Kako da se odbranimo ako nas napadne zmija

24.02.2024. | 19:13

Sve evropske vrste zmija tokom godine imaju period mirovanja, odnosno tzv. period “zimskog sna” ili hibernacije nakon čega se bude i započinju svoje aktivnosti, navodi biolog iz Zavoda za zaštitu prirode Marko Divac.

„Hibernacija traje od oktobra-novembra do marta-aprila, međutim, zbog promjene globalnih klimatskih uslova i povećanja temperature, često se posljednjih godina zmije mogu uočiti i tokom zime, u decembru, januaru i februaru“, ističe biolog iz Zavoda za zaštitu prirode.

Najveća aktivnost zmija, kaže Divac, je tokom proljeća kada se bude iz hibernacije, migriraju do staništa gdje će provesti ostatak godine.

„U proljeće se zmije i pare. Upravo zbog svih ovih aktivnosti, zmije budu najbrojnije i veoma česte u proljeće, tj. u martu – aprilu, bez obzira na vrstu i lokalitet. Pored toga, zmije mogu biti veoma česte i tokom jeseni, od septembra do oktobra-novembra. U tom periodu se zmije izležu iz jaja ili ženke rađaju žive mladunce. Takođe, tokom jeseni zmije migriraju na mjesta gdje će provesti ‘zimski san'“, objašnjava Divac.

Kako navodi, zmije su tokom proljeća i jeseni aktivne tokom cijelog dana.

„Međutim, tokom ljeta se njihov obrazac aktivnosti mijenja, odnosno postaju neaktivne tokom najtoplijeg dijela dana, a njihova aktivnost je najveća u zoru i predveče kada temeperature nisu previsoke“, objašanjava.

Prema njegovim riječima, neke od najčešćih vrsta zmija koje se sreću su bjelouška, ribarica, Eskulapov smuk, smukulja i poskok jer su najrasprostranjenije vrste u Srbiji i regionu.

Ako nas napadne zmija, šta da radimo?

„Zmije ljude vide kao njihove predatore. Zmije su veoma plašljiva bića i bježe na najmanji znak opasnosti. Kada u prirodi naiđemo na zmiju, treba da je pustimo da ode svojim putem“, savjetuje biolog.

Potrebno je, ističe, ostati smiren i ne treba praviti nagle pokrete na koje zmije reaguju.

„Nikako ih ne smijemo hvatati ili ubijati. Sve zmije su zakonom zaštićene i njihovo hvatanje, ubijanje, maltretiranje, rastjerivanje i uznemiravanje je zakonom kažnjivo. Pored toga, neadekvatno hvatanje i rukovanje zmijama može dovesti do povreda i trovanja“, navodi biolog.

Rad sa zmijama i drugim zaštićenim vrstama je moguć samo uz posebnu dozvolu koju izdaje Ministarstvo zaštite životne sredine, uz prethodno mišljenje Zavoda za zaštitu prirode Srbije.

Prema riječima biologa Divca, kada se krećemo po prirodi potrebno je da se zaštitimo od ujeda zmija.

„Neophodna je duboka obuća, nikako papuče i sandale, kao i odeća sa dugim nogavicama. Nikako šorts, bermude. Takođe, ukoliko se penjemo po stijenama moramo detaljno pregledati prostor na koji stavljamo ruke i noge. Zmije se često penju i na drveće, pa bi iz tog razloga trebalo da obratimo pažnju i kada prolazimo ispod niskih grana“, objašnjava.

Divac navodi da u slučaju da se zmija pojavi u dvorištu, podrumu ili kući, potrebno je pozvati lokalnu ovlašćenu službu zoohigijene.

Nalaz zmije je moguće prijaviti i Zavodu za zaštitu prirode Srbije, nakon čega ćete dobiti detaljna uputstva za dalje postupanje.

Koja područja naseljavaju?

Prema riječima biologa Marka Divca, zmije naseljavaju cijelu teritoriju naše zemlje.

„U zavisnosti od vrste, neke su rasprostranjene na cijeloj teritoriji Srbije, kao što su na primjer bjelouška, ribarica, smukulja i Eskulapov smuk. Sa druge strane imamo vrste čije je rasprostranjenje ograničeno na određeni region Srbije, na primjer vrste šilac i četvoroprugi smuk koji naseljavaju samo krajnji jug Srbije (Pčinjski okrug), u blizini granice sa Severnom Makedonijom ili na primjer poskok koji naseljava područje Srbije južno od Save i Dunava“, navodi biolog.

Divac objašnjava da su neke vrste zmija rasprostranjene samo na visokim planinama.

„Poput vrste planinski šargan koji živi na nadmorskim visinama većim od 1500-1600 metara i može se naći na samo par lokaliteta u Srbiji“, naglašava biolog.

Priroda nije jedino stanište za zmije. One se mogu naći u i naseljima i u velikim gradovima.

„Zmije su česte u gradskim parkovima i dijelovima grada koji je u blizini neke rijeke, bare, jezera ili šume. Zmije prate kretanje svog plijena, pa se mogu naći svuda gdje je njihova hrana – ribe, vodozemci, glodari“, objašnjava Divac.

U naseljenim mjestima su česte, kaže biolog, upravo zbog prisustva njihove hrane – miševa i drugih glodara.

„Zmije često svoj ‘zimski san’ provode u antropogenim skloništima, poput podruma, tunela, cijevi, kanala, napuštenih objekata pa se često, u velikoj brojnosti, mogu naći i na takvim mjestima, pogotovo tokom zime i početkom proljeća prije nego što postanu aktivne. Takva mjesta, gdje zmije provode ‘zimski san’ se zovu hibernakulumi, i mogu biti sva mjesta na kojima temperatura ne pada ispod nula stepeni“, objašnjava.