Nasilje ne prestaje ni nakon prijave: Žrtve u BiH često ostaju bez zaštite FOTO

Dragan Milošević | BL Portal

07.06.2026. | 07:16

Nasilje nad ženama u Bosni i Hercegovini više nije tema koja se povremeno otvara nakon tragedije. Brojevi postaju sve alarmantniji, institucije sve češće upozoravaju na problem, a iza statistike ostaju stvarni životi žena koje godinama trpe strah, prijetnje i nasilje, često u tišini vlastitog doma.

Da je situacija ozbiljna pokazuje i činjenica da je proteklog mjeseca i Parlament BiH tražio hitnu koordinaciju institucija zbog porasta nasilja nad ženama. Istovremeno, organizacije koje svakodnevno rade sa žrtvama upozoravaju da najveća borba počinje mnogo prije same prijave nasilja.

U Fondaciji „Udružene žene“ kažu da žene najčešće pomoć traže tek kada više ne vide izlaz ili kada nasilje postane nepodnošljivo.

„Kada govorimo o femicidu i nasilju nad ženama na nivou Bosne i Hercegovine, podaci pokazuju zabrinjavajuće trendove. U posljednjih deset godina prijavljeno je više od 21.268 slučajeva nasilja u porodici, odnosno više od 2.100 slučajeva godišnje. U istom periodu ubijeno je 78 žena, od kojih je 61 ubijena od strane intimnog partnera“, kaže za BL portal Jelena Tučić iz Fondacije „Udružene žene“.

To znači da je više od 77 odsto femicida počinjeno od strane sadašnjih ili bivših partnera. Još više zabrinjava podatak da u gotovo 82 odsto slučajeva prethodno nasilje nikada nije bilo prijavljeno institucijama.

Najveći problem, upozoravaju iz ove fondacije, jeste što se odgovornost često prebacuje isključivo na žrtvu.

Od žene se očekuje da sama odluči kada će prijaviti nasilje, da sama pronađe način da ode od nasilnika, da sama pokrene sudski postupak i procijeni koliko je bezbjedna.

„Odluka da prijavi nasilje rijetko je jednostavna. Na nju utiču strah od odmazde, trauma, ekonomska i emocionalna zavisnost, briga za djecu, kao i procjena vlastite sigurnosti. Zbog toga je važno da pristup bude zasnovan na procjeni rizika, osnaživanju i pružanju stručne podrške, a ne na okrivljavanju žrtve“, objašnjava Tučić.

Iako se danas više žena odlučuje da potraži pomoć nego ranije, veliki broj slučajeva i dalje ostaje neprijavljen. U Fondaciji „Udružene žene“ kažu da im se žene obraćaju svakodnevno, nekada samo za savjet, nekada zbog psihološke pomoći, a često i onda kada im je potrebna hitna zaštita.

Strah od nasilnika, osuda okoline, finansijska zavisnost i nepovjerenje u institucije najčešći su razlozi zbog kojih žene ćute.

„Najčešće prepreke prijavljivanju nasilja su strah od počinioca, osuda okoline, ekonomska zavisnost, nepovjerenje u institucije i bojazan da nakon prijave neće dobiti adekvatnu zaštitu. Zbog toga je odgovornost institucija da žrtvama obezbijede kontinuiranu podršku, zaštitu i pristup dostupnim uslugama“, kaže Tučić.

Nasilje danas odavno nije ograničeno samo na fizičke napade ili prijetnje iza zatvorenih vrata. Sve češće seli se i u digitalni prostor.

„Digitalno nasilje može podrazumijevati uznemiravanje putem poruka i društvenih mreža, prijetnje, ucjene, kontinuirano praćenje i uhođenje, neovlašteno dijeljenje fotografija i video-sadržaja, kao i različite oblike kontrole i nadzora nad žrtvom putem digitalnih uređaja. Ovakvi oblici nasilja često prate ili nastavljaju nasilje koje se dešava i u stvarnom životu“, navodi Tučić.

SOS telefon 1264, koji je dostupan 24 časa dnevno, za mnoge žene predstavlja prvi korak ka izlasku iz nasilja.

Prvi SOS telefon za žrtve nasilja u porodici u Republici Srpskoj počeo je sa radom još 1997. godine, a žene pozivom mogu dobiti psihološku podršku, informacije o pravima, savjete o procedurama, ali i pomoć u trenucima kada im je potrebna hitna reakcija.

„Pozivom na broj 1264, koji je dostupan 24 časa dnevno, korisnice mogu dobiti psihološku podršku, informacije o pravima i mogućnostima zaštite, savjete o procedurama pred nadležnim institucijama, kao i podršku pri donošenju odluka o narednim koracima. Poziv je besplatan i anoniman ukoliko osoba koja traži pomoć to želi“, objašnjava Tučić.

Dodaje da putem SOS telefona pomoć mogu potražiti i osobe koje sumnjaju da neko u njihovoj blizini trpi nasilje. Iako zakoni postoje, najveći problem često nastaje nakon prijave nasilja – kada žrtva ne osjeti da je sistem zaista zaštitio.

„Poseban problem predstavlja situacija kada se nasilje prijavi, ali žrtva ne osjeti da je sistem dovoljno zaštitio od daljeg nasilja ili odmazde počinioca. Upravo zbog toga je važno kontinuirano jačati institucionalne kapacitete, unapređivati međusektorsku saradnju i osigurati dosljednu primjenu postojećih zakonskih mehanizama zaštite“, ističe Tučić.

U društvu u kojem nasilje često ostaje sakriveno iza zatvorenih vrata, svaki poziv za pomoć, svaka prijava i svaka reakcija sistema mogu značiti razliku između života u strahu i šanse za novi početak.