Da li se pojavio suđeni? Evo šta znači ako uoči Bogojavljenja nema snova

19.01.2026. | 09:14

Bogojavljenje obilježavamo danas, a ovaj dan je jedan od najznačajnijih hrišćanskih praznika, ali i dan oko kog se u narodu vijekovima pletu brojna vjerovanja.

Jedno od najpoznatijih kaže da će djevojke i žene u noći uoči Bogojavljenja sanjati muškarca koji im je suđen. Međutim, šta znači ako se to ne dogodi?

Srpska pravoslavna crkva ne uči da snovi na Bogojavljenje imaju proročko značenje. Ovakva vjerovanja potiču iz narodne tradicije i običaja, koji su se razvijali pod uticajem staroslovenskih vjerovanja, a kasnije se „vezivali“ za velike hrišćanske praznike.

Etnolozi ističu da su praznici poput Bogojavljenja smatrani „jakim danima“ – trenucima kada se, prema narodnom shvatanju, brišu granice između vidljivog i nevidljivog svijeta. Otuda i ideja da snovi te noći mogu otkriti budućnost.

U narodnom predanju, ne sanjati ništa na Bogojavljenje ne smatra se lošim znakom. Naprotiv, postoje različita tumačenja, a to je da su um i tijelo mirni. Prema narodnom shvatanju, “prazan san” znači da osoba nema unutrašnjih nemira i da joj je život trenutno u ravnoteži. Sudbina još “nije spremna” da se otkrije – u folkloru se vjerovalo da se snovi javljaju samo onima kojima je neka velika promjena blizu.

Običaj je vremenom preuveličan – savremeni etnolozi naglašavaju da je očekivanje sna često posljedica sugestije, pa kada ona izostane, izostaje i san.

Psihologija objašnjava da snovi zavise od stresa, umora, emocija i kvaliteta sna, a ne od datuma u kalendaru. Ako osoba legne sa velikim očekivanjem da „mora nešto da sanja“, često se dešava upravo suprotno. Suština Bogojavljenja u hrišćanstvu nije u snovima, već u duhovnom značenju, krštenju Isusa Hrista i ideji duhovnog prosvetljenja. Zato crkva vernicima poručuje da se okrenu molitvi, miru i dobrim djelima.

Otvaranje neba u ponoć

Na bogojavljensko veče, kaže predanje, otvaraju se nebesa – treba jasno zamisliti želju i tačno u ponoć izaći i pogledati u nebo. Nebojša Lazić teolog istakao je da su takva vjerovanja nastala kako bi se na pravi način doživio duh praznika:

– Bog se svakako javlja ljudima, ali ne baš na taj mističan i magijski način. Ipak, ta vjerovanja nisu nastala iz neke zle namere u našem narodu, nego iz autentične potrebe da se doživi duh praznika. Svakako, jedna od najlepših stvari koje se dešavaju na ovaj praznik, na Bogojavljenje, jeste plivanje za Časni krst, koje se dešava širom naših krajeva i u svim zemljama koje praznuju po julijanskom kalendaru, i predstavlja jedinstvo – kaže Lazić i dodaje:

– Svaka voda se tada smatra osvećenom i predstavlja onu osvećenu jordansku vodu u kojoj je kršten Gospod Isus Hristos. Jer zaista, nije slučajno da je voda izabrana da bude osvećena, jer voda čini preko sedamdeset procenata ljudskog organizma, voda je nešto što je nama krajnje neophodno, kao i blagodat Božija.

Bogojavljenje se slavio kao jedan praznik – Epifanija, ali početkom četvrtog vijeka dolazi do razdvajanja praznika, to jest pojavljuju se dva praznika: Roždestvo Gospodnje, odnosno Božić, i Bogojavljenje:

– Sam praznik je jako značajan bio za čitavu hrišćansku zajednicu, jer je bio dan kada su se prvi hrišćani krštavali, i uspomena na prve hrišćane, a svakako su se hrišćani krštavali na velike praznike. Često postoji pogrešno, onako sujeverno shvatanje u našem narodu, to je došlo je do pogrešne interpretacije da se period između Božića i Bogojavljenja naziva nekakvim nekrštenim danima, to jest danima kada Gospod Isus Hristos nije kršten, što je apsolutno pogrešno, prenosi Kurir.