80 godina kasnije: Zašto rezultati Hitlerove DNK analize pune naslovne strane širom svijeta

13.11.2025. | 07:30

Adolf Hitler je trebalo da svoje najintimnije tajne odnese u grob. Nakon njegovog samoubistva u berlinskom bunkeru u aprilu 1945. godine, njegovi saradnici su slijedili njegova posljednja naređenja: njegovo tijelo je trebalo spaliti kako neprijatelj ne bi mogao da dođe do njega. Polili su ga benzinom i zapalili.

Ali ono što Firer nije mogao da predvidi jeste otkriće strukture DNK osam godina kasnije i istrajnost stručnjaka za forenzičku genetiku profesora Turija Kinga i tima britanskog Kanale 4, koji, skoro osam decenija kasnije, predstavljaju dvodjelni “ekskluzivni svjetski” dokumentarac “Hitlerova DNK: Nacrt diktatora”, piše britanski “Telegraf” , a izvještavaju brojni svjetski mediji.

Iz DNK je moguće izračunati poligenske skorove, odnosno procijeniti genetske markere osobe i uporediti ih sa velikim uzorkom populacije kako bi se procijenila genetska predispozicija za određena stanja, pišu britanski mediji.

Podrugljivost

Najupečatljiviji rezultat, tvrdi istraživanje, jeste da je Hitler imao mutaciju u dijelu svoje DNK koja snažno utiče na protein ključan za razvoj polnih organa.

King, rođena u Kanadi, kaže da joj je, živeći u Velikoj Britaniji, bilo nemoguće da izbjegne staru ratnu propagandnu podrugljivost “Hitler ima samo jedan testis”.

Naime, 2015. godine pronađen je medicinski karton iz 1923. godine u kojem se navodi da je Hitler imao nespušten desni testis. Analiza DNK sada daje težinu toj tvrdnji, jer je mutacija u genu PROK2 snažno povezana sa Kalmanovim sindromom, poremećajem koji može prouzrokovati da se jedan ili oba testisa ne spuste normalno.

Kalmanov sindrom je takođe povezan sa nižim nivoom testosterona, smanjenim seksualnim nagonom i, u nekim slučajevima, mikropenisom. Dokumentarac se značajnim dijelom bavi Hitlerovom opsesijom svojom polunećakom i diskusijama o “tragovima seksualne aktivnosti” ili njihovom potpunom odsustvu na njegovim čaršavima.

Još jedan poligenski rezultat pokazuje da je Hitlerova genetska sklonost ka antisocijalnom ponašanju, to jest, mjere psihopatskih tendencija, među 10 procenata populacije.

Hitlerova dijagnoza

Razni istraživači su godinama pokušavali da Hitleru daju psihijatrijsku dijagnozu. Irski psihijatar, profesor Majkl Ficdžerald, kaže da je još prije dvadeset godina bio “apsolutno uvjeren da Hitler ima čitav niz neurorazvojnih poremećaja”.

Hitlerov rezultat za ADHD je bio “iznad prosjeka”, kao i njegov rezultat za autizam. To potvrđuju dokumenti poput školskih izvještaja, tvrdi Ficdžerald.

– Veoma je zapanjujuće koliko je traumatično bilo Hitlerovo djetinjstvo – kaže Kej, autor knjige “Imperija uništenja: Istorija nacističkog masovnog ubistva”: “Izgubio je četvoro od svoje petoro braće i sestara i oba roditelja prije nego što je napunio 18 godina. Mislim da su ovi događaji bili podjednako ključni u oblikovanju Hitlera kao osobe kao i njegova genetika”, prenosi Jutarnji.

Ali dokumentarac takođe spekuliše o tvrdnjama prema kojima je Turi King, na primjer, veoma oprezna. Jedna od njih se tiče izvjesne Alojzije Fajt, navodno Hitlerove rođake u drugom koljenu, koja je poslata u gasne komore nakon što joj je dijagnostikovana šizofrenija.

– Ovo bi takođe moglo imati implikacije na razumijevanje Hitlerovog mentalnog stanja – kaže narator, “jer se šizofrenija prenosi u porodicama”.

Ali treba napomenuti da skoro svako porodično stablo može otkriti dalekog rođaka sa mentalnom bolešću – što gotovo ništa ne znači za genetski rizik bliskih potomaka.