Uplašena majka uputila apel: Krvav mladić upao u kuću sa dvoje djece

27.07.2025. | 11:56

J.P. (33), majka dvoje maloljetne djece, i njen suprug, 12. jula oko 21.30 časova, proživljavali su najteže trenutke u svom životu, koji su ličili na horor scene iz filmova. U njihovu porodičnu kuću, u kotorskom naselju Škaljari, upao je raskrvavljeni mladić u stanju neuračunljivosti.

Uzvikivao je: “Molim vas otvorite mi, ubiće, ubiće me, krvav sam, ranjen sam”
“Da je taj mladić imao oružje, danas ne bih sjedjela ovdje sa vama i ovo vam pričala. U Kotoru bi se ponovila tragedija sa Cetinja, a moja porodica bi bila još jedna u nizu iz vijesti crne hronike. Pitam se da li to čekamo da se dogodi tako nešto, pa da nadležne institucije počnu raditi svoj posao i da se kolektivno probudimo i shvatimo da svakodnevno možemo biti nasumične mete ljudi sa psihičkim problemima i koji su pod dejstvom narkotika. Ovo je alarm za sve”, ističe u ispovijesti za Pobjedu J. P.

Prije upada u kuću, o čemu je Pobjeda pisala, Kotoranin N. M. (20) je polomio stakla na prostorijama Crvenog krsta, a potom, krvavih ruku od povreda, obišao nekoliko kuća u koje nije mogao ući jer su vrata bila zaključana. Nakon toga je preskočio ogradu i upao u porodičnu kuću J. P. kod kojih su vrata bila otključana, nakon čega su uslijedile traumatične scene.

“Dana 12. jula oko 21.30 časova, suprug, naše dvoje djece, starosti četiri i sedam godina, i ja nalazili smo se u porodičnom domu, provodili uobičajenu porodičnu noć. Suprug se igrao sa djecom, ja sam slikala i odjednom sam čula da neko viče: „Ubiće me, ubiće me“. Muški glas se čuo sve glasnije, instinktivno sam se okrenula prema mužu i rekla mu – trči, brzo zatvori vrata, na što je on odmah odreagovao i uspio u posljednjem momentu da zaključa. Sa druge strane vrata, pomahnitali mladić već je bio uhvatio kvaku i pokušavao da otvori zaključana vrata. Nakon toga počinju scene koje su ličile na one iz horor filmova. U tom momentu mi ne znamo ko je mladić, da li im oružje kod sebe i shvatamo ozbiljnost i opasnost situacije. Dosjetila sam se i potrčala da djecu sakrijem u ormar u dječjoj sobi, jer nijesmo imali gdje da pobjegnemo, a i da ih zaštitim od eventualnih nemilih prizora i scena. Mladić je uporno navaljivao na vrata, pokušavajući da ih otvori, urlajući i ponavljajući riječi: ,,Ubiće me, ubiće me, molim vas otvorite mi, ranjen sam i krvav…“ Odmah sam pozvala policiju. Dok nijesu stigli, muž i ja smo stajali iza vrata i molili provalnika da ode što je on kategorički odbijao, a potom još grublje navaljivao i nagovarao nas da mu otvorimo da uđe, jer će ga neko ubiti i da ga jure. Policija je došla brzo, za pet minuta i 56 sekundi, ali nama su ti momenti bili kao vječnost. On nije odustajao, pokušavao je na sve moguće načine, bio je uporan u naumu da uđe, a kada smo mu rekli da smo pozvali policiju, tek onda je počeo burno da reaguje”,  priča ova žena.

U međuvremenu, a prije dolaska policije, mladić se zaključao u hodniku kuće, između donjeg i gornjeg sprata gdje se nalazila četvoročlana porodica.

“On je prvobitno provirio na donji sprat i vidio da nema nikoga, zaključao vrata i krenuo da se penje stepenicama na gornji sprat gdje smo mi bili zaključani. Kada je došla policija, molili su ga i pokušavali urazumiti da otključa vrata i da se preda, međutim – on se u jednom momentu iz hodnika uputio na terasu. Policija je ponovo pokušavala da ga privoli da siđe, što je on odbijao i odjednom je skočio sa visine od četiri-pet metara. Pao je leđima na beton i onda se ređaju još nevjerovatnije scene. On nastavlja da se opire hapšenju, a nakon što je pet, šest policajaca uspjelo da ga savlada i nakon što su mu stavljene lisice, on ponovo ustaje i pokušava da bježi. U kakvom stanju je bio, najbolje govori činjenica da ga je policija uz pomoć osoblja Hitne pomoći jedva obuzdala”,  priča sagovornica Pobjede i dodaje da su sve što se dogodilo zabilježile nadzorne kamere.

Ona je potvrdila navode Pobjede o ovom incidentu, koje smo dobili od mještana tog kraja, da je prije upada u kuću J. P., mladić provalio u prostorije Crvenog krsta gdje je napravio lom, potom je išao od kuće do kuće.

