Želim frizuru i želim da ozdravim: Kako se u srećnom kutku banjalučkog UKC-a broje dani do nove kose

26.06.2022. | 07:42

Ona je, možda, jedini frizer u gradu koji je ujedno i psiholog. Ponekad je i “glumica”, jer valja smoći hrabrosti, široko se osmjehnuti ženi koja je zbog bolesti došla da se ošiša “na nulu” i reći joj da će sve biti u redu. Sve je to naučila Gorana Radošević, vlasnica jedinog salona u Republici Srpskoj koji se nalazi u bolnici. Njen ,,Hospital“ u  Univerzitetskom kliničkom centru u Banjaluci, mnogi nazivaju svojim srećnim kutkom.

Kod mene svi dođu sa istom željom – da ozdrave, ali i da ih, dok boluju, uljepšam koliko mogu, počinje svoju priču za BL portal Gorana, i priznaje da bi se malo ko upustio u takvu “avanturu”. I njoj i njenim radnicama treba mnogo snage da saslušaju teške životne priče i za svakog nađu riječi utjehe.

,,Mi smo jedna od prvih adresa onkološkim bolesnicima, gdje traže pomoć nakon razgovora sa doktorom. Oni polako prilaze i tiho objašnjavaju problem kroz koji prolaze, neki ne mogu ni da izgovore da ih treba ošišati, žargonski rečeno, na nulu. Ja sam tu da ih utješim, saslušam, pokušavam im podići samopuzdanje koliko god je to moguće“, priča Gorana.

I šta onda radi? Pokušava da im pažnju usmjeri na oporavak i predlaže jedan poseban kalendar – da zajedno s njima odbrojava dva mjeseca nakon završenih hemoterapija i da precrtavaju datume do prve nove kose i neke nove frizure.

Ali, prije takvog šišanja, treba procijeniti da li pacijent želi da to se obavi pred ostalima u salonu ili nasamo.

,,Taj momenat je stravičan. Prije šišanja dugo pričamo, a nakon što sve to obavimo, nastane muk. Padnu i suze, pa onda kažem –  nema plakanja, uskoro biramo novu frizuru. Često se našalim sa njima da smo svi bolesni, samo neki nismo pregledani“, priča Gorana sa osmijehom, ali je, ipak, boja glasa odaje.

Priča i da sa ženama često ide u potragu za perikama kako bi našle najsličniju njihovoj kosi i da ih je ranije bilo teško nabaviti. Sada to ide lakše, pa se s nekima dogovori da je nabave i prije šišanja. Tako taj mučni trenutak svima padne koliko-toliko lakše.

“Najteže mi pada kada u salon dođe dama sa kojom sarađujem više od 20 godina i otkrije da treba takvu vrstu šišanja. To me strašno pogodi, ali opet naštimam svoj osmjeh. Frizeri su zdravim ljudima na neki način psiholozi, a posebno sa ljudima koji imaju zdravstveni problem. Nikad ne pričam glasno sa pacijentima, jer ima i onih koji se stide i ne žele da iko čuje za njihovu muku. Zbog toga se trudim da se ovdje niko ne osjeća bolesno“, kaže Gorana koja je uvjerena da je skoro svakoj mušteriji uspjela da bar djelimično popravi raspoloženje.

Uspijeva joj to i sa muškracima kojima, kaže, šišanje mnogo znači. Što se tiče žena, njihove hrabrosti i želje da uvijek lijepo izgledaju, ima nekoliko posebnih priča.

,,Imam sliku žene koja je bila na respiratoru, ali imala je silnu želju da joj operu kosu. Takođe, jedna je došla sa kateterom. Sve one nakon izlaska iz salona izgledaju kao sa onih fotografija –  prije i poslije. To je takva transformacija. Ne možete da vjerujete šta za jednog čovjeka znači frizura“, priča Gorana.

Tako u njen salon dolaze pacijenti sa svih odjeljenja, tačnije, svi oni koji su pokretni. Ukoliko neko izrazi želju, a nije pokretan, i za to imaju rješenje.

,,Klinički centar ima pravo u svakom trenutku da nas pozove, posebno kada se pacijent transportuje na dalje liječenje u Beograd. Oni nikada iz bolnice ne mogu otići neuredni, sestre mogu da istuširaju pacijenta, ali nemaju mogućnost da operu kosu, zato smo mi tu“, naglašava Gorana.

Gorana ne krije da je salon prikupio simpatije i zaposlenih u UKC-u, pa se pacijenti i ljekari često sretnu baš na njenim stolicama.

,,Rezervacije su obavezne za sve, ali pacijent bude primljen isti dan. Mi smo tu prije svega zbog pacijenata, ali drago nam je što su nas i drugi prepoznali“, sa osmijehom dodaje vlasnica ovog, zaista posebnog salona.

Ono što je Gorani posebno su situacije kada svoje nekadašnje mušterije iz bolnice na ulici sretne zdrave i srećne. S radošću joj prilaze, iako se, kaže, malo ko od njih vraća u njen salon. Razumljivo, kaže Gorana, ko želi da se vraća u vrijeme kad je bio bolestan.

,,U početku sam mislila da će sve ovo biti preteško, a sada ovaj posao ne bih mijenjala ni za šta na svijetu, jer svakog dana nekome mogu da uljepšam barem tih pola sata-sat”, zaključuje Gorana.

Salon ,,Hospital“, sem frizerskih usluga, nudi i usluge medicinskog pedikira, a za to je zadužena Ana Maleš.

,,Usluge pedikira su neophodne u Kliničkom centru i nije mi problem otići i na odjeljenje da to obavim. Oni koji su pokretni dođu sami i onda rješavamo i te probleme”, kaže Ana.

Uz nju i Goranu, ovdje su zaposlene još dvije dame. Što se tiče cijena, iste su kao i u većini salona u gradu, ali i tu ima jedna posebna stavka – čim su počele da rade, vlasnica salona donijela je odluku da se usluge onkološkim bolesnicima ne naplaćuju.

Željka Pavlović, BL portal