FOTO: savezsindikatars.org
Trpite mobing na poslu: Imate 30 dana da reagujete, ovo su dokazi koje morate sačuvati FOTO
20.08.2026. | 08:32
Dodaj BL Portal kao Google izvor
Mobing rijetko ostavlja vidljive tragove, ali posljedice po radnika mogu biti ozbiljne. Psihički pritisak, ponižavanje pred kolegama, prijetnje, neprimjerene poruke, fizičko ili seksualno uznemiravanje često traju mjesecima, dok zaposleni ćuti iz straha da bi prijavljivanjem mogao ostati bez posla i prihoda.
Upravo taj strah jedan je od glavnih razloga zbog kojih mnogi slučajevi nikada ne stignu do poslodavca, inspekcije, Agencije za mirno rješavanje radnih sporova ili suda. Međutim, ćutanje može dodatno otežati položaj radnika, posebno zato što zakon propisuje rokove u kojima mora zatražiti zaštitu.
Kako prepoznati uznemiravanje na radu, u kojem roku radnik mora reagovati, šta može koristiti kao dokaz i kome se može obratiti, u razgovoru za BL portal pojašnjava Dajana Marjanović Verić iz Službe za besplatnu pravnu pomoć Saveza sindikata Republike Srpske.
Radnik ima 30 dana da reaguje
Prvi korak nije odlazak na sud, već obraćanje poslodavcu. Prema Zakonu o zaštiti od uznemiravanja na radu Republike Srpske, radnik zahtjev mora podnijeti u roku od 30 dana od posljednje radnje koju smatra uznemiravanjem.
Taj rok posebno je važan u slučajevima kada pritisci traju duže vrijeme, jer se ne računa od prvog, već od posljednjeg incidenta.
„Uznemiravanje na radu može biti različito, fizičke, psihičke ili seksualne prirode. Što se tiče internog postupka kod uznemiravanja na radu, radnik ima u skladu sa odredbom ovog zakona mogućnost da se poslodavcu obrati u roku od 30 dana od dana posljednjeg pretrpljenja radnje uznemiravanja. Dakle, ukoliko poslodavac ili bilo ko od radnih kolega uznemirava radnika, on trpi to uznemiravanje određen vremenski period, onda je bitno da se u roku od 30 dana od dana posljednje pretrpljene, odnosno učinjene radnje uznemiravanja, u pisanoj formi zahtjevom obrati poslodavcu radi zaštite od uznemiravanja na radu“, objašnjava Marjanović Verić.
Zahtjev treba podnijeti u pisanoj formi, kako bi postojao dokaz da je radnik pokrenuo postupak i kada je to učinio. Nakon njegovog prijema, ni poslodavac nema neograničeno vrijeme za reakciju.
„Zahtjev za zaštitu od uznemiravanja na radu prvenstveno se podnosi poslodavcu, odnosno upravi preduzeća. A poslodavac je dužan da u roku od 15 dana od dana prijema zahtjeva sprovede postupak zaštite od uznemiravanja na radu“, ističe Verićeva za BL portal.
Bez obraćanja poslodavcu nema ni daljeg postupka
Interni postupak nije samo formalnost koju radnik može preskočiti. On je praktično ulaznica za nastavak pravne borbe pred Agencijom za mirno rješavanje radnih sporova ili nadležnim sudom.
Zbog toga je važno da zaposleni ne čeka da pritisak postane neizdrživ, već da reaguje na vrijeme i sačuva dokaz da je od poslodavca zatražio zaštitu.
„Ovdje je bitno naglasiti da radnik ima mogućnost da se obrati poslodavcu, Agenciji za mirno rješavanje radnih sporova, inspekciji ili nadležnom sudu. Ali, da bi se radnik obraćao dalje, da bi se obraćao Agenciji ili nadležnom sudu, on prvo mora da se obrati poslodavcu za zaštitu od uznemiravanja. To je, da kažem, uslovljeno jedno drugim“, dodaje naša sagovornica.
Mobing se teško dokazuje, ali tragovi ipak postoje
Jedna od najvećih prepreka za radnike jeste dokazivanje onoga što se dešava na radnom mjestu. Uznemiravanje se često odvija bez pisanih naloga i zvaničnih odluka, kroz svakodnevne pritiske, poruke, uvrede ili ponižavanje.
