Na reklami pozitivna priča, u stvarnosti pakao: Prokockao novac za hranu za rođeno dijete

28.04.2025. | 15:55

Prokockao sam novac za hranu za rođeno dijete… Izgubila sam na kocki kiriju za stan i novac za režije… Bio sam konobar i prokockao sam sav pazar u lokalu, nije bilo posla.

Pronevjerio sam novac iz firme zbog kocke, dobio otkaz i krivičnu prijavu… Igram sve, sportsku kladionicu, bingo, loto, grebalice, kazino igre poput ruleta, slot aparate i poker…Na kocku su me naveli vršnjaci u srednjoj školi… Nakon pet godina je postalo očigledno da tonem u finansijsku dubiozu… Nisam više imao novca ni za život… Znam za slučajeve samoubistva ljudi koji nisu mogli da se izvuku iz kockarskih dugova…

Ovo je samo nekoliko ispovijesti ljudi koji su pisali kroz kakav pakao prolaze zbog ovisnosti o kockanju.

U istraživanju koje je portal Capital sproveo u saradnji sa portalom „Nova ekonomija“ iz Beograda saznali su od nekoliko stotina čitalaca kakva su njihova iskustva sa ovisnošću koja je posljednjih godina u našem društvu normalizovana do apsurda.

Zato što je postala “grana privrede” koja donosi stotine miliona maraka kroz porez, država je potpuno zanemarila činjenicu da barem provjeri sa kakvim se problemima suočavaju osobe koje su razvile ovisnost ili članovi njihovih porodica.

Umjesto toga, kockarnice i kladionice danas se predstavljaju i kao društveno odgovorna preduzeća. Njihove reklame iskaču prije, za vrijeme i poslije informativnih emisija, kafići su napunjeni aparatima sa virtuelnim igrama, a na svakom koraku su brendirane terase, tende, stolice, čaše i drugi predmeti sa kojih vrište njihove poruke o sreći i brzoj zaradi.

Nemilosrdna promocija kockanja

Kockanje promovišu i estradne zvijezde, ali i vrhunski sportisti koji pozivaju da se zavrti, odigra, skine aplikacija i iskuša sreća i sposobnost predviđanja. Ako ništa od toga ne upali, novi igrači privlače se besplatnim spinovima, novčanim bonusima i poklon bonovima za učlanjenje. Kockarnice i kladionice, bilo da su u stvarnom ili virtuelnom svijetu, zauzele su televizije, društvene mreže i portale sa vijestima.

U razgovoru sa čitaocima koji su nakon popunjavanja našeg upitnika ostavili kontakt i bili otvoreni za detaljniji razgovor, čuli smo priče o raspadu porodice i gubljenju imovine, nagomilanim dugovima, susretima sa zelenašima.

Pričali da poznaju ljude koji su toliko ogrezli u kockanje da su uništili porodicu, prodali stvari iz kuće, bježali iz države, pa čak i dizali ruku na sebe. Priznali su da su, opčinjeni kockom, u vječitoj neslozi, svađi i nervozi sa porodicom, da posuđuju novac, dižu kredite, duguju na sve strane. Mnogi su rekli da im je to način života, da postaju druga osoba kada kockaju. Rijetki su priznali da su imali psihičkih problema, a još rjeđe da su imali ikakav problem.

„Bio sam druga osoba“

“Dok sam kockao, bio sam druga osoba psihički. Bio sam opterećen sportskim informacijama, kvotama i prognozama. Pozajmljivao sam novac i gubio. Bio sam u društvu kockara i svi smo izgubili ozbiljan novac. Ja sam vremenom prestao, a oni svi to i danas rade. Niko od njih do sada nije prihvatio da ima problem“, ispričao nam je jedan sagovornik.

Jedan od anketiranih čitalaca N. M. (31) iz Banjaluke koji je ostavio kontakt u razgovoru sa našim novinarom ispričao je da se kockom počeo baviti želeći da zaradi. Tvrdi da se kontrolisao dovoljno da nije nikada išao u pozajmice i kredite. Kaže da je dobar matematičar, da ima sistem i da ulaže po 1.000 maraka po jednoj uplati. Vjeruje da je na dobitku, ali kroz šalu govori da to svi kladioničari misle, čak i kada znaju da je samo jedna kladionica u BiH imala prihod od 300 miliona KM.

