Možda u Evropi ipak nije bolje: Srpkinja austrijski život zamijenila selom, neće kredit
26.11.2025. | 10:21Mnogi Srbi koji odu da žive i rade u inostranstvo očekuju život iz snova, ali se često suočavaju sa realnošću koja je daleko od luksuza.
Priče o teškim počecima i adaptaciji negdje “prijeko” nisu rijetke, ali jedna Srpkinja je svojom životnom filozofijom posebno privukla pažnju javnosti.
Na Fejsbuk stranici “Balkanci u Njemačkoj” nedavno je objavila ispovijest koja je brzo postala viralna. U objavi opisuje svoj dolazak u Austriju prije 36 godina, rad na teškim poslovima, kao i put ka životu kakav je oduvijek željela – skroman, ali slobodan.
U Austriju sam došla prije 36 godina u stanu koji nije imao ni vodu a kamoli kupatilo.
– Na svakom spratu stare zgrade bila je ugrađena česma sa hladnom vodom, koju su stanari točili u bokalima i unosili u stanove i WC od dasaka, poznat kao ‘poljski WC’ – piše ona pa dodaje da je vodu morala da zagrije i da se kupa u plastičnom koritu.
To joj je bio poprilični šok, jer je za razliku od uslova u Njemačkoj, u Srbiji imala kupatilo, bojler i veš mašinu.
– Pitala sam se gdje sam to došla. Pobjegla od jednog siromaštva da bih došla u još gore – prisjeća se.
Nije odustajala od cilja
Uprkos teškom početku, Srpkinja nije odustala.
– Počela sam da učim njemački jezik kao luda, radila najgore poslove dok nisam sredila ‘papire’, zaposlila se na bečkom aerodromu kao Supervisor, preselila se u bolji stan i upisala auto školu, položila i kupila auto – piše ona. Za sve to su joj bile, navodi, potrebne dvije godine.
“Željela sam da živim”
Kako sama kaže, nikada joj nije padalo na pamet da u Srbiji gradi vile i kule “da vidi narod šta ima” i postane rob materijalnih stvari i kredita.
– Željela sam da živim – ističe, dodajući da je prvih 16 godina u inostranstvu ispunjavala želje koje u domovini nije mogla, putovala i uživala u mladosti.
Poslije 15 godina otišla na selo
Kada su cijene stanarina u Beču počele da rastu, odlučila je da napusti grad i kupi seosko domaćinstvo u Donjoj Austriji, za male pare.
– Kuću sam sredila da imam samo osnovno i po mom ukusu da zadrži dah prošlog vijeka. Tražila sam stari, originalni namještaj iz prošlog vijeka jer me ništa novo, moderno i skupo ne interesuje – objašnjava.
Danas živi samostalno i skromno – grije se na drva, kupila je motornu testeru da sama siječe daske i palete. Takođe farba zidove, hekla zavesa i veze stolnjake, a naučila je i malterisanje i zidanje.
– U sezoni proizvodim svoje organsko voće i povrće, a bašta mi je od proljeća do jeseni puna cvijeća – navodi ponosno ona.
Danas uživa u svom domu od 105 kvadrata
Već 20 godina živi praktično besplatno u kući od 105 kvadrata.
– Komunalije u selu plaćam četiri puta godišnje i struju koliko mogu sama da potrošim. Cilj mi je bio da izađem iz sistema, onoliko koliko je to moguće u zapadnim zemljama. Svojom skromnošću sam uspjela u tome. Sada ne moram više da radim puno radno vrijeme i imam mnogo više slobodnog vremena za sebe – piše.
“Nije bogatstvo imati prazne kuće”
Dok mnogi gastarbajteri rade po tri posla i guše se u kreditima, ona sjedi u svojoj seoskoj kuhinji, loži šporet ‘smederevac’, sluša puckanje vatre i predenje mačke, prenosi Blic.
– I dok slušam ove moje gastarbajtere kako mi se žale da rade po tri posla, u sebi mislim, nije bogatstvo imati prazne bogate kuće u domovini i voziti skupe aute… Bogatstvo je kada imaš hrabrosti da budeš drugačiji i da budeš srećan – zaključuje ova Srpkinja, šaljući snažnu poruku o slobodi, skromnosti i samostalnosti.
