Neuređenost sistema osjete i djeca sa poteškoćama u razvoju: Asistenti napuštaju učionice
23.03.2026. | 16:33Djeca kojoj je podrška najpotrebnija sve češće ostaju bez nje, jer asistenti u nastavi, zbog nesigurnih uslova rada i niskih primanja, napuštaju učionice.
Iako su u obrazovni sistem Republike Srpske uvedeni prije više od decenije, položaj asistenata u nastavi dodatno je degradiran. Većina radi po ugovoru o djelu, bez prava na staž, bolovanje i topli obrok.
Javna tribina
S ciljem izmjene propisa koji regulišu njihov status Udruženje za pomoć licima sa autizmom “Djeca svjetlosti” organizovalo je i javnu tribinu u Banjaluci pod nazivom “Unapređenje socijalne i obrazovne inkluzije djece sa invaliditetom”. Psiholog i koordinator projekta Nikolina Klepić kazala je za “Glas” da su prvi asistenti u nastavi angažovani još 2010. godine, ali njihov status od tada nije unapređen.
– Ni 16 godina kasnije nije ništa učinjeno dovoljno da se položaj asistenata sistemski riješi. On je čak dodatno degradiran – istakla je ona.
Dodala je da su asistenti ranije bili zaposleni na određeno vrijeme i ostvarivali pravo na radni staž, dok su danas angažovani po osnovu ugovora o djelu.
– U zakonu su tretirani kao tehnička podrška djetetu, a u praksi su mnogo više od toga – naglašava Klepićeva.
Prema njenim riječima, ovakvi uslovi dovode do čestog odustajanja asistenata, što direktno pogađa djecu i roditelje.
– Djeca često mijenjaju asistente, što predstavlja veliki stres i za dijete i za roditelje, ali i za cijelo odjeljenje. Potrebno je vrijeme da se izgradi povjerenje, a svaka promjena to ruši – objasnila je Klepićeva.
Ona je najavila da će tribine biti organizovane i u Prijedoru i Gradišci, kako bi se javnost upoznala sa problemima i ponudila konkretna rješenja.
– Pružaćemo besplatnu pravnu pomoć roditeljima, a planiramo i razgovore sa Ministarstvom, sindikatima i nadležnim institucijama kako bismo poboljšali položaj asistenata – poručila je Klepićeva.
Izazovi u pronalasku asistenata
Da se roditelji skoro svakodnevno suočavaju sa izazovima u pronalasku asistenata, svjedoči i majka Tijana Vujičić iz Banjaluke. Kako je rekla za “Glas”, najveći problem u praksi upravo je česta promjena asistenata, što direktno narušava stabilnost djeteta.
– Asistenti odlaze zbog loših uslova i niskih primanja. To su uglavnom studenti psihologije, kojima je ovaj posao više kao neki džeparac. Čim završe fakultet, odlaze u potrazi za boljim uslovima – kaže Vujičićeva.
Istakla je da je takva odluka razumljiva, ali ostavlja posljedice.
– Svaki njihov odlazak je šok za dijete, porodicu i učitelja. Iznova moramo proći kroz dug proces adaptacije, koji nimalo nije lak – naglasila je Vujičićeva istakavši da problem predstavlja i pronalaza asistenata.
Kaže da je problem i u tome što zakon asistente tretira kao tehničku podršku, iako je njihova uloga daleko složenija.
– U praksi se od asistenata očekuje da tumače nastavu, prilagođavaju gradivo djetetu i aktivno učestvuju u obrazovnom procesu. To su zadaci koji zahtijevaju stručnost, često iz oblasti defektologije ili srodnih disciplina – istakla je Vujičićeva.
Govoreći o prihvatanju djece sa poteškoćama, ona navodi da i dalje postoji otpor, posebno među roditeljima druge djece, ali da je rješenje u edukaciji i otvorenosti.
– Inkluzija je sjajna ideja, ali zahtijeva angažman svih – i roditelja, i škola, i društva u cjelini – zaključila je Vujičićeva.
Na suštinu problema ukazala je psiholog i asistent u nastavi Dijana Radić pojašnjavajući da su oni tu da prilagode sadržaje sposobnostima djeteta.
– Veoma je bitno da dijete razumije i usvoji nastavni sadržaj. Pored toga, pomažemo im da se uklope u vršnjačku grupu i da usvoje socijalno poželjna ponašanja – kazala je Radićeva za “Glas“.
Dodaje da se od njih traži da aktivno rade zadatke koji zahtijevaju imaginaciju i kritičko razmišljanje, jer djeca to ne mogu.
– Budući da radimo na ugovor o djelu, svaki neradni dan nam se odbija od plate, čak i kad dijete ili mi izostajemo zbog bolesti. Nemamo pravo na bolovanje, prevoz, topli obrok kao ni plaćene praznike. Plata asistenta je 670 KM, ako u mjesecu nema neradnih dana – pojasnila je Radićeva.
Kako kaže, da bi neko bio asistent ne mora da ima obuku, što je izazovno, a neki od njih su znanje stekli volonterskim radom, neko slušajući predavanja, a neko čitajući literaturu.
– Treba imati u vidu da se rad u udruženjima odvija jedan na jedan što je u potpunosti drugačije od školskog okruženja, odnosno učionice u kojoj je minimalno još 20 djece – naglasila je Radićeva ističući da bi asistente motivisalo definisanje radnog odnosa.
APLIKACIJA
Tijana Vujičić ističe da je asistente veoma teško naći, jer se to uglavnom radi preko društvenih mreža što, kako kaže, liči na neku vrstu “pijace”, te se često dijele i osjetljivi podaci o djetetu, što nije dobro rješenje.
– Pozitivan pomak je razvoj aplikacije “MatchCare”, koju pripremaju studenti banjalučkog Elektrotehničkog fakulteta (ETF), a koja bi trebalo da sistematizuje potragu za asistentima i učini je bezbjednijom i efikasnijom – kazala je Vujičićeva.
