Da li je vrijeme za otkaz? Plačem i imam napade panike kad trebam na posao

08.12.2025. | 12:21

Koliko vremena je potrebno da posao postane noćna mora? Za jednu radnicu u Hrvatskoj čija je ispovijest osvanula na društvenim mrežama, odgovor je poražavajući – samo četiri mjeseca. Na popularnom forumu “Redit”, u grupi gdje ljudi iz regiona razmjenjuju iskustva, u ovom slučaju Hrvatske,, pojavila se dramatična objava koja je pokrenula važnu debatu o toksičnim radnim okruženjima i ceni koju plaćamo sopstvenim zdravljem.

Suze, panika i nejednak tretman
Autorka objave, vidno uznemirena, zatražila je savjet pitajući se da li su njeni simptomi dovoljan razlog za otkaz. Opisala je svakodnevicu koja više liči na psihološki horor nego na radni odnos: često plače od muke prije polaska na posao, dok su joj nedjelje uništene mislima o ponedeljku i napadima panike koji joj ne daju mira.

– Na poslu su izrazite napetosti i tenzije, posebno od strane nadređenih . napisala je ona, dodajući da, iako ne želi da ulazi u detalje, postoje ogromne razlike u tretmanu među zaposlenima.

Pored loše atmosfere, istakla je i nedostatak perspektive. Nema napretka ni u samom radu, a ni u finansijskom smislu. Kao primjer navela je starije kolege koji povišice nisu dobili sve dok poslodavcu nisu otvoreno zaprijetili otkazom. Ipak, strah od neizvjesnosti je koči.

– Ne znam… Voljela bih da pronađem nešto drugo, a to ne znam kada će se desiti – napisala je.

“To je znak da bježiš“
Njena priča izazvala je lavinu reakcija, a savjeti su se kretali od pragmatičnih do onih koji zdravlje stavljaju na prvo mesto. Većina korisnika složila se u jednom – mentalno zdravlje nema cenu.

– Da, psihičko stanje je bitnije od finansija, često to zaboravimo dok ne “puknemo” – napisao je jedan korisnik, dok je drugi bio još direktniji.

– Prve dve rečenice tvoje objave su dovoljan razlog da daš otkaz. Život je prekratak da plačeš jer ideš na posao na kojem se ljudi iživljavaju – napisao je.

Mnogi su podijelili lična iskustva, potvrđujući da odlazak iz toksične sredine donosi olakšanje.

– Ako je prisutan grč u želucu od pomisli da ideš raditi tamo sutra – bježi. Meni je ista situacija bila prije par mjeseci, našao sam nov posao i preporodio se – glasi jedan od komentara.

Korisnici su ponudili i konkretne strategije. Savjetuje se otvaranje bolovanja zbog stresa (“ako ti stres probija na psihu, vidi sa doktorkom”), korišćenje godišnjeg odmora za traženje novog posla ili, ako finansije to dozvoljavaju (poput života kod roditelja), momentalni otkaz kako bi se sačuvao zdrav razum.

– Nijedan posao nije vrijedan toga što opisuješ. Ako ne možeš odmah da odeš, podesi mozak nekako na to da radiš samo do iduće dobre prilike i traži od sutra drugi posao – savetuju iskusniji.

Ipak, bilo je i onih koji su pozvali na realnost kada je reč o finansijama. Jedan komentator je primijetio da je očekivanje povišice nakon samo četiri mjeseca možda nerealno, s obzirom na to da u tom periodu često ni probni rad nije završen, osim ako drugačiji uslovi nisu dogovoreni na početku.

Takođe, ukazano je da percepcija “nepravde” i boljeg odnosa šefova sa drugim kolegama ponekad može biti subjektivna stvar.

Upozorenje za kraj: Šta ako ostaneš?
Možda najpotresniji komentar, koji služi kao upozorenje šta se dešava ako se problem ignoriše, došao je od korisnika koji se sa istim simptomima bori godinama.

– Ja s takvom mučninom idem na posao već pet godina, a pogotovo zadnjih pola godine otkad su ukinuli moje prošlo radno mjesto… Vjerovatno je razlog da se da otkaz, ali mislim da mogu otići samo na gore, na bolje jako teško, barem u struci – napisao je on, ilustrujući zamku u koju upadaju radnici kada strah od promjene nadvlada brigu o sebi.