FOTO: SCREENSHOT / ILUSTRACIJA
Milioni odlaze na dijalizu, transplantacija nudi izlaz: Može li Republika Srpska napraviti zaokret FOTO
26.06.2026. | 12:33
Program transplantacije bubrega u Republici Srpskoj mogao bi zdravstvenom sistemu uštedjeti milione maraka, a stotinama pacijenata omogućiti život bez višesatnih dijaliza od kojih danas zavise nekoliko puta sedmično. Stručnjaci procjenjuju da između 100 i 150 oboljelih već sada ispunjava uslove za presađivanje bubrega, zbog čega se sve glasnije postavlja pitanje koliko je domaći zdravstveni sistem spreman da obnovi ovaj program.
Ova tema dolazi u trenutku kada se Zavod za dijalizu i transplantaciju Republike Srpske tek pokušava oporaviti od višemjesečne krize koju su obilježili nedostatak ključnog lijeka za održavanje krvne slike dijaliznih pacijenata, protesti oboljelih i otvoreni sukob rukovodstva ustanove sa udruženjem pacijenata. Zato se svaka najava razvoja transplantacionog programa danas dočekuje sa nadom, ali i sa ozbiljnom dozom nepovjerenja.
Može li Republika Srpska, nakon svega što je obilježilo protekle mjesece, napraviti ozbiljan iskorak u oblasti transplantacione medicine ili je riječ o ambicioznom planu koji će teško biti ostvaren bez rješavanja problema na koje pacijenti godinama upozoravaju?
Odgovore na ta pitanja BL portal potražio je u razgovoru sa v.d. direktora JZU Zavod za dijalizu i transplantaciju Republike Srpske dr Goranom Topićem, Ministarstvom zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske, ali i predstavnicima pacijenata, čiji se pogledi na stanje u sistemu u velikoj mjeri razlikuju.
Dijaliza ili transplantacija: Brojke pokazuju šta je dugoročno isplativije
Za većinu pacijenata sa terminalnim stadijumom hronične bubrežne bolesti dijaliza predstavlja jedini način da ostanu u životu. Međutim, osim što podrazumijeva višesatne tretmane nekoliko puta sedmično, ovakav način liječenja nosi i velika finansijska izdvajanja zdravstvenog sistema.
Prema procjenama stručnjaka, između 100 i 150 pacijenata u Republici Srpskoj već sada ima jasne medicinske indikacije za transplantaciju bubrega.
Vršilac dužnosti direktora Zavoda za dijalizu i transplantaciju Republike Srpske dr Goran Topić kaže da se troškovi liječenja ne odnose samo na sam dijalizni postupak, već i na čitav niz pratećih usluga koje pacijenti ostvaruju kroz zdravstveni sistem.
„Godišnji trošak dijaliznog liječenja po jednom pacijentu je značajan. Ako gledamo isključivo hemodijalizni tretman i sve ono što Zavod obezbjeđuje za pacijente – transport, lijekove, hospitalizacije i rješavanje komplikacija – godišnji trošak po pacijentu iznosi oko 50.000 KM“, rekao je Topić za BL portal.
To znači da liječenje stotinu pacijenata koji bi mogli biti kandidati za transplantaciju zdravstveni sistem godišnje košta oko pet miliona KM. Ukoliko se taj broj približi procjeni od 150 pacijenata, izdvajanja dostižu oko 7,5 miliona maraka svake godine.
Transplantacija nije samo medicinski, već i ekonomski izbor
Iako transplantacija u prvoj godini podrazumijeva veće troškove zbog operacije, bolničkog liječenja i intenzivnog praćenja pacijenta, dugoročne računice, prema riječima stručnjaka, idu u njenu korist.
„Prema iskustvima većine evropskih zdravstvenih sistema, transplantacija bubrega postaje finansijski isplativija u odnosu na hroničnu dijalizu najčešće nakon dvije do tri godine. Savremena transplantacija više nije kratkoročno rješenje. Danas transplantirani bubrežni graft u prosjeku može funkcionisati 15 i više godina, naročito kod transplantacija od živog donora, što pacijentima omogućava značajno duži i kvalitetniji život“, kaže Topić.
Drugim riječima, sredstva koja zdravstveni sistem uloži u transplantaciju nakon nekoliko godina postaju manja od troškova koje bi isti pacijent imao da cijeli život ostane na dijalizi.
Prema njegovim riječima, prvi koraci podrazumijevali bi obnavljanje programa transplantacije sa živog srodnog davaoca, uz očekivanje da bi se u početnoj fazi moglo raditi desetak transplantacija godišnje, a da se broj zahvata postepeno povećava kako se program bude razvijao.
Zakoni postoje, kadar postoji, ostaje pitanje organizacije
U Ministarstvu zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske ističu da Republika Srpska ne kreće od nule kada je riječ o transplantacionoj medicini.
Kako navode za BL portal, oblast je uređena Zakonom o transplantaciji ljudskih organa i Zakonom o transplantaciji ljudskih tkiva i ćelija, dok je na osnovu tih propisa doneseno ukupno 12 pravilnika koji detaljno uređuju postupke uzimanja i presađivanja organa od živih i umrlih davalaca.
„Na snazi su Zakon o transplantaciji ljudskih organa i Zakon o transplantaciji ljudskih tkiva i ćelija. Iz ovih zakona proizašlo je ukupno 12 pravilnika koji pobliže uređuju oblast transplantacijske medicine, postupak, kao i uzimanje organa kako od živog, tako i od umrlog davaoca u svrhu liječenja“, navode iz Ministarstva zdravlja.
