Mitropolit Hrizostom naglasio: Srbi najstradalniji narod srednjeg Podrinja i Birča

03.07.2025. | 12:37

NJegovo visokopreosveštenstvo mitropolit dabrobosanski i arhiepiskop sarajevsko-srebrenički Hrizostom izjavio je Srni da je srednje Podrinje i Birač jedno od područja najstravičnijih stradanja srpskog naroda i istakao da Srbi neće više dopustiti političkim i istorijskim mešetarima da im nameću zaborav već će trajno pamtiti da su najstradalniji narod ove regije.

Mitropolit Hrizostom naveo je da su Srbi u srednjem Podrinju i Birču stradali u tri rata – Prvom i Drugom svjetskom ratu, te građansko-etničkom ratu od 1992. do 1995. godine u BiH.

Nažalost, ukazao je mitropolit Hrizostom, određeni politički krugovi ponovo pokušavaju nametnuti srpskom narodu zaborav i traže da Srbi zaborave žrtve iz srednjeg Podrinja i Birča, što se neće desiti.

“Više nećemo dopustiti političkim i istorijskim mešetarima da srpskom narodu nametnu zaborav, već ćemo, ako Bog da, podignuti Memorijalni centar u Bratuncu sa spomen-crkvom i spomenikom koji će za sva vremena podsjećati kako nas Srbe tako i druge koji prolaze kroz Podrinje i Birač, da je srpski narod upravo najstradalniji narod na području ove regije”, naglasio je mitropolit dabrobosanski u intervjuu za Srnu.

Mitropolit Hrizostom je naglasio da je predstojeći skup u Bratuncu prvenstveno molitveno saborovanje Crkve na prostorima velikih stradanja srpskog naroda srednjeg Podrinja i Birča.

Dabrobosanski mitropolit je, sa blagoslovom Božijim, pozvao sve pravoslavne Srbe i sve ljude dobre volje, sve ljubitelje istine i pravde da se u subotu, 5. jula, pridruže molitvenom saborovanju u Bratuncu.

Mitropolit Hrizostom je ukazao da su mnogi drugi narodi Evrope i svijeta stradali u Prvom i Drugom svjetskom ratu, ali da je srpski narod stradao i u Balkanskim ratovima, te po peti put u građansko-etničkom ratu na tlu bivše Jugoslavije, u Hrvatskoj i BiH, te na Kosovu i Metohiji 1999. godine.

“To su sve velika stradanja srpskog naroda, ali mnogi zaboravljaju da su Srbi još više stradali za vrijeme komunističkog režima od 1945. do 1991. godine. Stradanje srpskog naroda u komunističkom režimu bilo je jednako stravično i teško, kao i za vrijeme Drugog svjetskog rata. Takozvani oslobodioci nemilosrdno su pogubili hiljade i hiljade Srba kako u samoj Srbiji, tako i u Crnoj Gori, BiH i Hrvatskoj”, izjavio je mitropoliti Hrizostom.

To je vrijeme, podsjeća mitropolit Hrizostom, koje bi se moglo nazvati /po Đilasu/ “pasijih grobova” i ideologije koja je imala devizu: “Nije bitno ko će živjeti u Srbiji i na ovim prostorima, važno je da budu komunisti!”.

“Dakle, kada mi govorimo o stradanju srpskog naroda u 20. vijeku moramo imati u vidu sve strahote i stravična mjesta na kojima su Srbi stradali tokom ratova, a i isto tako i tokom komunističke revolucije”, naglasio je Hrizostom.

Prema njegovim riječima, imali smo priliku da slušamo ispovijesti, ali i gledamo suze i bol žrtava Golog otoka i drugih jugoslovenskih komunističkih kazamata u kojima su Srbi stradali, mučeni i ubijani.

