić, predsjednica Narodnog fronta, jedina je žena koja je u ovom trenutku lider jedne političke partije u BiH.

Svim ostalim strankama rukovode obično nedodirljivi dugogodišnji predsjednici.

Međutim, Bosna i Hercegovina se može pohvaliti činjenicom da je jedna žena i u tročlanom Predsjedništvu. Željka Cvijanović je prva kojoj je to pošlo za rukom. Cvijanovićeva je, podsjećanja radi, u prethodnom mandatu bila predsjednica Republike Srpske.

Na važnoj državnoj poziciji je i Borjana Krišto, koja je predsjedavajuća Savjeta ministara BiH, a bitnu ulogu obavlja i Lidija Bradara, predsjednica Federacije BiH.

Osim njih, nijedna pripadnica ljepšeg pola ne može se pohvaliti nekom autoritetnom političkom funkcijom u BiH.

Ne želeći da umanjimo ulogu ministarki u vladama Republike Srpske, Federacije BiH i kantona, te narodnih poslanica, zastupnica, delegatkinja i odbornica u skupštinama lokalnih zajednica u BiH, glavnu riječ ipak vode njihove muške kolege, prenose Nezavisne.

Situacija koja vlada na globalnom nivou, kada je u pitanju učešće žena u političkom životu, preslikala se i na BiH.

Prema podacima iz 2017. godine, žene se nalaze na 23,4 odsto izabranih političkih položaja u svijetu, a u parlamentima u BiH to iznosi 23,8 odsto, što je, prema izvještaju Polazne studije o barijerama i političkom učešću žena u BiH, koju je sproveo UNDP-UNWOMEN, ispod evropskog prosjeka, koji je na 26,4 odsto.

Međutim, već nakon opštih izbora 2018. godine učešće žena u parlamentima u BiH palo je na 21,42 odsto, što je daleko od onoga što propisuje Zakon o ravnopravnosti polova u BiH, a to je prag učešća od minimalno 40 odsto, što je standard Savjeta Evrope.

Aktuelni broj žena koje su parlamentarci u BiH manji je i od temeljnog pekinškog mjerila od 30 odsto, što je postotak koji je u Predstavničkom domu PS BiH dosad samo jedanput zadovoljen i to 1998. godine, nakon reforme Izbornog zakona.

Podsjećanja radi, tim zakonom je uvedena kvota u odnosu na rod za kandidate/kinje u BiH, a ona predviđa da “svaka kandidatska lista uključuje kandidate muškog i ženskog pola, a broj kandidata pola koji je manje zastupljen mora biti najmanje jednak ukupnom broju kandidata na listi podijeljenom sa tri i zaokruženim na prvi niži cijeli broj (na primjer, ako lista ima 24 kandidata, najmanje osam mora biti muškog/ženskog pola ili ako lista ima dva kandidata, najmanje jedan mora biti muškog/ženskog pola).

Kada je u pitanju Narodna skupština RS, najviše žena osvojilo je mandat poslanika na izborima 2006. godine, a to je iznosilo više od 25 odsto.

Politikolog Nikolina Lozo naglašava da problem nezastupljenosti žena u političkom životu Bosne i Hercegovine možemo povezati s tim što se politika sve do posljednje decenije 20. vijeka posmatrala kao zanimanje rezervisano samo za muškarce.

“Neučestvovanje i nezastupljenost žena u politici možemo povezati i sa političkom kulturom u BiH.  Političke partije nemaju artikulisane programske stavove o rodnim temama i nedovoljna institucionalizacija foruma žena, ali i nedostatak ženske solidarnosti među ženama unutar partija, takođe su elementi koji utiču na nezastupljenost žena u politici”, kaže Lozo za “Nezavisne novine”.

Na pitanje da li je možda problem što javnost nema povjerenja u to da žene mogu riješiti određene političke nesuglasice ili da se ne bi snašle u toj ulozi, kaže:

“Percepcija je da žene nemaju autoritet kakav imaju muškarci, jer žene nastoje da nesuglasice unutar političkih partija riješe kroz saradnju i mirnim putem, dok su muškarci skloni brzim rješenjima i posmatraju se kao autoritet za razliku od žena.”

Ljiljana Smiljanić, novinarka iz Banjaluke, kaže da je činjenica da se BiH ne može pohvaliti da ima mnogo žena u politici, ali isto tako ne vjeruje ni da bi veći broj žena nešto značajno promijenio na političkoj sceni i u društvu uopšte.

“Uglavnom nismo vidjeli kakve ideje i prijedloge imaju te žene koje obavljaju određene dužnosti i funkcije, jer strogo prate politiku stranke koja ih je kandidovala, i ništa više od toga. U takvoj situaciji javnost nema priliku da vidi šta sve mogu i znaju da bi njima lično ukazali povjerenje”, poručila je Smiljanićeva.