Zato je važno da radnik od prvog trenutka počne da bilježi šta se dogodilo, kada, gdje i pred kim. Dnevnik događaja, mejlovi, SMS i Viber poruke mogu kasnije postati ključni dokazi.
„Bilo koji način bilježenja i dokumentovanja dolazi u obzir. Ako radnik trpi uznemiravanje, on može voditi, recimo, dnevnik, pa svakodnevno upisivati u koje vrijeme, na koji način je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno da je on uznemiren na radu. S druge strane, on može da čuva i preporučljivo je da radnici čuvaju mejlove ili poruke, bilo da su Viber poruke ili bilo kakve druge, SMS, MMS, bilo koje vrste poruka, u kojima je, i iz kojih je evidentno i može se zaključiti da on trpi uznemiravanje na radu. Jer to su sve dokazi koji njemu mogu poslužiti, bilo kod poslodavca prilikom vođenja tog postupka zaštite od uznemiravanja na radu, ili kod nadležnih institucija kao što su inspekcija, Agencija za mirno rješavanje radnih sporova ili eventualno suda, ako dođe do sudskog spora“, naglašava Dajana Marjanović Verić za BL portal.
Kolege mogu biti presudni svjedoci
U mnogim slučajevima radnik nije jedini koji zna šta se događa. Uznemiravanje se nerijetko odvija pred kolegama, upravo sa namjerom da žrtva bude dodatno ponižena.
Iako se zaposleni često nerado zamjeraju rukovodstvu ili kolegama, njihova svjedočenja mogu biti važna za utvrđivanje činjenica.
„Takođe je bitno naglasiti da postoji mogućnost i navođenja svjedoka, jer često se dešava da radnik kad trpi uznemiravanje na radu, da taj ko vrši uznemiravanje te radnje često vrši pred trećim licima kako bi radnika dodatno ponizio. Tako da radnik ima mogućnost i da se pozove i da navede svjedoke koji su bili prisutni tim radnjama koje je pretrpio, radnjama uznemiravanja na radu“, objašnjava ona.
Radnici traže pomoć, a onda odustanu zbog straha
Iskustva Službe za besplatnu pravnu pomoć Saveza sindikata Republike Srpske pokazuju da uznemiravanje na radnom mjestu nije rijetka pojava. Radnici se obraćaju telefonom ili dolaze lično, iznose ono što im se događa, a pravnici procjenjuju postoje li elementi za pokretanje postupka.
„Imali smo slučajeva i, nažalost, to nije danas rijetka situacija. Sve češće se dešava da mi u Službi za besplatnu pravnu pomoć Saveza sindikata Republike Srpske imamo pozive, bilo telefonskim putem ili da nam se radnici dođu lično obratiti i traže, iznesu situacije koje su pretrpjeli na radnom mjestu. Mi u razgovoru sa njima prepoznamo da li ima elemenata gdje se možemo pozvati na odredbe ovog Zakona o zaštiti od uznemiravanja na radu i tu ulazimo u postupke“, navodi Marjanović Verić.
Najveća prepreka, međutim, često nije nedostatak zakonskih mehanizama, već strah zaposlenog od posljedica. Neki radnici odustanu već na početku, dok drugi prekinu postupak kada procijene da bi dalje insistiranje moglo ugroziti njihov posao i egzistenciju.
Upravo na taj strah računaju oni koji uznemiravanje vrše, dok svaki prekinuti postupak dodatno smanjuje mogućnost da se slučaj utvrdi i sankcioniše.
„Dešava se često da radnik odustane negdje tokom postupka jer se boji reakcije poslodavca, reakcije nadležnih institucija ili se boji zbog svoje egzistencije i budućnosti. Ali apelujem ovim putem na svakog radnika koji trpi uznemiravanje na radu da se obrati, jer zakonskim normama je definisan način zaštite njegovih prava“, poručila je na kraju razgovora za BL portal Dajana Marjanović Verić.
Radnici koji su članovi sindikata i prolaze kroz slične situacije mogu se obratiti Službi za besplatnu pravnu pomoć Saveza sindikata Republike Srpske. Tamo mogu dobiti stručnu podršku, savjet o prikupljanju dokaza i pravnu zaštitu tokom svih faza postupka.
