Milioni potrošeni, rokovi prolaze, političari se svađaju: Radovi na spomeniku palim borcima u Banjaluci ušli u ozbiljan zastoj

05.09.2025. | 07:13

Izgradnja Centralnog spomen-obilježja poginulim borcima, projekta koji je započet sa velikim obećanjima i nadama, našla se na meti brojnih pitanja i nejasnoća. Na koje odgovore nema, od onih koji ga grade.

Zato nam je nejasno kada će spomenik biti završen. Ne znamo šta to prolongira kraj radova, ni da li je tačno da ispod spomenika curi voda, a da je neke stubove načela korozija.

Ali, znamo da su radovi na spomeniku, kojim se odaje počast za 24.000 poginulih boraca, ušli u ozbiljan zastoj.

I sam početak gradnje, koja je startao 2023. godine, pratile su nejasnoće oko finansiranja i javnih nabavki, pa je formiran Odbor za praćenje realizacije projekta izgradnje Centralnog-spomen obilježja.

-I to nakon izvršenog uvida u izvještaj Glavne službe za reviziju koja je konstatovala da je Grad Banjaluka provodio mimo zakonskih procedura javne nabavke vezano za izgradnje Centralnog spomen-obilježja u vrijednosti 5,4 miliona KM, a da za isto nisu bili obezbijeđeni izvori finansiranja – kaže za Srpskainfo Žana Grmuša, predsjednica Odbora.

Rok za završetak radova bio je 300 dana, odnosno prošle godine. Zašto nije?

-Mi ne znamo, nemamo odgovor. I to je pitanje bilo upućeno gradonačelniku. U više navrata, zvaničnim aktom, pismenim putem obratili smo se gradonačelniku i odjeljenima Gradske uprave, pisali i urgenciju. Ne opstruišemo izgradnju, želimo da to bude na zakonit i transparentan način, da se ima kompletna dokumentacija, da znamo kada je krajnji rok, ko je nadzorni organ. Na toj lokaciji nema table o građenju, sa osnovnim informacijama. I kad pitamo gdje je, gradski menadžer kaže da je odnio vjetar – govori Grmuša.

Grad ćuti, a i porodice poginulih boraca imaju nedoumice. Mnoge majke pitaju kako će imena njihove djece biti ispisana na spomeniku, hoće li biti vidljiva i lako čitljiva ili će biti smještena na visoke stubove koji će biti teško dostupni.

-Kako ću vidjeti ime mog sina, ako bude napisano na stubu od 20 metara – komentar je jedne majke.

Osim gabarita spomenika, bilo je nedoumica da li je ovakom zdanju mjesto u centru Banjaluke. Grmuša dijeli stav mnogih koji smatraju da je Centralno spomen-obilježje trebalo graditi negdje izvan centra, na mnogo većem prostoru.

A bolje rješenje za Centralno spomen-obeležje, kako se moglo čuti od porodica poginulih boraca, svakao bi bio koridor.

-Spomenik je preglomazan za ovaj dio grada. Njegova forma u obliku krsta nije prepoznatljiva sa zemlje. Dijelim mišljenje da bi trebalo biti smješteno na Koridoru života, jer ima mnogo veći značaj, a ta lokacija bi omogućila veća okupljanja boraca i njihovih porodica – kaže za Srpskainfo Dijana Ješić, odbornica u Skupštini grada Banjaluka.

Prema njenim riječima, spomenik bi trebao da biti dio mnogo šireg kompleksa, koji uključuje muzej sa stalnim postavkama o svim jedinicama VRS i MUP-a Republike Srpske, kao i muzeje posvećene Srpskoj vojsci Krajine.

-Jako je nezahvalno komentarisati nešto na šta borci čekaju već 30 godina. Pohvalno je to što je ova gradska administracija pokrenula to pitanje i što su počeli sa izgradnjom, ali je poražavajuće što se izgradnja pretvorila u političko prepucavanje – ističe Ješićeva i dodaje da je nejasno, ali veoma bitno, da se konačno kaže je li to gradsko ili republičko Centralno spomen-obilježje, kako bi svi znali kako da se postave prema tome.

-U razgovoru sa brojnim pripadnicima VRS i ratnim vojnim invalidima, saznala sam da je njima želja da Centralno spomen-obilježje bude negdje na Koridoru, zbog samog značaja Koridora života za Republiku Srpsku. Da to bude na mjestu gdje se mogu okupiti borci, njihove porodice, porodice poginulih boraca, ratni vojni invalidi i drugi građani na Dan Vojske Republike Srpske ili neki drugi važan dan. Mjesto gdje će se se nalaziti veliki muzej sa stalnim postavkama o svim jedinicama VRS i MUP-a Republike Srpske, te Srpske vojske Krajine, gdje bi bila zaposlena djeca poginulih boraca, te da se posjeta muzeju i spomeniku uvrste u školski program, pa da se organizuju jednodnevne posjete i obilasci kao što se obilaze Kozara i Jasenovac – objašanjava Ješićeva.

Na lokaciji u centru Banjaluke, smatra, teško će se moći organizovati neko veće obilježavanje.

-Takođe, nema nikakvih obilježja na osnovu kojih bi se moglo zaključiti kome je posvećen spomenik. Ali o stilu i ljepoti nečega se ne može raspravljati, jer je nekom vjerovatno lijepo ono što meni nije. Ono što ostavlja gorak ukus jeste činjenica da ni 30 godina nakon rata mi spomenik nemamo i što ga republičke vlasti dosad nisu napravile – naglašava ona.

Jasno je da ovakav spomenik zaslužuje biti monumentalni i da bi trebalo da bude simbol ponosa. To znamo. Kao što znamo da ne znamo kada će biti završen.