Jedan od najvećih srpskih slikara: Godišnjica svirepog ubistva Save Šumanovića

29.08.2022. | 10:35

U Sremskoj Mitrovici, u noći između 29. i 30. avgusta 1942. godine, hrvatske ustaše ubile su jednog od najvećih srpskih slikara svih vremena Savu Šumanovića.

Ustaške vlasti su na tom području tokom Drugog svjetskog rata sistematski ubile više hiljada nedužnih civila, najvećim intenzitetom upravo tokom avgusta i septembra 1942. godine.

Sava Šumanović uhapšen je 28. avgusta rano ujutro. Zamolio je da se spremi, okupao se, uzeo stvari, poljubio majku u ruku i otišao zauvijek, ne znajući za šta ga terete.

Taoci su prvo brutalno pretučeni, a potom prevezeni u Sremsku Mitrovicu, gdje im je pokretni prijeki ustaški sud izrekao smrtne kazne i tokom noći su strijeljani.

Uz upaljene baklje, kraj spremnih raka, prošavši ustaški špalir, pucano im je u potiljak ili su direktno lijegali u raku i na njih je pucano.

Potom su polivani krečom i zatrpavani zemljom. Jedan broj mučenika je ugušen, jer su ranjeni i još živi zatrpavani, dok su se ispod zemlje čuli potmuli jauci.

Proslavljeni slikar je 1941. i 1942. godine slikao manjim intenzitetom nego inače, zabrinut zloslutnim vremenima.

U momentu hapšenja na štafelaju je ostala upravo završena slika “Beračice”, danas izložena u Memorijalnoj galeriji u Šidu.

Sava Šumanović je rođen u Vinkovcima, 22. januara 1896. godine.

Počeo je kao impresionista, zatim je potpao pod uticaj kubizma i najzad se zadržao na kolorističkim shvatanjima pariske škole, dok drugi istoričari umjetnosti njegovo stvaralaštvo smještaju u umjetnička prostranstva od kubizma preko poetskog realizma do umjerenog ekspresionizma.

Stvaralački opus velikog slikara obuhvata oko 800 ulja na platnu i više od 400 crteža, akvarela, gvaševa i pastela.

Slika “Doručak na travi”, koju je naslikao 1927. godine, naišla je na odlične kritike u Francuskoj. NJegova, možda, najbolja slika jeste “Pijana lađa”, inspirisana istoimenom pjesmom Artura Remboa, ali su je kritičari u to doba loše primili.

NJegove slike su se 1929. godine našle pred žirijem Pariskog jesenjeg salona, koji ih je ocijenio najvišim ocjenama, a ugledni pariski slikari bili su oduševljeni Šumanovićem.

Čuveni Andre Lot rekao je da su Šumanovićeve slike od “velike vrijednosti, a sigurno i bolje od Sezanovih, jer je bolje školovan”.

Aprilski slom Kraljevine Jugoslavije Sava dočekuje u Šidu koji postaje dio ustaške Nezavisne Države Hrvatske. Sve to navodi Šumanovića da se sasvim povuče iz javnog života.

Zakon o zabrani korišćenja ćirilice na teritoriji ustaške države teško ga je pogodio, pa je u znak protesta prestao da potpisuje svoje slike i počeo da na njima upisuje samo godinu nastanka.

U Muzeju Srema u Sremskoj Mitrovici postoji dokument koji svjedoči o Šumanovićevom strijeljanu. Riječ je o odgovoru na zahtjev Perside Šumanović, umjetnikove majke, da joj sina puste iz pritvora.

Tek dva mjeseca poslije, nakon što je Sava odavno strijeljan dobila je odgovor Nezavisne Države Hrvatske, odnosno Ustaške nadzorne službe. U tom odgovoru pisalo je da je Sava Šumanović osuđen na smrt i strijeljan. Odgovor završava ustaškim pozdravom “Za dom spremni!”.

Prema sjedočenjima, Persida Šumanović je teško podnijela ubistvo sina jedinca i godinama je postavljala na sto tanjir za njega i uveče mu razmještala krevet, ne mireći se sa gubitkom.

Šumanović je prije svog pogubljenja u jednom pismu prijatelju 1934. godine, predvidio 1942. kao godinu svoje smrti.

Na mjestu stravičnih pogubljenja u Sremskoj Mitrovici 1960. godine podignut je spomen-park, a Šumanovićeva majka je na desetogodišnjicu ubistva preostale radove poklonila Šidu radi otvaranja Memorijalne galerije.

Jedna od najvećih domaćih slikarski nagrada nosi danas ime Save Šumanovića.