Očuvanje istine: Priča o žrtvama bombardovanja RTS-a

06.05.2026. | 12:54

Niko nije vjerovao da bi RTS mogao biti meta napada

U bazi svjedočanstava Memorijalnog centra Republike Srpske biće pohranjeno i trajno sačuvano svjedočanstvo Miroslava Medića, brata Siniše Medića, koji je stradao u bombardovanju zgrade Radio-televizije Srbije 23. aprila 1999. godine. Miroslav je u emotivnoj ispovijesti istakao da bol zbog gubitka ne prolazi ni nakon više od dvije decenije. Tuga za bratom, kako kaže, ne jenjava i ostaje trajno prisutna. Posebno naglašava da porodica nikada nije imala priliku da ga dostojno sahrani, jer njegovi posmrtni ostaci nisu pronađeni.

Radni dani i atmosfera pred napad na RTS

Prisjećajući se tog perioda, navodi da u početku niko nije vjerovao da bi jedna medijska kuća mogla biti meta napada. „Od početka bombardovanja smo radili, u smjeni su bila po dva čovjeka, a smjena je trajala 12 sati. U tom trenutku je bilo između 150 i 160 ljudi u zgradi. Njih 16 nije imalo sreću da preživi i oni su platili najveću moguću cijenu. Napad je izvršen između četvrtka i petka, a ja sam trebalo već sljedeći dan da radim. Nekoliko dana, ako ne i sedmicu-dvije, kružile su priče da RTS može biti meta. Pripadnici NATO-a su to pominjali i na svojim brifinzima“, svjedoči Medić. Njegov brat Siniša radio je kao dizajner programa i te noći nalazio se u zgradi zajedno sa kolegama. Miroslav naglašava da su stradali bili civili, ljudi koji su samo obavljali svoj posao, bez ikakve uloge u vojnim dešavanjima. Sjećanje na Sinišu, kako kaže, živi i živjeće vječno.

Bombardovanje zgrade RTS-a tokom NATO intervencije 1999. godine

Bombardovanje zgrade Radio-televizije Srbije dogodilo se u noći između 22. i 23. aprila 1999. godine, tokom NATO vojne intervencije u Saveznoj Republici Jugoslaviji. Napad je izvršen u 2 časa i 6 minuta nakon ponoći, za vrijeme emitovanja programa. Tom prilikom poginulo je 16 ljudi, dok je veći broj zaposlenih povrijeđen. Iako je zgrada RTS-a bila jedna od ključnih medijskih institucija u zemlji, NATO je tvrdio da predstavlja legitimni vojni cilj. Ovaj događaj ostao je upamćen kao presedan, jer je prvi put u savremenom ratovanju pogođena jedna medijska kuća koja je prethodno proglašena legitimnim ciljem.

Sudski epilog i odgovornost za napad

Za ovaj zločin odgovarao je samo tadašnji direktor RTS-a Dragoljub Milanović, jer nije poštovao naređenja Savezne vlade i izmjestio radnike i tehniku na bezbjednu lokaciju.

Uloga Memorijalnog centra Republike Srpske i očuvanje sjećanja

Denis Bojić, direktor Memorijalnog centra Republike Srpske, naglašava kako su svjedočanstva poput ovog temelj očuvanja istorijske istine, te svjedoče o važnosti njegovanja kulture pamćenja, kako bi se žrtve sačuvale od zaborava. Memorijalni centar Republike Srpske intenzivno radi na prikupljanju i evidentiranju svih dostupnih svjedočanstava koja govore o stradanju srpskog naroda, s ciljem stvaranja najveće objedinjene baze audio-video svjedočanstava članova porodica poginulih i nestalih civila i vojnika iz Odbrambeno-otadžbinskog rata.

Poziv porodicama da podijele svoja svjedočanstva

Memorijalni centar Republike Srpske poziva sve članove porodica poginulih i nestalih civila i vojnika iz Odbrambeno-otadžbinskog rata da podijele svoje svjedočanstvo, te da na taj način trajno sačuvaju sjećanje na svoje najmilije. Svi koji žele da ostave svjedočenje mogu nas kontaktirati putem imejl adrese: [email protected] ili putem broja telefona: 051/222-999.