Tri decenije predanosti djeci: Vaspitačica Jasna Bubić dobitnica Svetosavske nagrade

01.02.2026. | 14:22

Vaspitačica Jasna Bubić, dobitnica Svetosavske nagrade, ove godine navršava tri decenije rada u Javnoj ustanovi „Lepa Radić“ u Gradišci.

Trideset generacija mališana, djevojčica i dječaka, koje je majčinski dočekivala, čuvala i njegovala kao svoju djecu, smjestili su je u album najljepših uspomena.

Jasnina sugrađanka Snježana Dragojević Slijepčević, na vijest o Svetosavskoj nagradi omiljenoj vaspitačici, napisala je: „Vaša dobrota, strpljenje, ljubav i posvećenost djeci ostavili su neizbrisiv trag. I zato smo ponosni što ste bili dio našeg odrastanja.“

Jasna Bubić je završila medicinsku školu, a potom nekoliko godina radila u gradiškoj bolnici.

Poslije porodiljskog bolovanja, prve poratne 1996. godine, odlučila je da bijeli mantil zamijeni drugačijim, veselih boja. Završila je Pedagoški fakultet u Banjaluci i stekla zvanje diplomiranog vaspitača predškolske djece. Podižući svoje dijete, kako je isticala, nesvjesno se pripremala za novu profesiju.

„To je za mene bio ispit i preporuka. Željela sam da se drugoj djeci posvetim jednako kao svome. Djeca prepoznaju iskrenost, uzvraćaju ljubav na isti način, jednako kako se njima daje“, objašnjavala je Jasna svoj odnos prema poslu i svijetu najmlađih, kojima je posvećena svim svojim bićem, bezrezervno, iskreno i stalno. O ulozi vaspitača kaže:

„Djeci su potrebni pažnja, ljubav, podrška… Kada ih roditelji dovedu i sa punim povjerenjem predaju u našu ustanovu, svaki vaspitač, u toj veoma odgovornoj i delikatnoj ulozi, treba da nadomjesti roditeljsku pažnju, da se djetetu ne uruši sav njegov svijet porodične kuće, nego da u novoj sredini, u grupi, među vršnjacima, otkrije novi.“

Teškoće na početku

U prvim godinama, kada je Jasna počela raditi u JU „Lepa Radić“, bilo je sasvim drugačije nego danas, poslije trideset godina. Mnoge porodice, kako je navodila, nisu bile kompletne. Djeca bez jednog roditelja, najčešće bez očeva, bez djedova i baka koji su važni u njihovom odrastanju. Rat je razorio porodice. Vremena i okolnosti su se promijenili, ali je odgovornost vaspitača ostala ista.

„Za svu djecu najvažnija je pažnja. To je smisao našeg posla, najvažniji korak koji djecu uvodi u zajednicu, usvajanje sasvim novih pravila igre, zajedništva, ponašanja u kolektivu. Tu se uče prve riječi, prvi koraci, ispisuju tragovi na papiru koji kasnije postaju jasni crteži, oblikovana slova…“

Ova ugledna vaspitačica iz gradskog vrtića u naselju Senjak pamti i prepričava postupke mališana, njihove doživljaje i maštovite priče.

„To su prve riječi, rečenice, način izgovaranja, prepričavanje različitih situacija iz porodice, njihova iskrenost se pamti. Mnogo je dogodovština koje u vrtić donose iz svojih porodica, ali takođe iz vrtića mnoge navike primjenjuju kod kuće.“

Maštoviti mališani

Mališani su veoma maštoviti, a najčešće teme su razna zanimanja koja na njih ostavljaju snažan utisak.

„Dječaci kažu: ‘Biću avijatičar zato što avion leti i zato što hoću da imam krila.’ Djevojčice bi najčešće željele biti vaspitačice. Dođu, sjednu mi u krilo pa o tome pričaju. Kažu: ‘Stvarno bih željela biti vaspitačica i da izgledam kao ti, ali neću da budem debela.’ Tome se svi nasmijemo, a ja to shvatim kao kompliment.“

Za Jasnu Bubić najveća radost je ispraćaj djece u školu poslije boravka u vrtiću. Tada odlaze na mala, crtežima ukrašena vrata, opraštajući se od vaspitača, a ulaze na druga, velika vrata škole, odlazeći u novi, do tada nepoznati svijet odrastanja, učenja i života.

Njene prve generacije davno su kročile u svijet odraslih. Nekadašnji mališani završili su škole i fakultete, zaposlili se, zasnovali porodice i stekli djecu, koju svakog jutra dovode u isti vrtić i povjeravaju istoj ustanovi i vaspitačici.

„Jedna vaspitačica koja je sada na porodiljskom bolovanju bila je u mojoj vrtićkoj grupi, među prvim generacijama. Sada je moja koleginica. To je za mene najveća nagrada.“

Pohvale

Suzana Ivaštanin, direktorica Javne ustanove „Lepa Radić“, pohvalila je rad vaspitačice Jasne Bubić.

„Uspješni vaspitači, ugledni u svojoj sredini, voljeni od djece i poštovani od roditelja, čine stub ustanove i grade njene temelje. Takva je Jasna i zato je Svetosavska nagrada sasvim zaslužena.“

Obrazloženje nagrade
U obrazloženju nagrade navedeno je:

„Veoma je kreativna i ističe se u izradi kreativnih materijala i didaktičkih igračaka za djecu. Rado dijeli iskustva i primjere dobre prakse, te predstavlja značajan oslonac i uzor mladim kolegama kojima pruža nesebičnu podršku. Kao vrsni stručnjak, zahvaljujući dugogodišnjem iskustvu i radu sa djecom, doprinosi kvalitetnom vaspitno-obrazovnom radu. Takođe, aktivno doprinosi timskom radu i podstiče pozitivnu radnu atmosferu, te svojim ponašanjem utiče na jačanje timskog duha u kolektivu,“ pišu Nezavisne.