Ostavio kćerku (3) samo da ode po kusur, a kada se vratio nje nije bilo: Pronašao ju je 24 godine kasnije

11.09.2026. | 15:12 Dodaj BL Portal kao Google izvor

Trebalo je da potraje nekoliko trenutaka. Kupac je čekao kusur, prodavac nije imao dovoljno sitnog novca i otišao je do susedne tezge da ga razmijeni. Njegova trogodišnja kćerka ostala je pored tezge na kojoj su tog dana on i supruga prodavali voće.

Kada se vratio, djeteta nije bilo.

Nije bila nekoliko metara dalje, nije se sakrila među tezgama i niko nije umio da kaže gdje je otišla. Nekoliko trenutaka koliko je njen otac bio odsutan bilo je dovoljno da trogodišnja djevojčica nestane bez traga. Roditelji tada nisu mogli ni da naslute da će sljedeći put svoju kćerku vidjeti 24 godine kasnije, kada pred njima više ne bude stajalo dijete sa fotografije koju su godinama pokazivali nepoznatim ljudima, već odrasla žena od 27 godina. Dogodilo se to 1994. godine u kineskom gradu Čengduu. Djevojčica se zvala Ćifeng, a njeni roditelji Vang Mingćing i Liu Dengjing. Možda se ova priča dogodila u dalekoj Kini, ali nestanak djeteta u svega nekoliko trenutaka, nažalost, nije priča strana ni roditeljima u Srbiji. Dovoljna je gužva, trenutak nepažnje i nekoliko minuta u kojima niko ne zna gdje je dijete da počne najgori strah svakog roditelja.

Za Vanga i Liu taj strah nije trajao nekoliko minuta. Od trenutka kada su shvatili da Ćifeng nema počela je potraga koja će im obilježiti gotovo četvrt vijeka života – i zbog koje će njen otac godinama kasnije donijeti neobičnu odluku: postaće taksista kako bi svakog dana što većem broju ljudi mogao da ispriča da traži svoju kćerku.

Majka je išla pješke, otac biciklom

Ćifeng je znala imena svojih roditelja, ali sa tri godine nije umijela da kaže gdje živi. Prvih šest mjeseci nakon njenog nestanka Liu je svakodnevno obilazila Čengdu pješke, dok je Vang grad pretraživao biciklom. Pokazivali su njenu fotografiju, raspitivali se među ljudima i proveravali svaki trag koji je mogao da ih odvede do djeteta.

Nisu pronašli ništa

Kako su mjeseci postajali godine, potraga je postajala sve teža. Fotografija koju su imali prikazivala je trogodišnju Ćifeng, a dijete koje traže u međuvremenu je raslo negdje bez njih. Poslije deset ili dvadeset godina više nisu mogli ni da znaju kako njihova kćerka izgleda.

Ipak, Vang nije prestao da je traži. Naprotiv, pronašao je posao koji mu je omogućio da potragu praktično pretvori u svakodnevni život.

Postao je taksista i svakom putniku pričao o nestaloj kćerki

Vang je počeo da vozi taksi po Čengduu. Na prozoru automobila držao je obavještenje sa informacijama o Ćifeng, štampao kartice sa njenom pričom i dijelio ih ljudima koji bi sjeli u njegov automobil.

Ideja je bila jednostavna – što više ljudi čuje za nestalu djevojčicu, veća je šansa da će neko jednog dana nešto znati.

Tako su godine prolazile uz hiljade vožnji i istu priču koju je Vang ponavljao nepoznatim ljudima. Njegova potraga vremenom je privukla pažnju lokalnih medija, a zatim i kineske nacionalne televizije. Otac koji vozi taksi i već decenijama traži dijete postao je poznat širom zemlje.

Medijska pažnja donosila je nove ljude koji su znali za slučaj, ali nije rješavala najveći problem: kako pronaći odraslu ženu ako jedina fotografija koju imate pokazuje kako je izgledala sa tri godine?

Jedan crtež promijenio je sve

U potragu se uključio policijski crtač koji je napravio portret kako bi Ćifeng mogla da izgleda kao odrasla žena. Crtež je objavljen uz priču o njenom nestanku i počeo je da se širi.

Hiljadama kilometara od Čengdua, u sjevernoj kineskoj provinciji Đilin, živjela je tada 27-godišnja Kang Jing.

Odrasla je u drugoj porodici i znala je da ljudi koji su je podigli nisu njeni biološki roditelji. Rečeno joj je da je kao mala pronađena pored puta, pa je i sama živjela sa pitanjem ko su ljudi od kojih potiče.

Kada je vidjela priču o Vangovoj nestaloj kćerki i portret njenog mogućeg izgleda, primjetila je sličnost. Počela je da proverava da li bi djevojčica koja je nestala 1994. mogla da bude ona.

Ispostavilo se da jeste

Kang Jing bila je Ćifeng.

Dok je njen otac godinama vozio ulicama Čengdua i pričao potpunim strancima da traži kćerku, ona je na drugom kraju Kine odrastala ne znajući da je porodica nikada nije prestala tražiti.

Posljednji put ju je viduo sa tri, sljedeći put sa 27 godina

Ćifeng je u aprilu 2018. godine došla u Čengdu. Susret porodice pratili su kineski mediji, a snimci roditelja koji poslije 24 godine grle kćerku obišli su zemlju.

Vang je pred sobom sada imao odraslu ženu, suprugu i majku, a posljednji put ju je vidio kao trogodišnje dijete pored tezge sa voćem. Rekao joj je da više ne mora da brine, da je njen otac sada tu i da će je podržavati.

Jedan zagrljaj, naravno, nije mogao da vrati propuštene godine. Dok su Vang i Liu tražili kćerku, ona je negdje drugdje krenula u školu, odrasla, udala se i dobila djecu. Njeni biološki roditelji propustili su gotovo cijelo njeno odrastanje, a ona nije znala da negdje postoje majka i otac koji je njenu fotografiju godinama nosio sa sobom na posao.

Možda zato najviše ostaje u glavi upravo Vangova odluka da postane taksista. Nije imao nikakvu garanciju da će među hiljadama ljudi koje preveze naići na nekoga ko zna gdje je Ćifeng. Nije čak znao ni u kom dijelu ogromne Kine treba da je traži. Imao je samo fotografiju djeteta i mogućnost da svakog dana još nekoliko ljudi upozna sa njenom pričom.

Na kraju ga do kćerke nije doveo jedan putnik, već činjenica da je 24 godine odbijao da dozvoli da njeno ime bude zaboravljeno. Sve je počelo kada je otišao da razmijeni novac kako bi kupcu vratio kusur. Kada se vratio, njegova trogodišnja kćerka je nestala.

Sljedeći put kada ju je zagrlio imala je 27 godina, piše Telegraf.