Odlazak Džesija Džeksona: Milošević na njegovu pruženu ruku uzvratio humanim gestom

17.02.2026. | 20:26

Američki borac za ljudska prava, sveštenik i politički aktivista Džesi Džekson preminuo je u 84. godini života, potvrdila je njegova porodica. Džekson je preminuo u svom domu u Čikagu, nakon višegodišnje borbe sa teškim zdravstvenim problemima.

Rođen 8. oktobra 1941. godine u Grinvillu, u saveznoj državi Južna Karolina, Džekson je odrastao u periodu rasne segregacije na američkom jugu. Tokom šezdesetih godina postao je jedan od bliskih saradnika Martina Lutera Kinga Mlađeg i aktivno učestvovao u pokretu za građanska prava, boreći se protiv rasne diskriminacije i za pravo glasa Afroamerikanaca.

Nakon ubistva Kinga, Džekson je nastavio snažan društveni i politički angažman. Osnovao je organizaciju „Rejnbou Puš koalicija“, posvećenu borbi protiv rasne i ekonomske nejednakosti, koja je decenijama imala značajan uticaj u Sjedinjenim Američkim Državama. Bio je jedna od najprepoznatljivijih ličnosti američkog pokreta za socijalnu pravdu.

Džekson je ostao upamćen i kao politički pionir. Dva puta se kandidovao za predsjedničku nominaciju Demokratske stranke 1984. i 1988. godine, čime je otvorio prostor većem političkom angažmanu Afroamerikanaca na najvišem nivou. Njegove kampanje smatraju se važnim korakom ka kasnijem izboru Baraka Obame za predsjednika SAD.

Uloga na Balkanu

Poseban segment njegovog međunarodnog djelovanja odnosio se i na Balkan. Tokom ratova devedesetih godina imao je ulogu neformalnog posrednika u više humanitarnih i diplomatskih inicijativa.

Najpoznatiji je po angažmanu 1999. godine, kada je učestvovao u pregovorima sa tadašnjim jugoslovenskim vlastima, prije svega Slobodnom Miloševićem, koji su doveli do oslobađanja trojice američkih vojnika zarobljenih tokom NATO bombardovanja Savezne Republike Jugoslavije. Taj potez tada je ocijenjen kao značajan diplomatski iskorak i primjer njegovog pristupa zasnovanog na dijalogu.

Prema svjedočenjima učesnika i kasnijim analizama, susret između Džesija Džeksona i Slobodana Miloševića 2. maja 1999. godine u Beogradu nije bio klasičan diplomatski sastanak u formalnom smislu, već kombinacija političkog pritiska, moralnog apela i simbolične geste u jeku rata.

Džekson je u Beograd došao kao izaslanik bez zvaničnog mandata američke administracije, ali sa prećutnom saglasnošću Vašingtona. On je insistirao na humanitarnom aspektu slučaja – naglašavao je da su trojica zarobljenih američkih vojnika prije svega nečiji sinovi i da bi njihovo oslobađanje predstavljalo čin dobre volje, a ne politički ustupak.

Zdravstveni problemi i nasljeđe

Džekson je 2017. godine saopštio da boluje od Parkinsonove bolesti, a u kasnijim godinama zdravstveno stanje mu se pogoršalo. Uprkos tome, ostao je simbol borbe za građanska prava, jednakost i političku participaciju manjina.

Njegova smrt predstavlja kraj jedne epohe u američkoj borbi za ljudska prava, ali i podsjetnik na snažan uticaj koji je imao ne samo u Sjedinjenim Američkim Državama, već i na međunarodnoj sceni, uključujući i Balkan.