Izgovorite je u teškim trenucima: Molitva koja mijenja sve čak i kada vam se čini da je kasno

24.06.2025. | 21:36

Postoji jedan trenutak u danu koji ne vidimo jasno – ne zato što ga nema, već zato što smo preumorni da ga primjetimo. To je onaj trenutak kad srce tiho vapi, ali niko ne čuje. Kad se osmijeh umori, kad pogled traži čudo, a ruke nemaju snage da ga dotaknu.

To je trenutak u kojem mnogi od nas, možda i ti dok čitaš ovo, izgovaraju tiho, sa suzom ili nadom, jednostavne, ali moćne riječi:

“Bože, uđi u moju kuću i oduzmi sve moje brige i bolesti. Bdij nada mnom i nad mojom porodicom. U Božje ime, amin.”

Ova molitva nije ni duga ni komplikovana. Nema u njoj starih riječi koje više ne razumijemo, nema teoloških termina. Nema velikih obećanja. Samo istina. Gola i sirova, kao duša čovjeka koji je prošao kroz mnogo toga i sada kleči – ne od pokornosti, već od umora.

Šta znači pustiti Boga u svoj dom?

U mnogim religijama i tradicijama, dom nije samo mjesto gdje spavamo. On je sveti prostor. Prostor u kojem djeca rastu, gdje se slave rođendani, gdje tišina često skriva najdublje patnje. Kada kažemo: Bože, uđi u moju kuću, mi ne mislimo samo na četiri zida. Mi mislimo: Uđi u moje srce, u moj brak, u bolest mog djeteta, u dugove koji me guše, u tišinu poslije svađe, u nervozu pred kasu u prodavnici. Uđi, i ostani.

Jer mi nismo jaki. Ili, nismo uvijek jaki. I nije grijeh reći: “Ne mogu više sam/a.” To je početak istinske vjere. Biblija, Kur'an, Tora – sve svete knjige, svaki prorok i svaka mudrost – uče nas istom: Kada si na kraju snage, nisi na kraju puta.

Kada molitva postaje odgovor

Mnogo puta sam čula kako ljudi kažu: “Molitva ne mijenja ništa.” A onda se dogodi tiha promjena. Neko se nasmije poslije dugo vremena. Neko ode kod ljekara i dobije dobre vijesti. Neko zaplače, ali poslije toga prvi put zaspi mirno. Molitva nije čarobni štapić – ona je veza. Kao kad pozoveš majku, ili prijateljicu, samo što ovaj put pozivaš Boga. I On uvijek javi se – ne uvijek kako mi očekujemo, ali uvijek kako nam je potrebno.

Ova molitva, jednostavna kao dječiji crtež, moćna je jer pogađa pravo u centar onoga što svi želimo: zaštitu, olakšanje i mir. To su stvari koje ne možeš kupiti, ni naručiti, ni zaslužiti. Ali ih možeš zatražiti. I to je cijela tajna – sjetiti se da pitaš.

Vjeruj – te dvije reči možda su jedine koje u nekim trenucima trebaš. Vjeruj da nisi zaboravljen/a. Da nisi sam/a. Da postoji plan, i kad ti sve izgleda kao haos. U hrišćanskoj tradiciji se kaže da je Isus došao tek četiri dana nakon smrti Lazara – svima je djelovalo da je kasno. Ali onda se dogodilo čudo. Zato – čak i kad se čini da je prekasno, da se sve raspalo, zapamti: On nikad ne kasni. Dolazi tačno kad treba.

Možda već dugo čekaš na jednu vijest. Na poziv. Na olakšanje. Na kraj neke borbe. Možda se pitaš da li te iko čuje. Odgovor je: da. Neko te čuje. I ne samo to – neko već radi na odgovoru. Samo treba da otvoriš vrata. I kažeš:

“”Bože, uđi. Oslobodi me. Čuvaj one koje volim. Ne znam više kako, ali znam da ti znaš.”

Podijeli i pusti da ljubav krene dalje

Neki ljudi vjeruju da ovu molitvu treba podijeliti sa pet osoba kojima vjeruješ. Ne zbog magije – već zbog ljubavi. Jer ako ti je donijela mir, možda će i drugome. A ako je čudo već na putu – zašto ga ne podijeliti?

Zato zastani. Pročitaj je još jednom. I podijeli je. Sa prijateljem, sa sestrom, sa nekim kome ne znaš kako da pomogneš, ali bi volio. I onda… gledaj šta On može.

Ne moraš sve da znaš. Ne moraš sve da razumiješ. Dovoljno je da vjeruješ. I da kažeš – Amin.