Dodaju da se paralelno radi i na uspostavljanju Registra davalaca matičnih ćelija hematopoeze, odnosno koštane srži, u saradnji sa Ministarstvom zdravlja Srbije.
Iz Ministarstva podsjećaju da su u Univerzitetskom kliničkom centru Republike Srpske i ranije uspješno izvođene transplantacije bubrega od živog davaoca, što pokazuje da domaći zdravstveni sistem raspolaže stručnim kadrom za izvođenje ovakvih zahvata.
Sličan stav iznosi i dr Topić, koji smatra da najveći izazov danas nije nedostatak znanja ili stručnjaka.
„Prednost našeg zdravstvenog sistema je što Republika Srpska već posjeduje osposobljene i iskusne kadrove koji mogu samostalno da izvode transplantaciju bubrega. Najveći problem zapravo nije samo novac. Ključni izazovi su organizacija sistema, formiranje aktivne i transparentne liste čekanja, priprema pacijenata i donora, te dugoročna institucionalna podrška“, zaključio je Topić.
Pacijenti: Bez funkcionalnog sistema nema ni uspješnog transplantacionog programa
Međutim, upravo na tom mjestu počinju najveće rezerve pacijenata.
Udruženje dijaliziranih, transplantiranih i hroničnih bubrežnih bolesnika Republike Srpske, koje je prethodnih mjeseci predvodilo proteste zbog nestašice ključnog lijeka za dijalizne pacijente, smatra da se razvoj transplantacionog programa ne može posmatrati odvojeno od problema sa kojima se oboljeli svakodnevno suočavaju.
Predsjednik Udruženja Aleksandar Radun za BL portal kaže da transplantacija jeste najbolji oblik liječenja, ali upozorava da sistem trenutno nije spreman za ambiciozne planove koji se najavljuju.
„Mi nemamo ni mrežu donora, nemamo ništa organizovano. U cijeloj Republici Srpskoj trenutno imamo možda dva para koji imaju donore i koji bi to mogli uraditi, a ja sumnjam da nadležni uopšte znaju koja su to dva para“, rekao je Radun.
Podsjeća da se o razvoju transplantacionog programa govori više od dvije decenije, dok je broj obavljenih transplantacija ostao veoma skroman.
„Priča o transplantacijama traje više od 20 godina i do sada su urađene svega 34 operacije“, kaže Radun.
Zbog toga smatra da najave o deset transplantacija godišnje u početnoj fazi treba posmatrati sa rezervom, jer je, kako navodi, mnogo važnije prvo izgraditi funkcionalan sistem koji će identifikovati potencijalne davaoce, pripremiti pacijente i obezbijediti kontinuitet programa.
Aparat vrijedan milione, ali da li je u funkciji?
Kao jedan od primjera problema u funkcionisanju sistema, Radun navodi aparat za tipizaciju tkiva, ključni dio postupka kojim se utvrđuje podudarnost između davaoca i primaoca organa prije transplantacije. Prema njegovim tvrdnjama, riječ je o vrijednoj opremi koja još nije stavljena u punu funkciju.
„Instaliran je aparat za tkiva prije nekih sedam ili osam mjeseci, koji služi da bi se bubreg poklopio sa pacijentom. Ali to nama uopšte ne funkcioniše. Dali su dva miliona maraka za to, a niko se time ne bavi“, tvrdi Radun.
Dodaje da bi uspješan transplantacioni program morao biti zasnovan na pouzdanoj organizaciji i kontinuiranom radu svih karika sistema.
„Ako će ta transplantacija sutra funkcionisati traljavo kao što nam funkcioniše dijaliza, onda je bolje da se u čitavu tu priču i ne ulazi“, poručuje predsjednik Udruženja.
Ipak, uprkos kritikama, Radun ne dovodi u pitanje značaj razvoja transplantacione medicine.
„Važna je mogućnost transplantacije svakako, ako oni to uspiju izvesti kako treba. Kada dobijete bubreg, više ne zavisite od aparata, a to je onda jedan sasvim drugi, totalno novi život“, zaključio je Radun.
Između ambicioznih planova i stvarnosti
Sagovornici BL portala saglasni su u jednom – transplantacija bubrega predstavlja najbolje rješenje za pacijente sa završnim stadijumom hronične bubrežne bolesti. Razlika je, međutim, u procjeni koliko je Republika Srpska u ovom trenutku spremna da taj cilj pretvori u održiv zdravstveni program.
Dok rukovodstvo Zavoda i resorno ministarstvo ističu da postoje zakonski okvir, stručni kadar i jasna namjera da se program ponovo razvija, predstavnici pacijenata upozoravaju da bez funkcionalne organizacije, aktivne mreže donora, transparentne liste čekanja i vraćanja povjerenja oboljelih neće biti ni ozbiljnijih rezultata.
Prvi korak trebalo bi da bude obnavljanje programa transplantacija sa živog davaoca. Dugoročni cilj ostaje uspostavljanje kadaverične transplantacije, odnosno presađivanja organa sa preminulih davalaca, što bi omogućilo veći broj transplantacija, kraće čekanje na odgovarajući organ i kvalitetnije liječenje pacijenata u Republici Srpskoj.
Hoće li taj cilj biti ostvaren, zavisiće mnogo manje od najava, a mnogo više od toga koliko će zdravstveni sistem uspjeti da u praksi ispuni ono što danas obećava.
