FOTO: Ilustracija
Sudbina porodice i danas ledi krv: Ljubica i Zlatko stradali penjući se na planinu, djeca preživjela
29.07.2026. | 17:43 Dodaj BL Portal kao Google izvorPetoro državljana Bosne i Hercegovine u nedjelju je izgubilo živote pokušavajući da se popnu na planinu Elbrus u Rusiji.
Zbog ovog tragičnog događaja u BiH je juče bio proglašen dan žalosti, dok je incident postao svojevrsni podsjetnik da je za alpinističke aktivnosti potrebna maksimalna doza opreza.
Sličnu sudbinu su doživjeli supružnici Ljubica i Zlatko Prister, koji su izgubili život u snažnoj snježnoj oluji koja je 1985. godine zahvatila područje Zavižana u Hrvatskoj. Posebno tragična okolnost bila je činjenica da su se u trenutku nesreće sa njima nalazila i njihova djeca, Viktor i Tamara. Ipak, djeca su uspjela da prežive uprkos izuzetno teškim vremenskim uslovima, piše Express.24sata.hr.
Porodica se tokom mećave probijala kroz dubok snijeg i snažan vjetar, a u jednom trenutku stigla je na svega pedesetak metara od planinarskog doma koji im je mogao pružiti spas. Međutim, zbog veoma loše vidljivosti i snažne oluje nisu uspjeli da pronađu objekat. Nakon neuspješnog pokušaja da dođu do doma, krenuli su nazad prema lugarnici. Nažalost, roditelji nisu izdržali težinu puta i hladnoću, dok su djeca uspjela da pronađu sklonište, prenosi Telegraf.
Svojevremeno je Večernji list na ovaj način izvještavao o spomenutom događaju:
“U oluјnom snježnom nevremenu, koje je u nedjelju 28. aprila poslije podne zahvatilo sjeverni dio Velebita, poginuli su planinari Ljubica (38) i Zlatko (37) Prister, profesori umjetnosti, odnosno muzike iz Zagreba, iz Mlinarske 37, dok je njihovo dvoje djece Viktor (10) i Tamara (8) uspjelo da se spase“, piše u tekstu i dodaje se:
“Djevojčica Tamara Prister i njen dvije godine stariji brat Viktor, koji su prije nekoliko dana dovezeni u Dječju bolnicu na Kantridi u Rijeci, sa promrzlinama na šakama i stopalima, osjećaju se dobro. Štaviše, djevojčica će za nekoliko dana biti puštena na kućno liječenje, dok dječak mora da sačeka lokalne nalaze, jer mu je palac jedne ruke i jedne noge u lošem stanju. Dežurni ljekar doktor Željko Bartoniček rekao je da se djeca osećaju dobro.”
O nesreći su nadležni obavješteni u nedjelju u 15.30 časova, nakon čega je pokrenuta organizovana potraga. U akciji spasavanja učestvovali su pripadnici vatrogasnih društava iz Senja i Jurjeva, radnici senjskog OSUP-a, kao i drugi ljudi koji su pomogli u pronalaženju unesrećenih.
Tok događaja kasnije je rekonstruisan na osnovu izjava učesnika potrage, svjedočenja Ante Vukušića, meteorologa osmatrača na Zavižanu, kao i iskaza djece i tragova pronađenih na mjestu nesreće. Iako su mnoge okolnosti bile razjašnjene, pojedini detalji tragedije ostali su nerazjašnjeni.
Porodica Prister je u nedjelju rano ujutru, oko četiri časa, stigla automobilom do predjela Oltari na Velebitu. Odatle su nastavili pješke prema planinarskom domu na Zavižanu, udaljenom oko 17 kilometara, koji se nalazi na nadmorskoj visini od 1.586 metara.
Kasno popodne, oko 16.50 časova, vremenski uslovi su se naglo pogoršali. Počela je jaka snježna oluja, temperatura je pala sa tri stepena iznad nule na minus šest, dok je vjetar dostizao brzinu od oko 70 kilometara na čas. Tokom noći je, pored već postojećeg snežnog pokrivača od oko 60 centimetara, palo još više od 30 centimetara novog snega.
Tragovi na terenu pokazali su da su se planinari gotovo približili domu, ali ih je mećava sprečila da ga pronađu. Kada su shvatili da ne mogu da nastave prema domu, pokušali su da se vrate ka lugarnici koja je bila udaljena oko četiri kilometra. Na području Dašenovca, oko kilometar i po od skloništa, Ljubica i Zlatko Prister su se smrznuli. Njihova deca su, iscrpljena, ali živa, uspjela da nastave put i stignu do lugarnice, gdje su pronađena tek u utorak popodne.
Tjela stradalih pronašli su meteorolog Ante Vukušić i planinari iz Crikvenice Jure Modrić i Vladimir Savić, koji su tokom potrage stigli do Zavižana i ukazali na tragove koji su ih naveli na mjesto tragedije.
Porodica Prister je ranije posećivala Velebit, ali uglavnom njegovu južnu stranu, područja Oštarija i Bilinih Vodica. Uspon na Zavižan bio je njihov prvi takav poduhvat. Iako je nevrijeme bilo najavljeno, na put su krenuli nedovoljno opremljeni i ne računajući u potpunosti na surove uslove koji vladaju na planini, što je, nažalost, doprinijelo ovoj velikoj tragediji.