“Iskustvo gledanja sporta pojačavam kladionicom, ali nikada se nisam kladio novcem koji nemam. Bilo je tu kladionice, karata, bilijara i drugih igara. Aparate nisam nikada igrao, znam da je naštimano. Nikada se nisam kladio online, takođe. Ranije sam se kladio nekoliko puta sedmično, sad možda mjesečno. Moj je ritual da idem u kladionicu fizički. Znam ljude koji su zbog dugova prodavali stanove i auta, pazim da mi se to ne desi“, kaže on.

Drugi sagovornik priča da je godinama bio kockar, ali da je onda prešao na drugu stranu i zaposlio se u firmi koja je vezana za tu industriju. Kaže da se ljudi koji rade u ovoj industriji rijetko kockaju zato što imaju pristup i vide kako neke stvari rade.

“Više se ne kladim osim kad je derbi. Navijam za Crvenu zvezdu i uvijek se kladim na Partizan. Ako Zvezda izgubi, onda sam barem dobio neki novac od Partizana. Ako pobijedi, sretan sam zbog toga. Kad sam bio u srednjoj školi, počeo sam da se kladim i sav džeparac sam trošio na to. Kad je prošla godina, sabrao sam koliko sam izgubio na kladionici i shvatio da sam prokockao auto. Meni je to bio signal i stao sam“, kaže on.

Objašnjava da su se maloljetnici i tada, kao i sada dovijali kako da se klade. Ranije su za njih uplaćivali odrasli. Danas su pravila daleko stroža, provjere su oštrije, ali da i dalje djeca uspijevaju da se uključe u kockanje.

Guranje društvenog problema pod tepih

Kaže da je 90 odsto prometa svih kladionica zapravo igranje igara na aparatima, takozvane “voćkice”, virtuelne trke i druge igre. Agresivan marketing i privid društvene osviještenosti uz blaga upozorenja da se maloljetnicima ne dopušta učestvovanje, kao i da se treba igrati odgovorno, savršeno su se uklopili u društvo u kojem se kocka promoviše kao unosna grana privrede, a činjenica da se radi o jednom od najgorih poroka se zanemaruje i gura pod tepih.

O tome govore i sljedeći brojevi.

U Republici Srpskoj postoji 780 kladionica i u njima još 170 automata rasprostranjenih u 64 opštine (plus Brčko), što iznosi otprilike jedna na 1.200 građana. Kada govorimo samo o automatima, na 800 lokacija u RS ima ih čak 10.010, dok se na 1.470 lokacija nalazi 2.789 aparata za igre na sreću. Internet igre organizuje 19 priređivača, a tombole njih devet. Takozvane zabavne igre su dostupne na 112 lokacija na kojima su postavljena 264 aparata. Nagradne igre organizuje devet priređivača.

Republika Srpska ostvarila je prošle godine preko 155,38 miliona maraka prihoda od naknada i poreza od priređivanja igara na sreću, odnosno za 20 odsto više nego godinu ranije (124,1 milion KM u 2023. godini, te 93,8 miliona u 2022. godini), rečeno nam je u Republičkoj upravi za igre na sreću RS.

Iz ove uprave, koju smo doslovno morali moliti da nam odgovori, rekli su da njihove inspekcije kontrolišu da li se poštuje zabrana kockanja maloljetnicima prije navršene 18. godine života, te najavljuju pooštravanje provjera, što jasno ukazuje ovaj posao baš i ne idu od ruke.

“Licu mlađem od 18 godina zabranjeno je učestvovanje u igrama na sreću, ulaz u kazina, kladionice, automat klubove, igračnice i prostore u kojima se priređuje klasična tombola. Pooštrićemo inspekcijski nadzor kako bi u značajnom procentu smanjili njihovo učešće u igrama na sreću. Svjesni smo da je to najranjivija grupa i da najveću odgovornost zajedno snosimo, priređivači, a posebno mi, kao državni organ“, kažu u Republičkoj upravi za igre na sreću.

Priređivači u FBiH za godinu imali 1,6 milijardi KM prometa

Sa ponudom kockarskih sadržaja ništa ne zaostaje ni Federacija BiH. Prema evidenciji Poreske uprave FBiH, u 2024. godini priređivači igara na sreću klađenjem ostvarili su ukupan promet u iznosu većem od 1,6 milijardi KM.

U ovom entitetu postoji 11 priređivača igara na sreću sa ukupno 1.916 uplatnih mjesta, a 26 firmi u 101 poslovnoj jedinici bavi se organizovanjem internet igara na sreću, tombola, kazina, odnosno, elektronskih igara na sreću. Postoji jedan kasino/automat klub i dvije tombole, rečeno nam je u federalnoj Poreskoj upravi.

