Mitropolit Dimitrije služio liturgiju u Bradini: Obilježene 34 godine od stradanja Srba

25.05.2026. | 12:54

Srbi stradali prije 34 godine u Bradini su zalog čestitosti i nevinosti, a iako ubijeni nepravedno, živi su pred Bogom, poručio je u besjedi NJegovo visokopreosveštenstvo mitropolit zahumsko-hercegovački i stonsko-primorski Dimitrije.

“Bolje je da budemo narod koji su ubijali nego da budemo zločinci. Bog ne gleda na nas privremeno – njemu su i prošlost i budućnost i vječnost – jedna knjiga. Oni naši koji su otišli pred lice Božije, makar ubijeni nepravedno i makar se mržnja izlila na njih, živi su pred licem Božijim i oni su naš zalog”, rekao je mitropolit Dimitrije koji je služio liturgiju u obnovljenom Hramu Vaznesenja Gospodnjeg u Bradini kod Konjica povodom 34 godine od zvjerskog zločina nad 48 srpskih civila koje su ubili pripadnici muslimanskih i hrvatskih snaga, a potom spalili ovo i okolna sela.

Mitropolit Dimitrije je istakao je da se treba moliti za njihove duše, ali da se Srbi mogu i njima moliti jer su oni zalog pred licem Božijim da se narod vrati na pravi put.

“Vaši rođaci, braća, očevi i djedovi zalog su da budemo ljudi, a Bog će urediti sve i daće nam taman onoliko koliko nam treba da nas pripremi za vječni život, koji ovdje počinje i nastavlja se kod Boga živoga”, poručio je mitropolit Dimitrije.

NJegovo visokopreosveštenstvo je istakao da će Gospod pomoći ako bude imao kome, te poželio da nikada ne budu zaboravljene srpske žrtve jer su one ponos i molitvenici svoga naroda pred Bogom.

“Oni su naš zalog čestitosti, nevinosti i svega dobrog. Da vaša djeca rastu u miru i ljubavi, ali i da se sjećaju da zlo može izbiti kada čovjek izgubi Boga”, poručio je mitropolit Dimitrije.

Mitropolit Dimitrije pozvao je vjerni narod da se moli Bogu i da ne gleda na zemaljska blaga, već na čistotu duha.

“Okrenite se Bogu koji daruje milost, svjetlost i blagoslov. Vjera je jedino sigurno utočište”, poručio je mitropolit Dimitrije.

Ističući da je Gospod sve učinio radi ljudi i njihovog spasenja, mitropolit Dimitrije je ukazao i da ih je stvorio radi sebe.

“Kada nas je stvarao, nije nas stvorio da nam grob bude posljednja stanica – nego da budemo vječna bića”, poručio je mitropolit Dimitrije.

Obilježavanju su, osim članova porodica ubijenih Srba iz Bradine, prisustvovali i izaslanik srpskog člana Predsjedništva BiH Boško Tomić, generalni konzul Srbije u Mostaru Vaso Gujić, poslanik u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Miroslav Vujičić, gradonačelnik Istočnog Sarajeva LJubiša Ćosić, predstavnici Kancelarije Vlade Republike Srpske u Mostaru, predstavnici Ambasade Velike Britanije i OEBS-a, kao i organizacija proisteklih iz Odbrambeno-otadžbinskog rata.

Za tri dana, od 25. do 27. maja 1992. godine, bošnjački i hrvatski zločinci bacili su 26 tijela u jamu ispred pravoslavnog hrama u Bradini. U logorima su živote izgubila još 22 srpska civila, a za pet lica se i dalje traga.

Među 48 ubijenih Srba u Bradini najviše je članova iz porodice Kuljanin, a stradali su i Vujičići, Mrkajići, Žuže, Kureši, Gligorevići, Koprivice, Draganići i Živaci.

Preostalo srpsko stanovništvo protjerano je sa svojih ognjišta, njihova pokretna imovina je opljačkana, a kuće i crkva zapaljeni. Prije rata, u Bradini je bilo 280 srpskih kuća sa oko 1.200 stanovnika.

Nakon početka ratnih sukoba, muslimani i Hrvati u Konjicu organizovano su činili zločine nad Srbima usmjerene na uništenje srpskog naroda na tom području, a ubistva Srba vršena naročito u maju 1992. godine.

Prilikom napada na srpska sela Bradinu, Donje Selo, Blace i druga mjesta, pripadnici muslimanskih i hrvatskih vojnih jedinica masovno su ubijali Srbe koji nisu uspjeli da pobjegnu.

Na području cijele opštine Konjic, nakon početka posljednjeg rata, Srbi su ubijani tamo gdje su se zatekli, a mnogi su deportovani u logore “Čelebići” i “Musala”, gdje su bili izloženi ponižavanju i teškom psihičkom i Fizičkom mučenju, što se često završavalo smrtnim ishodom.

Ubijani su i starci, žene, djeca, bolesni i iznemogli. Neki srpski civili ubijani su klanjem, kao u vrijeme genocida u Drugom svjetskom ratu.

U zločinima nad Srbima učestvovali su i mudžahedini iz islamskih zemalja, koji su bili u sastavu muslimanskih vojnih jedinica.

Uprkos podacima o masovnim zločinima nad Srbima na području Konjica, postupak pred Haškim tribunalom ograničio se samo na četvoricu izvršilaca zločina — Zejnila Delalića, Zdravka Mucića Pavu, Hazima Delića i Esada Landžu zvanog Zenga — i to samo za ubistvo 13 Srba u jednom logoru.

Hram Svetog Vaznesenja Hristovog u Bradini kod Konjica sagrađen je 1938. godine trudom i prilozima mještana, na čelu sa tadašnjim parohom Jovanom Slomovićem, porijeklom iz Čajniča.

Najveći ktitor bio je Vlad, odnosno Vladimir Olšanski, porijeklom Čeh, koji je bio inženjer na izgradnji željezničkog tunela u blizini hrama, te je davao materijal i mašine potrebne graditeljima.

Trudom nekadašnjih žitelja ovog mjesta, koji sada žive u izbjeglištvu, većinom u Srbiji i drugim mjestima BiH, dok neki žive i u inostranstvu, obnovljena je spoljašnjost hrama i postavljen novi krov, čime je spriječeno dalje propadanje.

Sveta liturgija služi se jednom godišnje, jer u Bradini više ne živi nijedan pravoslavac.