Govoreći o mnogostradalnom srednjem Podrinju i Birču, mitropolit podsjeća da su se Srbi na tom području našli na putu osvajača prema istoku i zato su uvijek i iznova stradavali – bili su sabrani u prvi koncentracioni logor u Evropi koji su osnovale austrougrske vlasti u Doboju 1915-1918. godine, kasnije, u Drugom svjetskom ratu nacistička NJemačka poslala je zloglasnu Handžar-diviziju da istrijebi ono što je preostalo od Jure Francetića i ustaša 1942-1943. godine.

“I u ratu 1992-1995. godine Podrinje je zajedno sa Birčom bilo posebna meta kako muslimanskih paravojnih jedinica, tako i NATO snaga za Evropu. Posebno je ovo stradanje bilo bolno i teško jer su zločince i ubice čuvali i krili u takozvanim zaštićenim zonama UN”, napomenuo je mitropolit Hrizostom.

Mitropolit dabrobosanski podsjetio je i da su iz tih njihovih zona, koje su pretvorili u vojne logore, puštali ubice i zločince da masakriraju srpski narod po Podrinju i Birču.

“Zato, moramo definitivno raskrinkati licemjerstvo pripadnika UN tokom 1992-1995. godine”, poručuje mitropolit Hrizostom.

KULTURI SJEĆANJA PRETHODI KULTURA PAMĆENJA

Mitropolit upozorava da je veoma važno da srpski narod pamti sve ono što se dogodilo u 20. vijeku, jer je Srbima nametan zaborav, pa se danas i pitamo kako je to bilo moguće da djeca zaborave stradanje svojih djedova, očeva, braće i sestara u Jasenovcu, Jadovnu, Brodu na Drini i na hiljadama drugih mjesta.

Komunistički režim, dodao je mitropolit, sistematski i planski je nametnuo zaborav kao aksiomu.

“Dobro se sjećamo kako su nas učili u osnovnim školama i vodili na otvaranje spomenika poginulim borcima Drugog svjetskog rata i sve se to pretvaralo u manifestaciju zabave i igranke, konjskih trka i drugih kojekakvih dešavanja. Mi ništa nismo znali ni čuli, ni o Jasenovcu, niti o Jadovnu, o Brodu na Drini, o jamama i fojbama na Istri. Sve je prekriveno cvijećem i ružama po kojima smo mi pioniri i nove generacije igrali i pjevali, a ispod tog cvijeća i ruža bila su stratišta, mučenici i stradalnici”, ističe mitropolit Hrizostom.

Zato je, naglašava mitropolit Hrizosotom, veoma bitno sačuvati kulturu pamćenja, a na osnovu te kulture sjećati se svih žrtava, ratova i stradanja.

Mitropolit pojašnjava da na grčkom jeziku riječ martiras /μάρτυρας/ znači prvenstveno svjedok, a potom i mučenik, ta da se kroz kulturu sjećanja sjećamo svih stradalnika i mučenika.

“Kalendar naše Crkve je upravo to – kalendar sjećanja na sve vijekovima postradale mučenike, prepodobne oce i majke i svetitelje i sve one koji Boga prizvaše”, rekao je mitropolit Hrizostom.

MOLITVA ZA MUČENIKA ILI MOLITVA MUČENIKA

Mitropolit dabrobosanski ukazuje da se kroz služenje parastosa, srpski narod kao Crkva Božija moli Bogu za sve upokojene i postradale, kako vojnike tako i za sve civilne žrtve ratova.

“Istovremeno se molimo za sve naše mučenike i stradalnike da se mole za nas, jer su oni tjelesno postradali, ali su živi svjedoci pred Bogom i zato su vrlo važna molitvena sabranja Crkve Božije na mjestima stradanja mučenika, svjedoka Božijih”, rekao je mitropolit Hrizostom.

Prema riječima mitropolita, prvobitno se Crkva Hristova sabirala upravo na mjestima mučeništva i stradalništva, a na samim grobovima mučenika vjere, služena je sveta liturgija.