Istina koja boli! Iguman manastira Tumane objasnio zašto nas “očima ne mogu gledati” oni kojima smo pomogli

10.06.2026. | 16:07

Pomagati ljudima veliki je blagoslov, zato što si ti onaj koji pruža, a ne onaj koji traži pomoć, riječi su igumana manastira Tumane, Dimitrija Plećevića, koji je bio gost podkasta “Zdravo sa Ivanom” i tom prilikom odgovorio na postavljeno pitanje zašto, nakon što nekome pomognemo, doživimo nezahvalnost i prezir.

Pitanje je bilo da li mi, one kojima smo pomogli, podsjećamo na to, te se žele udaljiti od nas, ili je u pitanju samo nezahvalnost. Reči igumana su jasne da osoba koja poslije učinjene pomoći pokazuje nezahvalnost, nije bila zahvalna ni dok je tražila pomoć.

– Razlog je jednostavan – ljudi su sebični i samodovoljni, i on vidi samo svoju potrebu i rješenje svoje potrebe, a tebe kao ličnost ni ne vidi. I on tebi nije bio zahvalan ni u momentu kada si mu pomogao, a posebno u narednom momentu, jer ćeš ga ti uvijek podsjećati na njegovu sebičnost i na njegovu samodovoljnost. Ali i to je vrlo korisno i za nas spasonosno, i treba da blagodarimo Bogu što smo upravo bili u prilici da pomognemo, a ne da tražimo pomoć. I preslikajte to koliko mi vrijeđamo Boga svojim ponašanjem, koji nam neprestano sebe daje, koji neprestano ulaže u odnos zajednice sa nama, sebe daje, a mi na to kako odgovaramo: “Tu si kad nam trebaš, kad mi imamo potrebu, a to što ti imaš potrebu za nama, za zajednicom sa nama, ti si Bog koji ima obavezu prema nama…”, jer smo mi sebe stavili na mjesto sopstvenog idola. Zato čovjek i pada, objasnio je iguman u podkastu “Zdravo sa Ivanom”.

Tokom razgovora nametnulo se i pitanje da li će čovjek pogrešiti ako nekada odbije da učini uslugu, jer mnogi ljudi zloupotrebljavaju nečije resurse, vrijeme, dobrotu, te je iguman bio vrlo jasan.

– Sve ima svoje granice. U redu je pomoći, ali ta pomoć ne može da postane zloupotreba od onoga koji traži, jasan je iguman.

Kako se nalazimo u periodu Apostolskog ili Petrovskog posta, poziv je uvijek da zapitamo sebe kakvi smo, kako postupamo prema bližnjima i ljudima koji su nam pomogli, da li se sjećamo onih koji su nam pružili ruku u teškim momentima. Ne treba okretati glavu od onih koji traže pomoć, ali treba sačuvati svoj mir i svoje srce, poruka je duhovnih otaca, piše Telegraf.