Bogojavljenska vodica i vjera: Zašto se osvećena voda nikada ne baca

17.01.2026. | 20:32

U srpskom narodu bogojavljenska vodica smatra se velikom svetinjom i prema njoj se odnosi sa posebnim poštovanjem tokom cijele godine. Upravo zato postoji jasan i ustaljen običaj šta se radi sa starom bogojavljenskom vodicom prije nego što se nova na veliki praznik donese iz crkve.

Narodni običaji i crkvena praksa slažu se u jednom osvećena (osveštana) voda nikad se ne baca, niti se prosipa nemarno. Prije Bogojavljenja domaćini se potrude da staru bogojavljensku vodicu potroše na pobožan i dostojanstven način. Najčešće se koristi uz kratku molitvu, u miru i tišini doma, kao blagoslov za zdravlje i zaštitu ukućana.

U nekim krajevima običaj je da se njome poškropi kuća, prag ili okućnica, kako bi se dom simbolično očistio i pripremio za novu godinu koja dolazi.

Ako se dogodi da vodice ostane i pred sam praznik, narod kaže da je najbolje da se sa njom postupi pažljivo – nikada se ne izliva u odvod, niti se sipa na nečisto mjesto. Stari ljudi savjetuju da se takva vodica izlije tamo gdje je priroda čista, najčešće u koren drveta, u cvijeće ili u tekuću vodu, uz tiho prekrštavanje. Time se pokazuje poštovanje prema svetinji i zahvalnost na blagoslovu koji je tokom godine čuvao dom. Tek nakon toga, sa čistom namerom i smirenim srcem, u kuću se unosi nova bogojavljenska vodica. Vjeruje se da se tako zatvara jedan krug blagoslova i započinje novi, uz Božju pomoć, zdravlje i mir u porodici.

Ipak, Sveti Nikolaj ohridski i žički (kanonizovani vladika Nikolaj Velimirović), smatrao je da bi bogojavljensku vodicu porodica mogla da čuva godinama, bez prosipanja u cvijeće ili tekuću vodu, piše Žena Blic.

– Bogojavljenska voda divna je potvrda pravoslavne vjere. Njena osobina je da godinama ostaje svježa, ukusna, osvećena i ljekovita – pričao je Sveti Nikolaj Velimirović i savjetovao da u flašu sa prošlogodišnjom bogojavljenskom vodicom sipate novu, osveštanu vodu i pijete po malo svakog jutra prije čitanja molitvi. Naši stari su praktikovali ovaj običaj, vjerujući da je tako upotrebljena bogojavljenska vodica blagoslovena i da obezbjeđuje napredak ukućanima.

U srpskom narodu se kaže da nije važna količina bogojavljenske vodice koju imate u kući, već vjera i hrišćanski odnos prema njoj, jer se svetinja ne mjeri čašom nego poštovanjem.