Dodik o zločinu u Prebilovcima: Simbol srpskog stradanja i otpor zaboravu
05.08.2025. | 08:25Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik istakao je da su Prebilovci, mjesto gdje i svaki kamen ima ratni ožiljak, jedan od simbol srpskog stradanja, ali i otpor zaboravu i dodao da istina i pravda moraju da se brane bez kompromisa.
“Zločin koji se dogodio u ovom mjestu nije samo rana Prebilovaca, već rana srpskog naroda ma gdje on živio. To nije bio samo zločin nad jednim selom, već pokušaj brisanja jednog naroda, sistematskog uništenje koji su mnogi decenijama pokušavali da prećute, zataškaju i prepuste zaboravu”, rekao je predsjednik Srpske za Srnu povodom obilježavanja 84 godine od jednog od najsvirepijih zločina nad srpskim narodom koji su počinile ustaše u Prebilovcima od 6. do 11. avgusta 1941, pod komandom Ivana Jovanovića Crnog.
Predsjednik Dodik je podsjetio da je avgusta 1941. godine u Prebilovcima kod Čapljine ustaška ruka počinila zločin nad 850 nevinih Srba, te da je za samo nekoliko dana ovo selo pretvoreno u masovnu grobnicu.
“Žene, djeca, starci ubijeni su na najokrutniji način. Mališani koje su ustaše zatekle u seoskoj školi su zaklani, dok su njihove majke i sestre silovane. Bacani su živi u jame hercegovačkog krša, bez groba i bez krsta, bez glasa i pomena, bez pravde, i to samo zato što su bili Srbi pravoslavci.
To nije bio rat, to nije bila borba vojnika, to je bio zločin smišljen, organizovan, planiran i izvršen takvom brutalnošću da se ni nacistički oficiri nisu mogli načuditi surovosti svojih ustaških saveznika”, naglasio je predsjednik Republike Srpske.
On je rekao da je, prema dostupnim podacima, prvo dijete u Prebilovcima stasalo za školu tek 1956. godine, a prvi mladić-regrut otišao je na odsluženje vojnog roka 1967.
“Ti podaci najviše govore o zločinu u srpskom selu Prebilovci koje je imalo oko 900 stanovnika prije ovog pokolja, a ubijeno je njih 850”, istakao je predsjednik Republike Srpske.
On je ukazao da možda još više boli ono što je uslijedilo nakon monstruoznog zločina, a to su decenije prećutkivanja i sramne tišine o srpskim žrtvama čija se krv proglašavala “nevažnom”, jer je bilo “nezgodno” za narative lažnog bratstva i jedinstva u bivšoj Jugoslaviji, gdje nije bilo dozvoljeno pričati o zločinima nad Srbima.
“Govorili su nam da zaboravimo, da ćutimo, da ‘ne talasamo’. Čak su komunisti s ciljem prikrivanja žrtava i težine samog zločina zabetonirali jame u kojima su, voljom ustaša, završili Prebilovčani. A mi pitamo danas – dokle treba da ćutimo?! Da li treba i danas da stojimo i čekamo da nas sve pobiju ili da nas odvedu pred lažne sudove i sude po zakonima koje izmišljaju oni koji su uvijek imali ulogu okupatora i kolonizatora i oni koji misle da mogu silom i nepravdom da se riješe srpskog naroda, jer im smeta naš ponos, inat i borba za pravdu, za svoje mjesto pod suncem?
Da li mi imamo pravo na pravdu i istinu i da li imamo pravo da poslije svega tražimo od naroda da zaboravi svoje poklane, ubijene, mučene i zlostavljane? Nikada nećemo zaboraviti, nećemo ni oprostiti u ime onih koji su bačeni u jame, u ime poklane srpske djece kojima su nasilno oduzeli pravo na život. Nećemo prestati da govorimo, da pišemo, da svjedočimo”, poručio je predsjednik Dodik.
On je istakao da su Prebilovci mjesto gdje je zlo pokazalo svoje pravo lice, a gdje je pravda ostala nijema, kao i uvijek kada je riječ o Srbima.
“Naša je istorijska dužnost da to promijenimo. Mi moramo da pišemo udžbenike istinom, da učimo djecu da je naš narod bio žrtva genocida. I dok se danas neki i dalje usuđuju da slave ustaštvo, da rehabilituju zločince, da zatvaraju oči pred istinom i pokušavaju da falsifikuju istorijske činjenice, mi ćemo stajati čvrsto na braniku istine i pravde, jer istina o Prebilovcima, Starom Brodu, Kozari, Romaniji, Podrinju nije mržnja, već opomena, naš temelj identiteta, savjesti i pamćenja”, rekao je predsjednik Srpske.
On je poručio da je svaki Srbin dužan da govori o svim zločinima, jer kao narod dugujemo istinu našim mrtvima i pravdu živima.
“Neka njihova žrtva bude upisana zlatnim slovima u naše pamćenje i savjest i neka se nikada, nigdje i nikome ne ponove Prebilovci – stratište jednog naroda čija je sva ‘krivica’ bila to što su bili Srbi. Zato je naš zavjet jasan: Prebilovci neće biti zaboravljeni. Žrtve neće biti prepuštene tišini.
A mi, kao narod, kao država, kao odgovorni ljudi imaćemo snage da stanemo pred istinu, da je branimo i da je prenosimo budućim generacijama. Dugujemo to onima koji tu počivaju, dugujemo svojim potomcima i istoriji, prošlosti, sadašnjosti u budućnosti, a sve za dobrobit naše Republike Srpske”, zaključio je predsjednik Republike.
