Da li su pješčane baterije rješenje za čuvanje energije

27.11.2022. | 09:06

Da li se u pijesku nedovoljno dobrog za građevinske radove krije dio rješenja za jedan od glavnih problema zelene tranzicije, skladištenje električne energije?

Sudeći po ovogodišnjem izumu četvorice inženjera iz Finske to je moguće.

Radi se o bateriji na pijesak, a nedavno je napravljena prva za komercijalnu upotrebu. Ona se nalazi u čeličnom kontejneru odnosno silosu od sedam metara. U njoj je 100 tona pijeska, po dvije cijevi za daljinsko grijanje i ventilatora. Zagrijevanjem na temperaturu između 500 i 600 stepeni pijesak postaje baterija, odnosno skladište. Energija kojom se zagrijevaju dobija se iz obnovljivih izvora i proizvod su rada vetroturbina i solarnih panela.

Grijač zagrijeva vazduh unutar pijeska, a zatim taj vruć vazduh cirkuliše kroz cijevi za razmjenu toplote. Zahvaljujući izolaciji, temeratura unutar baterije ostaje potrebnih 600 stepeni čak i kada je spolja ispod nule.

Ova baterija kapaciteta 8 MVh toplotne energije obezbjeđuje dovoljno energije za grijanje i toplotu vodu u stotinak domova i lokalni javni bazen.

Mjesto je Finska, elektrana Vatjankoski, grad koji se snabdijeva Kankanapa.

Ovo neobično, jefitno i po mnogim kritjerijuma održivo rešnje je izum četvorice mladih finskih inženjera koji su osnovali kompaniju Polar night energy. Inspiraciju je jedan od njih dobio dok je čitao članak o tradicionalnim finskim kaminima koji su napravljeni od kamena i pijeska.

Ispostavilo se da je pijesak veoma efikasan kada je u pitanju zadržavanje toplote tokom dužeg perioda, čak i po nekoliko mjeseci.

Pijesak se ne troši, a kada se ohladi može se ponovo zagrijati. Troškovi su mali jer jedini dodatni troškovi su oni za povremenu zamjenu ventilatora.

Kao velika prednost u odnosu na tradicionalne litijum-jonske baterije jeste taj što ne dolazi do smanjivanja kapaciteta tokom korišćenja. Zbog toga ali i lejk zapaljivosti, litijumske baterije nisu pogodne za skladištenje velikih količina struja.

Neuporediv je i uticaj na životnu sredinu. Dok negativnog uticaja uskladištenog pijeska koji se napaja energijom iz obnovljivih izvora mali i odnosi se prije svega na proizvodnju dijelova aparature za dobijanje električne nergije, litijum devastirajuće utiče na životnu sredinu. Za njegovu ekstraciju potrebne su ogromne količine energije, zatim toksična sredstva za njegovu dalju obradu, gdje se za tonu litijuma u vazduh ispušta između tri i devet tona ugalj dioksida. Osim emisije ugalj dioksida, zbog velikih količina jalovine trajno truje vodu i zemlju.

Da nije sve savršeno kod ovog načina čuvanja energije govori podatak da pesčana baterija skaldišti pet do 10 puta manje struje od litijumskih, a da efikasnost drastično opada na svega 30 odsto kada se koristi za vraćanje struje u električnu mrežu. Zato je trenutno najbolja opcija za grijanje kuća, škola, odnosno svih objekat koji bi direktno za svoje potrebe koristili struju.

Jedna od prednosti je kažu i povoljnija cijena. Prema riječima ekipe inženjera, njihov izum kapaciteta 8MWh košta oko 200.000 dolara, odnosno osam puta manje od litijumske iste zapremine.

Trenutno vlada veliko interesovanje za ovaj izum, a nastavak komercijalne primjene dogovoren je u Finskoj 10 puta većeg kapaciteta od prve baterije.

Da bi pješčana baterija mogla da nađe široku primjenu stručnjaci kažu da je potrebno da se efikasnost vraćanja u struje u električnu mrežu poveća na 75-80 odsto.

Do tada može da bude odlično rješenje za grijanje u zemljama sa dužom zimom gdje je zbog klime komplikovanije praviti i čuvati električnu energiju iz obnovljivih izvora.