Dan primirja i cvijet koji oživljava: Zašto Srbi nose Natalijinu ramondu

11.11.2025. | 07:29

Srbija i mnoge zemlje širom svijeta danas obilježavaju 11. novembar – Dan primirja u Prvom svjetskom ratu, dan kada je 1918. godine okončan jedan od najkrvavijih sukoba u istoriji čovječanstva.

Ovaj datum obilježava se u znak sjećanja na potpisivanje primirja između sila Antante i Njemačke, a simbol Dana primirja u Srbiji je Natalijina ramonda, cvijet koji predstavlja vaskrs i vječni život.

Primirje potpisano u vagonu maršala Foša

U francuskom gradu Kompjenju, u specijalnom vagonu maršala Ferdinanda Foša, 11. novembra 1918. godine u 11.00 časova potpisano je primirje između zaraćenih strana.
Time je okončan četvorogodišnji rat koji je odnio više od 15 miliona života, dok je Srbija platila najveću cijenu u odnosu na broj stanovnika.

Prema podacima Konferencije mira u Parizu 1919. godine, Srbija je izgubila 1.247.435 ljudi, odnosno 28 odsto ukupnog stanovništva, među kojima je bilo više od 400.000 vojnika.

Iako je rat okončan tog dana, konačni mir uspostavljen je Versajskim sporazumom, potpisanim 28. juna 1919. godine.

Obnova sjećanja i pouka za budućnost

Dan primirja obilježava se u isto vrijeme u svim državama pobjednicama – Srbiji, Francuskoj, Velikoj Britaniji, Italiji, Rusiji, SAD, Novom Zelandu i Belgiji.
Tačno u 11 časova i 11 minuta, u znak sjećanja na trenutak potpisivanja primirja, širom svijeta se odaje pošta stradalima u Velikom ratu.

U Srbiji, građani uoči i tog dana na reveru nose značku sa Natalijinom ramondom, kao podsjetnik na žrtvu, ali i na snagu naroda koji se uvijek iznova podiže.

Cvijet koji vaskrsava – simbol obnove Srbije

Natalijina ramonda (Ramonda nathaliae) jedinstvena je biljka koja raste samo na području Balkana, uglavnom u kanjonima i na krečnjačkim stijenama južne Srbije i Sjeverne Makedonije.
Ovaj ljubičasti cvijet poznat je kao „cvijet feniks“, jer i nakon što se potpuno osuši, kada dobije vodu – ponovo oživi. Upravo ta njegova osobina simbolizuje vaskrs srpske države nakon velikog stradanja u Prvom svjetskom ratu.

Naziv je dobila po kraljici Nataliji Obrenović, a 2012. godine postala je zvanični amblem Dana primirja u Srbiji. U njenom dizajnu nalazi se i traka Albanske spomenice, koja podsjeća na stradanje srpske vojske tokom povlačenja preko Albanije 1915. godine.

Tako ramonda, uz traku u bojama zastave, simbolično predstavlja preživljavanje, obnovu i ponos naroda koji je prošao kroz najteža iskušenja.

Cvijet koji podsjeća da život pobjeđuje

Srbija je iz teškog i iscrpljujućeg rata uspjela da izađe kao pobjednica, ponovo se rađajući kao cvijet feniks.

Natalijina ramonda, čiji je cvijet visok 10 centimetara, pripada familiji Gesne riaceae.

Ima ljubičaste cvjetove i tamno zeleno lišće, a cvjeta od aprila do juna.

U periodima suše, ramonda se sasuši i smežura, ali čim dobije dovoljno vode postepeno se oporavlja, uspostavlja normalnu fiziološku aktivnost i ozelenjava.

Tu jedinstvenu pojavu prvi je uočio botaničar Pavel Černjavski kada je prosuo vodu po herbarijumu.

Ramondu je kod Niša, u Jelašničkoj klisuri, otkrio botaničar i dvorski ljekar kralja Milana Obrenovića, Sava Petrović, 1882. godine.

On je namjeravao da novu vrstu da nazove Niška ramonda, ali je odluku promijenio u čast kraljice Natalije.

Natalijina ramonda raste uglavnom na istoku Srbije, ali i na planini Nidže, čiji je najviši vrh Kajmakčalan, poprište velike bitke u Prvom svjetskom ratu.

Područja na kojima u Srbiji raste proglašena su za zaštićena područja, a to su Park prirode “Sićevačka klisura”, Specijalni rezervat prirode “Jelašnička klisura”, Specijalni rezervat prirode „Suva planina” i Nacionalni park “Šar planina”.

Ova zakonom strogo zaštićena vrsta raste i u Sjevernoj Makedoniji, na sjeveru Grčke, u Albaniji, Crnoj Gori i na sjeverozapadu Bugarske.

Natalijina ramonda nije samo simbol prošlosti, već i poruka budućim generacijama da se i nakon najtežih poraza mogu roditi novi počeci.

Tako ovaj mali, skromni cvijet, postaje znak vjere, istrajnosti i vaskrsa jednog naroda koji nikada nije prestao da vjeruje u svoju slobodu.

„Popi“ kao podsjetnik na stradanje

Na Dan primirja u pojedinim zemljama, posebno u Velikoj Britaniji, kao simbol se nosi cvijet bulke.

“Popi” je podsjetnik na vrijeme kada je na razorenim i opustjelim poljima, gdje su vojnici masovno sahranjivani, a biljni i životinjski svijet tenkovima i bojnim otrovima uništavan, prvi nikao krvavo crveni mak.

Cvijet i dalje raste na mjestima bitaka u Francuskoj i Belgiji, o čemu je još 1915. pisao kanadski potpukovnik Džon MekKre u djelu “Na polju časnom” – “Na poljima Flandrije”.