Iako su rekli da je u posljednjem periodu zabilježen pad broja sportskih kladionica i uplatnih mjesta, činjenica je da one bilježe milionski rast prihoda.

Tako je u 2024. godini ova uprava naplatila 188 miliona maraka poreza od kladionica, za skoro četiri miliona više nego 2022. godine, kada je inkasirala 104 miliona KM. Napominju da su priređivači igara na sreću oslobođeni plaćanja PDV-a, te da se kroz porez naplaćuje pet odsto na svaku uplatu i 10 odsto na svaki dobitak. Takođe, neki od priređivača igara duguju za porez.

“Na području Federacije BiH evidentirana su 42 priređivača igara na sreću koji su u postupcima prinudne naplate, a čiji je ukupan dug posljednjeg dana 2024. godine iznosio gotovo 61 milion maraka, od čega je glavnica 41 milion maraka i kamata blizu 20 miliona KM“, napominju iz Poreske uprave FBiH.

Neodgovorna država

Nedostatak odgovornosti države prema građanima koji su se odali porocima vidi se i kroz informaciju da se na prste jedne ruke mogu nabrojati ljudi, ne samo angažovani za borbu protiv ove vrste ovisnosti, nego i koji se uopšte bave ovom temom.

Naša pitanja poslali smo i u Univerzitetski klinički centar RS, gdje su nam rekli da se na njihovu psihijatriju od 2022. godine javilo 76 pacijenata zbog problema sa patološkim kockanjem. Od tog broja 17 pacijenata je hospitalizovano, a najmlađi među njima imao je samo 23 godine. Najstariji je imao 55 godina.

“Po pitanju ambulantnog javljanja, ukupan broj pacijenata je do sada 59. Tokom 2022. godine bilo je 17 pacijenata, 2023. godine 14 pacijenata, 2024. godine 28 pacijenata. Bilo je i šest pacijenata ženskog pola. Najmlađa osoba koja se javila je imala 18 godina, a najstarija 59 godina. S obzirom na navedene podatke postoji trend rasta javljanja pacijenata na liječenje ovih problema“, kažu u UKC RS.

Sociolog Ivan Šijaković kaže da je vrlo čudno to što je BiH, kao i mnoge druge  problematične zemlje, dozvolila da se kockanje razvije u tolikom stepenu. Koliko god bila u problemima i bez obzira na to što ostvaruje veliki prihod od poreza, kaže Šijaković, stvorila je sebi novi problem i nevolju, sramotu za državu koja je gura u raspad.

“Posao i obaveza države je da reguliše ovu oblast, kao što to rade neke ozbiljne zemlje, poput Njemačke u kojoj nećete vidjeti reklame za kockarnice. Kod nas se otišao korak dalje i takoreći se vrši pritisak na ljude da moraju biti kockari. Oni kockanje kod nas više ni ne mogu izbjeći“, kaže Šijaković.

Šijaković upozorava da je situacija gora za mlađe, koji su povodljiviji, a daleko informatički pismeniji, zbog čega su im kockarske platforme još dostupnije.

Oko 50.000 patoloških kockara?

“O ovome bi država morala ozbiljno povesti računa, ali očigledno da neće i to zbog prihoda koje im obezbjeđuje. Oni koji se kockaju, opčinjeni su time i razvili su zavisnost. Takva zavisnost dalje razvija i druge porive, koji znaju da odvedu i krivična djela“, rekao je Šijaković.

Ne samo da se država ne bori protiv rastuće ovisnosti o kocki, nego se još i uključila u organizovanje igara na sreću, kao i njihovu promociju, kroz izmjene zakona postala najveći priređivač preko svog preduzeća „Elektronska video lutrija (EVL)”.

“Paradoks u Republici Srpskoj je da je država najveći organizator i priređivač igara na sreću. Preko EVL-a, čiji je Lutrija RS jedan od osnivača, sa svojih 2.400 aparata na preko 1.000 lokacija, oni su od Republike Srpske napravili jedan veliki kazino dostupan svima”, kažu u Udruženju priređivača igara na sreću u RS.

Kažu da, dok ostali priređivači posluju isključivo u objektima namijenjenim za ove aktivnosti, EVL je svoje uređaje postavio u kafiće, roštiljnice, benzinske stanice, poslastičarnice, na dohvat ruke dostupan svima, pa i najmlađima.

