Osam stabala za 55 godina mature: Nekadašnji banjalučki gimanazijalci žele park

08.04.2022. | 13:43

Oni su svojih 55 godina mature odlučili da obilježe malo drugačije. Nekadašnji banjalučki gimanzijalci organizovali su sadnju osam stabala ukrasnog drveća, na mjestu na kojem se nalazila banjalučka Realka. Maturantima generacije 1963-1967. želja je da ovo mjesto kod Narodne i univerzitetske biblioteke Republike Srpske postane park.

,,Mi svake pete godine imamo zvanično okupljanje, a inače se svake godine neformalno okupimo prve subote u junu mjesecu. Na ovo zvanično okupljanje dođe i po 50-60 nekadašnjih gimnazijalaca, pa smo neke tako sreli nakon 30 godina. Bude suza, ali radosnica, kaže Savo Ignjatović za BL portal.

Dodaje da je njihova generacija na neki način postala porodica. Među 260 učenika sada ima 19 kumovskih veza, ali i pet ljubavnih priča koje su krunisane brakom.

Nažalost, ostali su bez 72 drugara.

,,U drugim srednjim školama nema ovoliko prijateljstva i ljubavi. To je tako samo u Gimnaziji. Ne njeguje se taj duh pijateljstva koliko u  ovoj školi, a mi upravo taj duh prenosimo i na mlađe kolege i generacije. Štafetnu palicu predali smo sadašnjim maturantima,  da nastave sa sadnjom, kaže Ignjatović.

Prvo stablo tako je zadasio mladi maturant Filip Babić, a onda mu se pridružila nekadašnja maturantkinja, profesorica Snježana Rakić. Stablo je zasadila i direktorica Gimanzije Vita Malešević.

,,Htjela sam da se stari i novi maturanti sretnu na mjestu bivše Realke. Želja mi je da se prepoznaju po značaju svoje škole, po svojim ambicijama i da naslijede od starijih ovakve ideje. Želim generaciji koja slavi 55 godina mature da je lijepo proslave, da drveće koje danas sade bude vječno i da zauvijek podsjeća na slavu škole”, rekla je Malešević.

Sjećajući se nekih ranijih generacija, Maleševićeva je istakla da je nekad bilo teže biti gimnazijalac, ali i pohvalila mlade naraštaje i njihove rezultate.

,,Gimanzijalci su posebni. Oni nemaju određeno zanimanje, imaju znanje iz svih oblasti. Jako su vezani za školu i srećni  kada vide da se nešto dešava i popravlja. Sve su to uspješni i ostvareni ljudi“, zaključuje Vita Malešević.

Bivša direktorica Gimnazije Snježana Rakić, prisjeća se kako je na ovom mjestu nekad izgledala škola i njeno dvorište.

,,Mi smo se više družili, nije bilo savremene tehnologije, tako da smo bili usmjereni jedni na druge. Drugarstvo je bilo izraženije nego što je sada. I tada je bilo raznih sekcija i izleta, ali i radnih akcija. Kompletan radni vijek sam provela u Gimnaziji, kao profesor biologije i jedan mandat sam bila direktor ove škole“, prisjetila se Rakić.

Bio je to, kako kaže, period kada je Gimnazija pretvorena u školu za srednje usmjereno obrazovanje. Puno se učilo, ali nije bilo toliko odjeljenja, a čini joj se da se tada više cijenio rad i trud ove škole, ali i profesor.

,,Kod nas se padalo na maturi, sad nema šanse”, kaže Rakić.

Lijepe uspomene se ne zaboravljaju, jer se nekadašnji drugari i danas često čuju telefonom. Žao im je samo što oni koji više ne žive u Banjaluci nisu mogli da dođu. Neki jer su daleko, neki zbog bolesti. Godine nose svoje, kažu stari drugari sa uzdahom.

Željka Pavlović, BL portal