Stare slike i potraga „preko veze“: Šta sve otežava posao banjalučkim spasiocima FOTO

Dragan Milošević | BL Portal

13.10.2026. | 07:38 Dodaj BL Portal kao Google izvor

Fotografija stara nekoliko godina, prećutana bolest ili mještani koji krenu u šumu na svoju ruku mogu otežati potragu za nestalim čovjekom. Banjalučki gorski spasioci za BL portal otkrivaju da se, osim sa zahtjevnim terenom, susreću i sa problemima koje stvaraju upravo oni koji žele da pomognu.

Susretali su se i sa pokušajima da se na potragu utiče „preko veze“, dok su pojedini učesnici svojim ponašanjem ometali rad na terenu.

Članovi Gorske službe spasavanja Banja Luka su volonteri. Za svoj rad ne traže novac, ali od svih koji se uključe u potragu traže da poštuju pravila.

Na fotografiji dotjeran, na terenu teško prepoznatljiv

Jedan od problema pojavi se već kada spasioci dobiju fotografiju nestale osobe. Porodica ponekad dostavi sliku sa proslave, staru nekoliko godina, koja ne pokazuje kako osoba trenutno izgleda.

„Dešava se da na fotografiji koju dobiju spasioci, ali i koja se često objavi u medijima, nestala osoba je fino obučena, dotjerana, našminkana. Ispostavi se da se radi o fotografiji staroj po nekoliko godina, obično sa neke svečanosti. Na kraju unesrećena osoba skoro da i nema sličnosti sa fotografijom“, kažu iz Gorske službe spasavanja za BL portal.

Problem su i informacije koje porodica prećuti, naročito kada je riječ o psihičkim tegobama ili bolestima zavisnosti. Ti podaci spasiocima pomažu da procijene kako bi nestala osoba mogla da se ponaša i kuda bi mogla da krene.

Bez njih je teže odrediti gdje treba tražiti.

Bez galame, alkohola i hodanja na svoju ruku

Poznavanje terena može biti dragocjeno. Mještani, lovci i planinari često znaju staze i zabačena mjesta, ali svako ko se uključi mora dobiti jasan zadatak.

„Dešavalo se da na potragu dođe mnogo lokalnog stanovništva, ali sa neozbiljnim pristupom. Za vrijeme traganja, ne smije da bude suvišne priče, hodanja ‘na svoju ruku’, galame, alkohola. Sve to u najmanju ruku ometa potražne aktivnosti, a može i ugroziti cjelokupnu potražnu akciju“, upozoravaju iz GSS-a.

Samoinicijativno pretraživanje prije dolaska spasilaca može otežati i rad potražnih pasa, jer se hodanjem po terenu remete mirisni tragovi, objašnjavaju iz ove službe.

Zato je važno da se zna ko vodi potragu, koji dio terena ko pretražuje i kome se javljaju informacije.

Potraga počinje prije ulaska u šumu

Prije nego što krenu na teren, spasioci razgovaraju sa porodicom, prikupljaju podatke o nestaloj osobi i procjenjuju gdje bi mogla da se nalazi. U obzir uzimaju i vremenske prilike i težinu terena.

Poziv za angažovanje može stići od policije, gradske ili republičke civilne zaštite, ali i direktno od porodice.

„Važno je pomenuti da mi kao služba što se potraga tiče, djelujemo isključivo u neurbanim uslovima, dakle izvan užeg dijela grada“, kažu iz GSS-a za BL portal.

Pokušavali su i „preko veze“

Strah porodice je razumljiv, ali spasioci su se susretali i sa pokušajima da se mimo utvrđenih pravila utiče na njihov rad.

„Nažalost, dešavalo se da porodica pokuša ‘preko veze’ uticati na potragu“, navode iz Gorske službe spasavanja.

Objašnjavaju da sve aktivnosti sprovode prema jasnim protokolima i standardnim operativnim procedurama, zasnovanim na dugogodišnjem učenju i radu.

Najviše im se može pomoći tačnim informacijama, novijom fotografijom nestale osobe i poštovanjem uputstava na terenu. Podatak koji porodica smatra nevažnim ili neprijatnim za iznošenje može biti upravo ono što spasiocima treba da usmjere potragu.