Sinoć po prvi put zaspao bezbrižno: Aleksandar (17) brine o bolesnoj majci i sestri, a sada ima gdje i da sanja

07.05.2025. | 11:06

U godinama kada većina njegovih vršnjaka razmišlja o izlascima i školskim obavezama, Aleksandar iz Srbije nosi teret daleko veći od svojih 17 godina. Ovaj skromni mladić radi kako bi izdržavao svoju bolesnu majku i sestru, sa zrelošću koja rijetko koga ostavlja ravnodušnim.

Njegova svakodnevica je daleko od bezbrižne dok drugi mladi sanjaju o budućnosti, Aleksandar se bori za sadašnjost. Ali sinoć, po prvi put u životu, zaspao je u miru – u svom domu. U kući koju je, zahvaljujući humanitarnoj organizaciji Tamara Misirlić i humanim ljudima, konačno dobio.

– Aleksandar ima 17 godina. Radi, trudi se, izdržava svoju porodicu kao da ima 40, a ne svoje malo srce koje je već umorno od svega što je preživjelo. Danas mi je kupio ruže. Slomila sam se… Jer znam koliko te ruke rade. Znam koliko ta duša ćuti. Znam koliko se on nada – napisala je Tamara Misirlić iz humanitarne organizacije na svom Instagram profilu i dodala:

– Po prvi put u životu, Aleksandar će zaspati u miru. U svom domu. To je pravda. Jer ako iko zaslužuje sigurnost, mir, postelju u kojoj se ne plače, to je on… Aleksandre, nema te riječi kojom ti mogu zahvaliti za ono što si danas uradio, bićeš ti čovjek na kog ćemo jednog dana svi moći da budemo ponosni, a već jesmo!

Danas Aleksandrova kuća nije ruševina

Kao svjedok čitavog procesa, Tamara opisuje kako je izgledala kućica u kojoj je ova porodica ranije živjela.

– Na kraju jednog puta, na rubu zaborava, stajala je kućica. Malena. Utonula u zemlju. Bez prozora, jer nije imalo šta da gleda. Bez vrata, jer niko nije dolazio. Bez kreveta, jer snovi nisu postojali. Zidovi su se rušili, a sa njima i dječije djetinjstvo. A danas…

Danas, ta kuća ima stabilne zidove. Ima prozore kroz koje ulazi svjetlost. Ima vrata koja se otvaraju ljudima. Ima krevet za svako dijete. Danas, to više nije ruševina. To je dom. Siguran. Čvrst. Ponosan. I najvažnije, danas imaju budućnost. Imaju gdje da zaplaču, ali prvi put, od sreće – napisala je ona.

Aleksandar sada ima mjesto gdje može da se nasmije, da sanja, da se raduje. Mjesto koje će čuvati njega i njegove najbliže – a Srbija ima još jednog velikog dječaka zbog kog može da bude ponosna, prenosi Blic.

I kako je to najljepše napisala Tamara, u ime svih koji su pratili njegovu borbu i radost – i u ime cijele Srbije koja mu se divi:

– Dragi Aleksandre, želimo ti da budeš dobar domaćin i čuvaš svoju porodicu. A neka ova kuća čuva tvoje snove, tvoje korake i tvoje srce.