“Komšije su nam sjutradan ispričale da su im na kvakama bili tragovi krvi, ali svima su vrata na sreću bila zaključana. Eto, kod nas, sticajem okolnosti, vrata su bila otključana i uspio je da uđe. Obilazio je sve, kod komšije je preskočio ogradu i tako je uletio kod nas jer nigdje nije naišao na otključana vrata i ljude. Da je samo želio da se sakrije mogao je da to uradi u Crvenom krstu gdje nije bilo nikoga. Znači – on je tražio nekoga, to potvrđuje i ta njegova potreba da uđe kod nas”,  ispričala je J. P.

Ono što je zabrinjavajuće, kako ističe J.P., jeste činjenica da je mladić svojevremeno otpušten iz Specijalne bolnice za psihijatriju u Dobroti na kućno liječenje, te da je, prema njenim saznanjima, bio bez terapije duži vremenski period usljed čega je očigledno i došlo do pogoršanja njegovog stanja.

“Pritom, utvrđeno je da je te večeri bio i pod dejstvom narkotika, kokaina. Kasnije smo saznali da je riječ o osobi koja je počinila niz krivičnih djela – napad na fizičko lice nožem, napad na službeno lice, pljačka kladionice sjekirom, posjedovanje narkotika – kazala je ona, ističući da do te noći nijesu znali ko je mladić, te da je očigledno ,,da smo bili njegove nasumično odabrane žrtve“. Mi od te noći ne spavamo, ne živimo normalno, sve te slike su nam i dalje pred očima, nemamo mira. Razmišljamo čak i da se odselimo iz kuće u kojoj smo živjeli srećno i mirno i bili uvjereni da smo bezbjedni”, kaže ogorčeno J. P.

Prema njenim riječima, alarmantna su saznanja i činjenice do kojih su došli nakon ovog nemilog događaja, tačnije da ovo nije izolovan slučaj u Kotoru, te da je znatan broj osoba sa ovakvim i sličnim problemima na slobodi.

“Ne krivim toliko ni njega, jer je njemu potrebna pomoć, koliko krivim institucije koje očigledno ne vode brigu o ovakvim licima, jer da vode – ovaj mladić ne bi mogao biti pušten iz bolnice na kućno liječenje. Krivim, takođe, i njegovu porodicu koja je trebalo da bude svjesna ozbiljnosti situacije jer su oni najbolje znali u kakvom je stanju. Shodno tome, trebalo je da pokažu ljubav i brigu na način što će on biti zbrinut tamo gdje će mu biti pružena adekvatna pomoć i sigurnost – kaže ona i ponavlja svoje uvjerenje: „Da je tu noć uspio ući, stradali bismo mi ili on, a da je bio naoružan – svima je jasno što bi se desilo“.

“Mislim da, ako se kolektivno ne pokrenemo i ne probudimo, problem se neće riješiti. Do te noći mislila sam da se ovakve stvari događaju samo nekome drugom i da se meni to ne može dogoditi. Mogli smo biti žrtve osobe koja bi trebalo da je zatvorena i pod nadzorom. Imamo saznanja da je prije dolaska u naš kvart, u svojoj kući napao i članove svoje porodice, tako da je tu noć očigledno dosta tragedija izbjegnuto, samo pukom srećom. Ali možda sljedeći put nekoga neće poslužiti ta sreća. Da li treba da čekamo da nam se ponove cetinjske tragedije ili slična dešavanja pa da neko reaguje? Potrebno nam je da se kolektivno probudimo i shvatimo gdje živimo i da svako od nas može biti žrtva i meta. Zato ovim putem želim, kao majka, supruga, odgovorna građanka, da uputim apel nadležnim institucijama da počnu odgovorno i savjesno da rade svoj posao. Trebalo bi da budu svjesni da su odgovorni za mnoge živote, te da se uveče, prije nego što zaspu, zapitaju – da li su sve porodice u našem gradu bezbjedne u odnosu na to kako su postupali tog dana u obavljanju svog posla”,  poručuje J.P.

Prisjeća se da su suprug i ona, nakon što je policija odvela mladića, doživjeli novu traumu, horor scene po kući, krvava vrata, krv po hodniku, pobacane stvari, na balkonu, ispred kuće lokve krvi.

“Sve smo to čistili do zore i bilo je veoma traumatično, jer nikada ništa ni približno nijesam doživjela u svom životu. To je dodatno pojačalo strah što je moglo da se desi da je on uspio da uđe. Da su ga moja djeca vidjela tako krvavog i neuračunljivog, mislim da bi epilog bio više nego jasan. A posebno kada pomislim što bi bilo da je bio naoružan. Pukom srećom je izbjegnuta ogromna tragedija i nadam se da će ovo što se nama desilo biti upozorenje da nešto mora da se mijenja. Svi bi trebalo da budu svjesni da je ovo i njima moglo da se desi. Ovo je alarm, upozorenje kolektivno, ne samo nama, kao porodici, već svima. Kao zajednica, svi zajedno, moramo da stanemo na kraj ovakvim propustima i slučajevima”,  zaključuje ova žena.

Akter priče – N. M., nakon ovog incidenta, upućen je na liječenje u Specijalnu bolnicu za psihijatriju u Dobroti.