Kćerka pokojnog Sinana Sakića o borbi sa karcinomom: Potpisala sam da prekidam hemoterapije

05.02.2026. | 07:36

Kćerka pokojnog pjevača Sinana Sakića, Đulkica Sakić, podijelila je potresnu priču o borbi sa karcinomom.

Ona je otkrila kroz šta je prolazila ona, ali i njena porodica, koja ju je gledala u teškim stanjima.

Đulkica je na svom Instagramu podijelila fotografije sa terapija i sa pratiocima podijelila svoju priču, u nadi da će nekoga inspirisati i pomoći mu.

– Imala sam sreću. Znam to i ne uzimam zdravo za gotovo. I pored agresivne terapije i radioterapije, moja kosa je ostala. Ne zato što sam nešto “uradila bolje” već zato što je kod mene djelovalo. Na slici je hlađenje vlasišta tokom terapije. Metoda koja nekima pomogne da sačuvaju kosu, a nekima nažalost ne. Zato ovo nije obećanje. Nije pravilo. Samo moja priča. I duboko poštovanje prema svima kojima je kosa opala – jer snaga nema veze s kosom. Snaga je u prolasku kroz ovo – napisala je ona.

Ona je zatim istakla da je kroz godine nosila bol u tišini, sve dok tijelo nije počelo da reaguje.

– Imala sam rak za rakom. I svaki put sam ustajala. A onda sam ostala sa ovim jednim. I ne dam mu da me definiše. Ne dajem mu ni prostor više nego što mora da ima. Bilo je previše stresa koji sam nosila ćutke. I gubitak mog oca koji nisam uspjela da prihvatim godinama. Bol je ostao u meni, a tijelo je na kraju počelo da govori. Prvo tiho. Onda glasno. Depresija. Pa bolest. Pa opet. Nekad sam bila toliko iscrpljena da sam se sudarala sa zidovima. A već sledećeg dana – nova terapija. I išla sam. Ne zato što sam bila jaka. Nego zato što sam morala. I još sam tu. I idem dalje – istakla je ona.

“Potpisala sam da prekidam terapije”

Ona je otkrila i kako je odlučila da prekine terapije.

– Moja borba nije bila metafora. Bila je stvarna. Moja porodica je gledala moje dno, sudaranje sa zidovima, umor koji me gasi, buncanje… I dane kada nisam bila ja. Ali gledali su i moje nebo. Momente kada sam se smijala, planirala, vjerovala. Moj suprug i moje dvije najstarije kćerke nosili su ogroman teret jedan period, to me je boljelo više od svega. I tada sam odlučila: Nikada više neću dozvoliti da me gledaju u ovom svijetlu. Presjekla sam. Prekinula sam radioterapije i hemoterapije. Potpisala da ih više ne želim. Taj bol više nisam htjela. Odlučila sam da vjerujem u prirodu. U sebe. I uspjela sam. Doktor mi je rekao da nikada nije vidio odlučniju ženu. Ja nisam “čuvala sebe”. Ja sam živjela. Izlazila sam. Smijala se. Padala. Ustajala. Slušala razne priče, i nijedna me nije doticala. Znala sam da izađem i da poslije toga završim u bolnici. Ali sam znala i da ja biram život, svaki put- istakla je ona.