Pozitivan rasplet: Priča o dječaku kome su ukrali kupine rastužila region, ali sada je sve drugačije

Priča o malom Zuhdiji Aliću (13) iz sela Brlošci nedavno je obišla čitav region, a uprkos tome što nije bila riječ o lijepim, već priličmo mučnim vjestima, čini se da će sve dobiti daleko pozitivniji rasplet.

Podsjetimo, ovaj 13-godišnjak prodavao je divlje kupine pored magistralnog puta Tuzla-Sarajevo, kako bi pomogao socijalno ugroženim roditeljima, no voće su mu ukrala dvojica huligana. Priča je ubrzo dospjela u sve regionalne medije, rastuživši javnost, ali i zainteresovavši je za težak život ovog tinejdžere i njegove porodice.

“Još me je strah, kada god vidim kombi prođu me trnci. Ipak prodajem i dalje, ali sada sam malo oprezniji. Kada sam im istresao kupine u kesu koju su izvadili iz kombija vidio sam da ne vade novac da mi plate, povukao sam se nekoliko koraka unatrag, uplašio sam se da će me zgrabiti i ubaciti u kombi, da više neću vidjeti majku, oca, moje sestre i brata. Podrugljivo su se nasmijali, sjeli u kombi i otišli u smjeru Tuzle. Od straha nisam zapamtio registraciju, znam da je bila iz BiH, niti da li na kombiju nešto piše, samo znam da je bio žute boje”, priča Zuhdija, dok gleda u mobilni telefon koji je prije nekoliko dana dobio od jednog čovjeka.

“To mi je prvi telefon u životu, volio bih kao i sva druga djeca da imam i laptop, koji bi mi dobro došao u pohađanju škole na daljinu”, kaže Zule, kako ga porodica od milja zove.

Vikendom Zuhdijin dan započinje tako što ujutru sa starijom sestrom odlazi u šumu kako bi ubrali divlje kupine. Vraćaju se kući prije vrućina.

“Ranije sam to radio sa svojim bratom, ali on sada ima druge poslove. Imamo nedaleko jednu svoju njivu i oko nje ima puno kupina, tamo najviše uberemo”, kaže Zuhdija koji se nasmijao na primjedbu kako on ima svoj vlastiti kupinjak.

Nakon prebiranja kupina, pakuje ih u posude od jednog kilograma, najčešće mu posluže plastične boce od soka i odlazi stotinjak metara od kuće uz put.

“Sjednem na zaštitnu ogradu, čujem kada nailazi automobil, podignem u vazduh ruku u kojoj je posuda s kupinama. Većina vozača prođe, neki zatrube, mahnu rukom u znak pozdrava. Uzvratim pozdrav onima koje poznajem. Imam utisak da me sada puno ljudi zna”, priča ovaj dječak.

Na početku, dok je još pekao zanat prodavača šumskih plodova, njegova majka Senada (42) kaže da puno ljudi na tom putu prodaje šumske plodove, jer se od nečega mora živjeti, nije sve išlo glatko.

“Rugala su mi se druga djeca, govorili su mi da prodajem kupine, jer nemam šta da jedem. Očevi nekih od njih radili u Sloveniji, ali došao je dan kada su i oni počeli da prodaju kupine. Nikada ih nisam smatrao konkurencijom, jer ja imam svoje prodajno mjesto”, rekao je Zuhdija i dodao kako je prodaja bolja vikendom nego radnim danom.

“Kupuju više ljudi koji se vraćaju sa vikenda provedenog u Sarajevu i okolini. Kada je lijepo vrijeme sjednem pored puta i prodajem, a kada pada kiša odem do reklamnog panoa svog susjeda i tamo se sakrijem od kiše. Ništa me ne može spriječiti u želji da prodam kupine, jer znam da će taj novac dobro doći mojoj porodici”, govori dječak i iz vlastitog iskustva kaže da ljudi vole šumske plodove, divlje jagode, zatim pečurke, a nakon njih kupine, koje ipak idu najbolje.

“Moji kupci prvo pomirišu kupine i onda ih probaju, mislim da ih miris obuzme, plate mi, pomaze me po kosi i odu. Nažalost, nađu i se i ovakvi koji mi otmu ubrano voće. Nisam plakao zbog toga, već zato što sam se uplašio da mi nešto ne učine, da me ne otmu”, plačljivim glasom rekao je Zuhdija.

Majka Senada još je uplakana i u strahu, ali je s druge strane srećna i zahvalna što se javilo mnogo dobrih ljudi voljnih da pomognu.

“Hvala svim dobrim ljudima koji su nam se javili, svima koji su nam poslali pomoć za djecu, vratili su mi vjeru u ljude. Poslali su nam pakete u kojima je pribor za školu, Zuhdiji su poslali odjeću i obuću. Ni ovima koji su pokrali moga sina ne zamjeram, voljela bih da mi se jave, četiri puta sam ih pozvala da dođu kod nas kući, skuvala bih im kafu i rekla da to nije lijepo što su uradili, ne samo mome sinu, već bilo kome. Čak bih im dala i ubranih kupina, bez da mi daju i jednu marku. Moje dijete nije moglo spavati, jako se uplašio”, priča Senada.

Zuhdija dobio i željeni laptop.

“Od svih predmeta u školi najviše volim biologiju, volim i informatiku, u školi imamo kompjutere, nažalost do sada kod kuće nisam imao kompjuter pa nisam mogao da vježbam ono što smo učili u školi. Sada ću moći i to”, nije krio sreću marljivi dječak, piše 24sata.hr.

Uprkos teškom životu u kući u kojoj živi dječak sa svoje dve sestre, bratom, majkom i ocem, vlada savršen red i sve blista od čistoće. Majka Senada koja je prije nekoliko godina bila teško bolesna kaže da od najranijih dana uči svoju djecu da moraju raditi.

“Ne činim to da bi oni meni pomagali, već da bi im kasnije u životu bilo lakše, jer nećemo mi vječno živjeti. U kući je dogovor, svi znaju šta treba da rade, svako u skladu sa svojim mogućnostima. Suprug Fikret je najčešće u šumi gdje sječe drva, sin, koji se školovao za frizera je na drugim poslovima, jedna kćerka ide u drugi razred srednje škole i biće frizerka, a najmlađa kćerka je predškolskog uzrasta. Zuhdija će sada u sedmi razred. Mogu se pohvaliti da moja najmlađa kćerka koja nema još sedam godina zna da spremi pitu. Moja srednjoškolka je sa 13 godina znala pripremiti kompletan ručak koji nas je čekao dok se ne vratimo iz šume, te radne navike u životu im mogu pomoći, a nikako odmoći”, zaključila je Senada Alić.

Ostavite komentar: