Niz običaja: Ovo ne treba uzimati u ruke na dan Svetog Nikole

18.12.2025. | 17:02

Pravoslavna crkva i njeni vjernici 19. decembra slave Svetog Nikolu.

Ne kaže se bez razloga da Svetog Nikolu slavi pola Srba, a pola ide na slavu.

Ovaj svetac poštuje se u cijelom hrišćanskom svijetu, a samo u Srbiji posvećeno mu je više od 600 crkava. Za ovu slavu vezuje se i niz običaja koji se, kako je to inače u Srbiji, razlikuju od regiona do regiona, pa čak i od sela do sela.

Ko je bio Sveti Nikola i zašto je važan?

Svetog Nikolu u hrišćanskom svijetu poštuju kao čudotvorca, s tim da se u pravoslavlju smatra i zaštitnikom putnika, mornara, zatvorenika i siromašnih dok je u katoličanstvu zaštitnik svih slojeva društva, ali naročito djece.

Prema žitijama, Sveti Nikola se rodio u grčkoj koloniji Patari u 3. vijeku (280. godine) u maloazijskoj rimskoj provinciji Likiji. Bio je veoma religiozan od ranog djetinjstva i svoj život je potpuno posvetio hrišćanstvu.

Vjeruje se da je rođen u bogatoj hrišćanskoj porodici i da je stekao osnovno obrazovanje. Od djetinjstva je izučavao Sveto pismo, danju nije napuštao hram, a noću se molio i čitao knjige. Kada je završio škole, želio je da stupi u sveštenički čin, pa ga je njegov stric, inače arhiepiskop, proizveo za sveštenika grada Mira.

Nasljedstvo koje mu je ostalo iza roditelja koristio je da pomaže sirotinji i dijeli milostinju. Dobra djela činio je tajno.

Za arhiepiskopa izabran je nakon smrti svog strica, nakon čega je nastavio da širi vjeru i u crkvi i među običnim ljudima. U jednom periodu života, tokom vladavine rimskog cara Dioklecijana koji je sistematski progonio hrišćane, Nikola je zatvoren u tamnicu. Na slobodu je izašao tek za vrijeme Konstantina Velikog.

Umro je prirodnom smrću 345. godine u gradu Mira (današnjem gradiću Kale (Demre) u turskoj regiji Antalija). Njegove mošti počivale su u sabornoj crkvi u tom istom gradu sve do 1096. godine kada su prenijete u Bari u Italiji. I danas, skoro 1.000 godine kasnije, nalaze se u Bariju.

Tradicija i običaji koji prate slavu Svetog Nikole u Srbiji

Za Svetog Nikolu vezuje se čitav niz običaja, koji se ponegdje i razlikuju.

Obzirom da je Sveti Nikola najčešća krsna slava među pravoslavcima u Srbiji i najduže se slavi, brojni običaji su lokalnog karaktera i prenose se sa koljena na koljena unutar jedne porodice.

Ovo su neki od običaja povezanih sa ovim praznikom:

Sijanje božićne pšenice

Među pravoslavnim običajima izdvaja se i sijanje božićne pšenice za koju se vjeruje da simboliše plodnu godinu koja dolazi i da u dom donosi sreću, zdravlje i blagostanje.

Sije se na dan Svete Varvare 17. decembra ili na Svetog Nikolu 19. decembra.

Kako vjerovanje kaže, pšenica se sadi da bi naredna godina bila uspješna i plodna, i to baš na ovaj dan da bi taman do Božića biti bujna i zelena i tako krasila prazničnu trpezu.

Darivanje djece

U nekim krajevima održao se i običaj darivanja djece nekom sitnicom ili slatkišima.

Nekada su to bile jabuke, orasi i kolači, ali možete izabrati i nešto drugo.

Ako su vam mališani bili dobri, obradujte ih nekim malim darom.

Lađari pucaju iz topova

Na ovaj praznik, gdje god da se nađu, lađari spuštaju sidra.

Zaustavljaju lađe dok se mornari pomole svetitelju i onda nastavljaju put.

Pripremaju topove za paljbu odajući počast svome zaštitniku. Na ovaj način slavu je obilježavao i knez Miloš Obrenović.

Šareni kolači u obliku ptice

Na jugu Srbije tradicionalno se na ovaj dan prave šareni kolači u obliku ptice.

Zajedno sa pogačom i vinom odnose se u crkvu na osveštenje molitvom i vinom.

Nakon toga, služe se gostima, a prije svih djeci.

Praštanje dugova

U Vizantiji je na Svetog Nikolu bio običaj da se na taj dan amnestiraju zatvorenici.

U narodu postoji vjerovanje da će onome kome se oprosti dug na Svetog Nikolu sljedeća godina biti bogata i plodna.

Šta ne treba raditi na Svetog Nikolu?

Prema vjerovanju, na dan kada se slavi ovaj svetac ne valja prati veš i uzimati oštre predmete.

Ne treba čistiti kuću ni raditi bilo kakve kućne poslove.

Zašto se Sveti Nikola slavi 19. decembra?

Sveti Nikola se slavi 19. decembra (6. decembra po starom kalendaru) i spada u red slava nepromjenljivog datuma.

Ovaj datum nije slučajan – na isti dan 343. godine ovaj svetitelj je preminuo.

Zimski Sveti Nikola pada u vrijeme velikog božićnog posta, zbog čega pravoslavni vjernici koji obilježavaju ovog sveca kao krsnu slavu pripremaju isključivo ribu i drugu posnu hranu.

Međutim, postoji i ljetni Sveti Nikola koji se obilježava 22. maja.

Na ovaj dan 1096. godine njegove mošti prenijete su iz Mira u Likiji u tada pravoslavni Bari u Italiji i položene u Crkvu Svetog Jovana Preteče, koja je ubrzo postala stecište hodočasnika.