Dokaz da se “čuda dešavaju”: Sijamske bliznakinje uspješno operisane i razdvojene

26.11.2025. | 12:59

Kad je prije gotovo sedam godina saznala da nosi blizance, i to još sijamske, Marija Tambolaš bila je u šoku.

U13. nedelji trudnoće otkrilo se da su blizanci spojeni trbuščićima i jedina tad pozitivna vijest Mariji bila je da svako dijete ima svoju glavicu te svoje ruke i noge.

Puno je molitvi Marija uputila tih mjeseci trudnoće Bogu u kog je silno vjerovala da će joj pomoći u toj situaciji. Na sreću, sve su one uslišane pa danas porodica Tambolaš može s radošću obilježavati Svetski dan sijamskih blizanaca, koji je posvećen upravo podizanju svijesti o medicinskim, socijalnim i emocionalnim izazovima s kojima se suočavaju sijamski blizanci i njihove porodice.

Jer malene Kristina i Valentina, koje su postale najpoznatije hrvatske sijamske bliznakinje, danas su vedre i vesele djevojčice koje vode odvojene male živote i više ne zavise jedna od druge, osim u igri, prenose 24sata.hr.

– Cijelo vrijeme trudnoće nije se znalo na koji način su spojene i kako će se to dalje razvijati. Doktori su davali jako male šanse da će obje ostati žive, samo 16 posto. To je bilo vrlo traumatično razdoblje za mene. Do samog kraja, pa čak ni na operaciji nije se znalo šta će biti s bebicama.

– Plan je bio da šest mjeseci ostanu spojene dok ne ojačaju i dobiju na kilaži jer su bile jako sitne. No onda su počele komplikacije – prisjeća se Marija s kojom su 24sata.hr razgovarali i nakon što su djevojčice uspješno operisane i razdvojene.

Naime, ispostavilo se da su djevojčice bile spojene donjim dijelom grudnog koša i imale su zajedničku jetru i crijeva. Nakon samo pet nedjelja od rođenja, zbog komplikacija koje su se počele pojavljivati odlučeno je da će se ići na razdvajanje.

Operacija je odrađena na Rebru, trajala je 15 sati, vodilo ju je 14 ljekara i isto toliko medicinskog osoblja. Porodica Tambolaš je danas neizmijerno zahvalna svim vrhunskim ljekarima koji su tad učestvovali u toj zahtjevnoj operaciji i velikom trudu medicinskih sestara koje su brinule o njima kao da su njihova djeca.

– Roditi djecu, i to još s takvim problemom, a ne primiti ih u ruke bilo mi je nešto najteže. Mene su ostavili na Sv. Duhu, a djevojčice su odmah prevezli na Rebro, gdje je planirana operacija. Tih nedjelju dana za mene kao rodilju bili su strašni. Gledala sam druge majke s bebama u naručju, a ja sama sa svojim teškim mislima i brigom šta će i kako biti s mojom decom. Utehu sam tražila u izmlazanju jer sam htela da barem dobiju majčino mleko”, priseća se Marija dodajući kako je svoje djevojčice, tad još spojene, prvi put vidjela tek nakon nedjelju dana.

S dva reza preko trbuha, koji su još bili sveže rane od porođaja, Marija je svaki dan putovala tri sata vozom do Zagreba noseći oko tri litre izmlazanog mleka svojim devojčicama, pa se tri sata vraćala kući svojoj Maji i Ivanu, koji su takođe bili željni majčine pažnje.

Osam mjeseci su bliznakinje nakon odvajanja provele u bolnici. I Kristina i Valentina imale su nekoliko kasnijih operacija, među kojima je bila i umetanje vještačkog trbušnog zida Valentini.

– Na sreću, sve je na kraju prošlo jako dobro. Danas su odlično, zdrave su i vesele – kaže Marija dodajući kako i dalje odlaze na redovne kontrole u Zagreb nekoliko puta godišnje kako bi se uverili da se svi organi razvijaju jednakomerno.

Kristina i Valentina su ove godine krenule u školu u koju su se bez problema uklopile. Navikle su na drugu djecu jer su kod kuće vrijeme provodile sa starijim bratom i sekom, Ivanom i Majom, koji su ih sve te godine čuvali i pazili jednako kao mama i tata Petar.

Život kod kuće uobičajen je kao i kod drugih porodica. Među sestrama i bratom puno je igre, nestašluka, ali i snažne privrženosti.

– Bliznakinje su jako živahne. Iako se ponekad posvađaju, zapravo su nerazdvojne. U školi je sve kao i s drugom djecom. Svi su fascinirani koliko su već velike, odrasle. Prošlo je gotovo sedam godina otkako su razdvojene i sve je dobro završilo. Mnogi se čude kako nemaju nikakvih posljedica što se tiče zdravlja -zadovoljno kaže Marija srećna što njene djevojčice danas, sedam godina nakon razdvajanja, žive punim plućima i zdravlje ih ni u čemu ne ograničava.