Marija želi da živi zbog svoje djece: Ljekari joj uklonili 13 tumora, ali borba se nastavlja

02.04.2024. | 12:20

Jedan život, 13 tumora – zvuči nemoguće, ali je, nažalost, ovo realnost samohrane majke tri djevojčice Marije Šaponjić iz Beograda, koja se pune četiri godine bori sa tumorom debelog crijeva.

Ni sama više ne zna koliko je terapija imala i šta je sve operisala, osim što ne zaboravlja tih 13 tumora sa debelog crijeva i karlice koji su joj uklonjeni. Njena borba i dalje traje, a ona se ne predaje.

Život je za Mariju Šaponjić bio poput igre na sreću, a ona je iz svake runde izlazila kao pobjednica bez obzira što se sama brine o tri maloljetne djevojčice.

Kada joj je zloćudni tumor debelog crijeva „pokucao“ na vrata, ona mu se nije predala. Započela je grčevitu borbu, sama, sa svojom djecom, protiv opake bolesti.

U prvoj godini Marijine najteže životne borbe, uklonjeno joj je 13 tumora sa debelog crijeva i karlice, kao i dio debelog crijeva. Od tada nosi stomu.

Prije mjesec dana za dlaku je izbjegla da joj ljekari u Turskoj, gdje je započela liječenje, prekinu terapiju zbog zaostalog duga. Borba se i dalje nastavlja.

“Šta da vam kažem… 28. februara našla sam se u situaciji u kojoj su htjeli da me vrate iz bolnice, da stopiraju analize i terapiju zbog nedostatka novca. Deca su svima slala apele da mi se pomogne. Jedna osoba je istog dana platila dug i pomogla nam finansijski da nastavim da se lečim i borim. I živa sam zahvaljujući toj osobi. Želim da živim i da se borim jer imam zbog koga – zbog mojih djevojčica Anastasije, Aleksandre i Teodore“, kaže očajna Marija odmah na početku razgovora.

Ova hrabra žena i majka trenutno se nalazi na liječenju u Turskoj, u jednoj klinici u Istanbulu. Zapravo, danas bi, nakon završetka terapije, trebalo da se vrati kući.

Marija kaže da često sanja kako trči sa svojim ćerkama, nasmijana i zdrava.

Briga ko će biti uz njih je ne napušta, iako pokušava da ostane pozitivna. Rane je bole, noću jedva da sklopi oči od brige da li će se sutra probuditi.

“Primila sam više od 50 terapija. Zaista više ni ne brojim. Brojim dane i nadam se da ću se oporaviti. Najviše me zaboli kada vidim da moje kćerke mole za pomoć, za mene. Apeluju na ljude da šalju SMS poruke i da me ne zaborave. Mnogo bola smo prošle zajedno, one još nisu bile spremne na to, ali je tako moralo da bude. Ja želim da živim, ali ne mogu sama. Terapije su papreno skupe. Osjećam kao da sam daleko od cilja. Ne smijem da ostavim djecu jer su bez mene same na svijetu”, kaže ona.

Oči u oči sa tumorom

Te 2020. godine Marija je osjetila da ima zdravstveni problem, samo nije znala koji.

Nekoliko mjeseci je imala bolove, a pošto je bila epidemija koronavirusa, tek u novembru joj je uspostavljena dijagnoza – zloćudni tumor debelog crijeva.

“Korona je donekle uticala da ne započnem liječenje na vrijeme. Operisana sam krajem novembra, tada mi je uklonjeno 13 tumora sa debelog crijeva i karlice, kao i dio debelog crijeva. Od tada nosim stomu. Poslije mjesec dana imala sam još jednu operaciju, kada mi je otklonjen zloćudni tumor sa jetre. Problemi, naravno, tu ne prestaju. Već u januaru bila sam na bolničkom liječenju zbog kolekcije apcesa na jetri, kada su mi ugrađena dva drena, koje sam nosila dva mjeseca. U martu 2021. godine otpočela sam s hemioterapijama”, objašnjava Marija.

Poslije četiri terapije, Mariji su u junu iste godine otkrivene metastaze na plućima.

“S obzirom na veličinu i rasprostranjenost metastaza, operacija nije bila opcija, pa je nastavljeno sa istom hemioterapijom. U oktobru se javlja alergijska reakcija, gušenje i terapija je morala da bude promijenjena. Terapija nije bila odgovarajuća, ali je bila jedina opcija liječenja u državnim ustanovama. Stanje mi se, međutim, pogoršava, pa mi se u januaru 2022. na kontrolnom skeneru uočava voda u karlici, uvećanje limfnih žlezda, recidiv na jetri, pogoršanje tumora na plućima. Od februara je započeto liječenje biološkim terapijama sa irinotekanom. To daje rezultate u smislu da se stanje ne pogoršava, ali nema ni napretka“.

Jedan problem, kako je praksa pokazala, nikada ne ide sam.

U međuvremenu Marija se suočava sa urinarnim infekcijama i problemima sa pražnjenjem bešike, što je, kako smatra ljekar, vjerovatno posljedica operacije debelog crijeva.

“Od novembra 2022. godine trpim nesnosne bolove, pojavljuju se i ginekološki problemi. Pošto sam pitala za savjet ljekare iz inostranstv, oni smatraju da je izliječenje moguće, ali je prvo potrebno uraditi kompletnu dijagnostiku i analize kako bi se što pre uključila imunoterapija, a zatim sagledale mogućnosti za operativnim uklanjanjem tumora sa pluća i jetre. Potrebna su mi sredstva za liječenje u inostranstvu, dijagnostiku i analize, kao i za imuno terapiju, putne troškove”, poručuje Marija, piše Nova.