Što se tiče samog udruženja, kažu da se drže svih zakonskih propisa te da su uspostavili i besplatan kontakt broj na koji igrač koji smatra da ima problem, može da pozove i dobije besplatnu pomoć psihijatra angažovanog od strane udruženja.

„Izdali smo i tri brošure, namijenjene igračima, osoblju i priređivačima sa savjetima i preporukama kako prepoznati problem”, kažu u udruženju. Stručna saradnica za prevenciju Udruženja “Narko-NE” Sanela Pekić kaže da nema podataka o tome koliko imamo ovisnika o ovom poroku, ali da postoji procjena da je oko 50.000 patoloških kockara.

“Ovisnost o kockanju, kao i ovisnost o psihoaktivnim supstancama, ima brojne negativne uticaje ne samo na pojedinca, nego i na porodicu i društvo u cjelini. Prvi problemi s kojima se pojedinac suočava su finansijski problemi do kojih dolazi zbog trošenja novca na kockanje, zatim slijede dugovi koje ne može da vrati. To može dovesti do problema sa zakonom, jer osoba može pribjegavati krađama, prevarama i drugim nezakonitim radnjama kako bi vratila dugove. Može doći do zdravstvenih problema, koji uključuju depresiju, anksioznost, osjećaj krivice do toga da može doći do suicida“, objašnjava Pekić.

Porodica trpi zbog finansijske nesigurnosti, stresa, sukoba i zanemarivanja porodičnih obaveza, objašnjava Pekić. Sve to negativno utiče na društvo jer osoba zanemaruje poslovne obaveze, što može dovesti do otkaza i nezaposlenosti, povećavaju se troškovi liječenja i opterećenje zdravstvenog sistema, povećava se kriminal.

“Osoba koja je ovisna o kockanju će priznati da ima problem i potražiti pomoć tek kada sve posljedice do kojih je došlo zbog kockanja izađu na vidjelo. Dok ima pristup novcu i može kockati, vrlo su male šanse“, kaže Pekić.

Smatra da je potrebno regulisati promociju igranja igara na sreću, jer reklame doprinose da se određena ponašanja promovišu i normalizuju.

“Ako pogledate reklame, one nam prodaju pozitivnu priču, dobitak, zabavu, dobar provod, dok je realnost potpuno drugačija“, objašnjava Pekić.

Iskustva govore da su muškarci skloniji učestvovanju u većini igara na sreću, uključujući sportsko klađenje i igre u kasinu. Skloniji su rizičnom ponašanju i češće razvijaju ovisnost o kockanju od žena, iako sve češće i žene pribjegavaju igranju igara na sreću, najčešće iz dosade ili kako bi pobjegle od stresa.

Muškarci srednjih godina su najskloniji problematičnom kockanju, iako u zadnje vrijeme penzioneri sve češće kockaju. Međutim, osobe koje potraže pomoć zbog ovisnosti o kockanju navode da su počeli kockati kao tinejdžeri sa 16, 17 godina.

“Naše istraživanje od 2023-2024. godine o kockanju mladih od 13-17 godina u Kantonu Sarajevo, Zeničko-dobojskom i Srednjobosanskom pokazalo je da gotovo 25 odsto igra igre na sreću, dakle svaki četvrti. Čak 63 odsto je navelo da njihovi roditelji to znaju. Ovo pokazuje da je to opšteprihvaćeno i da je igranje igara na sreću počelo u porodici“, kaže Pekić.

Smatra da je neophodno već u školama sprovoditi preventivne programe poput „Ko zapravo pobjeđuje?“ koji je naučno utemeljen i dokazano efikasan, a podrazumijeva uključivanje mladih u radionice gdje se mlade podučava o štetnim posljedicama kockanja, a koji uključuje i nastavnike i roditelje.

Upitnik

Za potrebe istraživanja napravljeni su upitnici sa 15 pitanja u vezi kockanja. Na upitnik je odgovorilo oko 200 čitalaca iz BiH koji su otkrili koliko troše na kocku u toku jednog mjeseca.

Od ukupnog broja ispitanika, 25 odsto troši između 50 KM i 300 KM mjesečno, a gotovo isto toliko ih izdvaja više od 300 maraka.

Takođe, jedna četvrtina ispitanika tvrdi da na kocku troši manje od 50 maraka u toku jednog mjeseca. Samo jedan ispitanik je rekao da je shvatio da ima problem i potražio pomoć psihijatra.

Samo osmoro je željelo da više priča o kockanju, dok je preko 50 njih u slobodnom dijelu ankete napisalo ukratko sa kakvim su se problemima sreli zbog kocke.