Odrekao se svega, odbija pomoć i daje je drugima: Mislili da je beskućnik, a on doktor nauka

11.12.2025. | 11:33

Na ulicama Novog Sada već dugo hara prizor koji zimi ledi krv u žilama: čovjek impresivne visine, duge kose koja seže do koljena, obučen samo u iscijepanu jaknu i sa najlonskim kesama umjesto obuće. Njegov asketski izgled, naročito u jeku hladnoće, izaziva lavinu reakcija.

Cijela priča odjeknula je u javnosti kada je krenula i da se širi mrežama. Jedna Novosađanka upitala je sugrađane na Fejsbuku da li su primetili ovog čovjeka, jer nju duša boli svaki put kada ga tako oskudno obučenog ugleda u ovom ledenim danima.

Ona se ponudila da joj neko da više informacija o njemu, kako bi ga pronašla i odnijela mu pomoć, ali tada je dočekao šok odgovor. Nije slutila da će njena objava razotkriti fascinantnu pozadinu ovog neobičnog sugrađanina. Naime, iako mu brojni sugrađani uporno nude pomoć u vidu tople odjeće i obuće, on je odlučan u odbijanju. Štaviše, ako dobije nešto – on to donira drugome.

Komentari ispod objave brzo su otkrili priču o Borisu, novosadskom “gorostasu”. Ono što ga čini izuzetnim nije samo njegov izgled, već i životna filozofija i, začudo, njegov obrazovni status: Boris je, naime, tvrde upućeni, komšije i sugrađani, doktor nauka i višestruko nagrađivan stručnjak. Povremeno i dalje štampa svoje naučne radove u lokalnim kopirnicama, što potvrđuju zaposleni.

Njegovo ponašanje ne uklapa se u sliku beskućnika. Saznaje se da Boris ima svoj stan i novčano je obezbijeđen, ali je svjesno odabrao životni put u potpunom odricanju od materijalnog. Štaviše, donacije tople odjeće smatra uvredom.

Citirano iz komentara: “Sam je odabrao svoj put… Svakako daleko inteligentniji, obrazovaniji i plemenitiji od većine. Razumem brigu za njegovo fizičko zdravlje, ali pošto nikome ne nanosi štetu i nije nasilan, ima i svoj stan, čak ostavlja donacije za bolesnu decu.”

Boris se posvetio brizi o prirodi i javnom prostoru. Primećen je kako čisti lišće iz šahtova, sakuplja smeće sa ulica, vadi eksere iz drveća i uklanja reklamne flajere. Novosađani ga često viđaju kako grli drveće, živeći u svijetu koji je, kako kažu, potpuno izolovan od ljudskog.

Humanitarka Marina Antonijević potvrdila je da Boris ne želi pomoć, prenosi Blic. Čak i kada mu je jedna baka ponudila stan svog pokojnog sina, on je odbio, pokazujući na okolinu riječima: “Ovo je moj dom.” Ono što sve najviše iznenađuje je da, uprkos svom “zapuštenom” izgledu, on redovno ostavlja donacije za oboljelu djecu u poštama i knjižarama.

Mnogi ga porede sa bugarskim asketom Dobrim Dobrevim, a neki ga nazivaju i Novosadskim Jurodivom – onim koji se svesno odriče materijalnog i izlaže poruzi, propitujući društvene norme u potrazi za duhovnim savršenstvom.

Pojavom upadljiv, duhom plemenit – doktor nauka koji radije komunicira sa drvećem nego sa ljudima, Boris je nesumnjivo postao živa legenda Novog Sada, ali nas njegov prizor tera da se upitamo: Da li mu je hladno, hoće li preživjeti i gdje smo, možda, i mi pogriješili, piše Telegraf.rs.